Teška sumnja: zataškavaju li skandale Bozanić i Kutleša?

Zagrebačka nadbiskupija još je 2021. kaznila svećenika (I. Š.) zbog ponašanja prema osobi koja je tada imala manje od šesnaest godina. Policiju je o slučaju obavijestila tek u listopadu 2026., nakon novinarskih pitanja. U međuvremenu mu je nadbiskup Dražen Kutleša povjerio službu u župi, a zatim i stalnu duhovnu skrb u bolnici.

Djevojka je za to vrijeme odrastala. Nadbiskupija je više od pet godina donosila odluke o svećeniku, ali nije podnijela prijavu policiji. Za svaku od tih odluka postoje odgovorni ljudi, a javnost zasad ne zna na čemu su ih temeljili.

U priopćenju od 13. listopada 2026. Nadbiskupija potvrđuje da je krajem veljače 2021. zaprimila prijavu o neprimjerenoj komunikaciji i razmjeni poruka između svećenika i maloljetne osobe. Zabranila mu je javno pastoralno djelovanje, provela prethodnu istragu i, po nalogu tadašnje Kongregacije za nauk vjere, upravni kazneni postupak. Dana 13. rujna 2021. izrečena mu je trogodišnja zabrana javnog vršenja svećeničke službe i svakoga pastoralnog djelovanja. Kongregacija je odluku potvrdila 1. ožujka 2022.

Nije, dakle, riječ o pukom premještaju, Nadbiskupija je provela kazneni postupak i izrekla zabranu službe. Ta činjenica ne umanjuje ozbiljnost petogodišnjeg neprijavljivanja državnim tijelima.

Pokazuje koliko je ozbiljno sama shvatila slučaj koji policiji nije proslijedila.

U priopćenju nema imena osobe koja je donijela odluku o neprijavljivanju, dokumenta u kojem je obrazložena ni objašnjenja zašto je ta procjena ostala na snazi sve dok nisu stigla novinarska pitanja. Crkveni postupak nije zamjena za državnu provjeru.

Prema izvještaju Dnevnika.hr od 12. listopada, novinari su Nadbiskupiji pisali 7. listopada 2026., a policija je 9. listopada potvrdila da je primila prijavu crkvene pravne osobe i pokrenula kriminalističko istraživanje. Nadbiskupija sama kaže da je nakon novinarskih upita ponovno razmotrila slučaj i odlučila ga prijaviti. Kronologija je jasna: više od pet godina nije obavijestila policiju, a prijava je stigla dva dana nakon novinarskih pitanja. Što se u ta dva dana promijenilo u činjenicama ili pravu? Ili je slučaj samo postao vidljiv javnosti?

Djevojka nije sporedna osoba u tuđoj kronologiji

Dok je Nadbiskupija odlučivala o kazni, povratku u pastoral i novoj službi, djevojka na koju se prijava odnosila odrastala je. U priopćenju Nadbiskupija izražava žaljenje zbog utvrđenog neprimjerenog postupanja i povrijeđenosti koju je ono moglo prouzročiti djevojci i njezinoj obitelji. O tome što im je konkretno ponudila gotovo ništa ne kaže.

Je li djevojci ponuđena stručna, psihološka ili pastoralna pomoć? Jesu li ona i njezini roditelji obaviješteni da se mogu obratiti državnim tijelima? Jesu li saznali ishod crkvenog postupka? Jesu li njezina iskustva, potrebe i sigurnost uzeti u obzir kada je svećenik vraćen među vjernike?

Smjernice HBK iz 2013. koje je Sveta Stolica potvrdila 2015. traže da se prijavitelja upozna s mogućnošću i načinom prijave državnim tijelima te da se briga najprije usmjeri na osobu koja je pretrpjela povredu.

Neka Nadbiskupija kaže je li ispunila te obveze i kako. Ako tvrdi da smjernice u ovom predmetu nisu bile primjenjive, neka objasni zašto. Nitko ne traži ime djevojke, sadržaj poruka ni njezine zdravstvene podatke. Tražimo odgovore: je li joj pomoć ponuđena, kada i tko ju je ponudio te je li djevojka mogla slobodno odlučiti što joj treba.

Uputa Svete Stolice o povjerljivosti postupaka iz 2019. razjasnila je da službena tajna ne priječi izvršavanje obveza prema državnom pravu. Privatnost osobe koja je podnijela prijavu ne smije postati štit za tajnost institucionalnih odluka.

Tko je odlučio da policija ne treba znati?

Nadbiskupija tvrdi da je 2021., na temelju tada dostupnih podataka, procijenila kako prijavljena komunikacija nema obilježja kaznenog djela prema hrvatskom zakonodavstvu. Tko je tu procjenu napravio? Postoji li pisano mišljenje? Koje su činjenice i zakonske odredbe razmotrene? Je li zatraženo mišljenje stručnjaka za kazneno pravo? Koja je točno bila kanonska kvalifikacija ponašanja za koje je svećenik kažnjen?

Priopćenje ne daje odgovore. Crkvena kazna nije državna kaznena presuda. Tvrdnja iz priopćenja Zagrebačke nadbiskupije da djelo 2021. nije imalo kaznena obilježja ne može biti kraj rasprave. Crkva je sama istražila slučaj i izrekla trogodišnju kaznu zabrane djelovanja, a više od pet godina nije proslijedila slučaj državnim tijelima kako bi ona činjenice ocijenila u okviru svojih ovlasti.

Ako su se 2026. pojavili novi dokazi, koji su? Ako nisu, je li se promijenilo pravno tumačenje, praksa prijavljivanja ili samo spremnost da se odluka brani pred javnošću?

Crkvena pravila traže zaštitu maloljetnika, uređuju odnos prema državnim tijelima i zahtijevaju da odluke budu dokumentirane. Vos estis lux mundi iz 2019. uređuje postupanje po prijavama, zaštitu prijavitelja i pomoć osobama koje tvrde da su povrijeđene, uz poštovanje državnog prava.

Vatikanski Vademecum iz 2020. u točki 17. predviđa obavještavanje državnih tijela i bez izričite zakonske obveze kada je to potrebno radi zaštite osobe ili drugih maloljetnika od novih kaznenih djela. Točke 48. i 49. traže poštovanje državnih propisa, uvažavanje želje osobe koja tvrdi da je povrijeđena kada je to spojivo sa zakonom, poticanje te osobe da ostvari prava pred državnim tijelima i dokumentiranje tog koraka.

Postoji li zakonska obveza prijave, prijava se mora podnijeti. Smjernice HBK-a iz 2013. predviđaju da se vjerodostojna obavijest o djelu na koje se odnose, nakon provjere, na prikladan način prijavi državnim vlastima.

Ako Nadbiskupija danas tvrdi da dosljedno prijavljuje vjerodostojne informacije o mogućem kaznenom djelu, neka kaže otkad vrijedi ta praksa i jesu li prema njoj ponovno pregledani ostali raniji slučajevi svećenika optuženih za kažnjiva djela na štetu maloljetnika.

U ovom je predmetu prijava policiji uslijedila tek nakon novinarskih pitanja. To nije primjer pravodobne zaštite. Dok je bio udaljen iz javnog pastorala, svećenik je, prema našim saznanjima, boravio u Pregradi, gdje je smio slaviti misu samo za časne sestre. Vademecum iz 2020. upozorava da puko premještanje prijavljenog klerika nije dovoljno rješenje.

Tko je nadzirao njegov boravak i djelovanje u Pregradi? Koje su mu aktivnosti bile dopuštene? Koliko su trajale početne mjere opreza, a otkad je tekla kazna? Za to moraju postojati akti.

Istek kazne ne odgovara na pitanje sigurnosti

Prema Službenom vjesniku Zagrebačke nadbiskupije, nadbiskup Dražen Kutleša imenovao je svećenika župnim vikarom 18. rujna 2024., tri godine i pet dana nakon odluke o kazni. Nadbiskupija kaže da je kazna tada već istekla. Sama usporedba datuma odluke iz 2021. i vatikanske potvrde iz 2022. ne može pokazati je li kazna tada istekla.

No čak i ako je uredno istekla, time nije odgovoreno na pitanje je li svećenik bio prikladan za službu u kojoj može susretati djecu i maloljetnike. Nadbiskupija se poziva na mišljenje psihološkog stručnjaka pribavljeno prije imenovanja. Kakva je procjena zatražena, opća procjena ili procjena rizika u radu s maloljetnicima? Je li stručnjak imao uvid u nalaze crkvenog postupka? Je li mišljenje sadržavalo uvjete? Povjerljivu medicinsku dokumentaciju ne treba javno objavljivati. Treba objasniti kako je mišljenje utjecalo na odluku nadbiskupa Kutleše. Pozivanje na stručnjaka ne prenosi nadbiskupovu odgovornost na njega.

U istom priopćenju Nadbiskupija kaže da je svećeniku zabranila komunikaciju s maloljetnicima bez prisutnosti druge punoljetne osobe te mu odredila obvezu suzdržavanja od virtualne komunikacije, osobito poruka i društvenih mreža.

Dakle, i nakon isteka kazne smatrala je da su potrebna posebna ograničenja. Prema kanonima 545. i 548., župni vikar pomaže župniku u pastoralnoj skrbi, koja može uključivati djecu i mlade. Je li bio izuzet od kateheze, priprave za sakramente i drugih susreta s maloljetnicima? Je li smio ispovijedati maloljetnike? Ako jest, kako se istodobno čuvala ispovjedna tajna i provodila zaštitna mjera koja zahtijeva prisutnost druge odrasle osobe?

Kako se obveza suzdržavanja od virtualne komunikacije provodila u svakodnevnom radu? Jesu li postojale iznimke? Tko ih je odobravao i tko je primao prijave o mogućem kršenju? Smjernice HBK iz 2023., objavljene prije tog imenovanja, traže sigurno okruženje, razboritost u komunikaciji s maloljetnicima te odgovorno imenovanje i praćenje pastoralnih djelatnika. U ovim smjernicama piše i da prijava crkvenim vlastima ne isključuje prijavu državnim tijelima te da kanonski postupak ne zamjenjuje građanski. Odjeljak 6.4 određuje kada je sama crkvena vlast dužna proslijediti prijavu. Te su smjernice već vrijedile kada je Kutleša svećenika imenovao 2024., kao i kada mu je 2026. povjerio službu u bolnici. Je li u skladu s njima preispitao odluku o neprijavljivanju iz 2021.? Ako nije, zašto nije?

Bolnica nije prostor bez odgovornosti

U kolovozu 2026. svećeniku je povjerena stalna duhovna skrb u jednoj općoj bolnici. Prema bolničkoj objavi od 28. kolovoza 2026., odluku je donio nadbiskup Kutleša, a služba bolničkog dušobrižnika uključuje ”osobne razgovore s pacijentima, njihovim obiteljima i djelatnicima, uz molitvu i sakramente”. Bolnički dušobrižnik susreće ljude u okolnostima bolesti i posebne ranjivosti. Sama promjena mjesta rada ne briše ograničenja za koja je Nadbiskupija tvrdila da su bila nužna dok je bio vikar u župi.

Jesu li ravnateljstvo i drugi odgovorni u bolnici bili upoznati s pravilima važnima za sigurnu organizaciju te službe? Jesu li ograničenja ostala na snazi i u bolnici? Kako je uređena skrb za maloljetne pacijente i tko prati provedbu mjera?

To su pitanja i za Nadbiskupiju i za upravu javne bolnice. Nije dovoljno reći da je riječ o pastoralnoj službi jer ona podrazumijeva pristup pacijentima u javnoj ustanovi.

A što sada, nakon što je policija zaprimila prijavu i pokrenula kriminalističko istraživanje? Obavlja li svećenik i dalje službu bolničkog dušobrižnika i ima li pristup pacijentima, među kojima mogu biti maloljetne i druge ranjive osobe? Jesu li Kutleša i uprava bolnice odmah ponovno procijenili uvjete njegova rada i odlučili o privremenim zaštitnim mjerama? Ako jesu, o kojim je mjerama riječ i tko ih nadzire? Ako nisu, tko je zaključio da nisu potrebne i na temelju čega? Odgovori na ta pitanja ne mogu čekati kraj policijske istrage.

Dva nadbiskupa, dvije vrste odluka

Za vrijeme kardinala Josipa Bozanića Nadbiskupija je primila prijavu, provela crkveni postupak, kaznila svećenika i zaključila da policiju ne treba obavijestiti. Bozanić mora objasniti činjeničnu i pravnu osnovu te odluke, je li je osobno odobrio i kako je nadzirao provedbu kazne.

Za vrijeme Dražena Kutleše svećenik je dobio službu župnog vikara, a zatim bolničku službu. Tek poslije novinarskih upita Nadbiskupija je prijavila slučaj policiji. Kutleša mora objasniti je li preispitao raniju procjenu o neprijavljivanju, na čemu je temeljio oba imenovanja, kako su ograničenja nadzirana i zašto slučaj za njegova mandata nije prijavljen policiji sve do listopada 2026. Njihove odluke nisu iste. Odgovornost jednoga ne može biti izlika drugome.

U homiliji od 1. rujna 2024. u Ludbregu, objavljenoj u istom broju Službenog vjesnika kao i imenovanje ovog svećenika župnim vikarom, Kutleša je govorio o vjeri koja treba oblikovati i ”naše javno djelovanje”. Imenovanje svećenika javno je djelovanje. Mjeri se time kako su zaštićeni ljudi kojima je svećenik poslan, a ne samo riječima iz homilije.

U govoru Papinskom povjerenstvu za zaštitu maloljetnika u ožujku 2026. papa Lav XIV. podsjetio je da ordinariji i viši poglavari imaju vlastitu odgovornost koju ne mogu prenijeti na druge. Psiholog može dati mišljenje, ured sastaviti akt, a suradnik pratiti njegovu provedbu. Za odluku o imenovanju i sustav nadzora odgovoran je nadbiskup.

Papinsko povjerenstvo za zaštitu maloljetnika u priopćenju od 6. listopada 2026. upozorilo je da se načela zaštite moraju pretočiti u provjerljive postupke.

Ovdje to znači neovisno pregledati kaznenu odluku, vatikansku potvrdu, procjenu o neprijavljivanju, psihološko mišljenje, dekrete o imenovanjima te akte koji određuju i prate ograničenja. Javno objašnjenje nalaza ne mora otkriti povjerljiv sadržaj tih dokumenata. Mora otkriti tko je odlučivao, kada i na temelju čega.

Za odgovornost crkvenih poglavara postoje i posebna pravila. Vos estis lux mundi iz 2019. i novi tekst iz 2023. obuhvaćaju, pod propisanim uvjetima, radnje ili propuste poglavara kojima se namjerno ometa ili izbjegava istraga.

Come una madre amorevole iz 2016. otvara pitanje odgovornosti biskupa za ozbiljan manjak dužne pažnje koji uzrokuje tešku štetu. Je li kardinal Bozanić osobno odgovoran za to što slučaj 2021. nije odmah prijavljen policiji? Zašto ga Nadbiskupija nije prijavila ni tijekom više od tri godine Kutlešina mandata, nego tek nakon novinarskog upita? I kakvu odgovornost snosi Kutleša, koji je svećeniku u tom razdoblju povjerio nove službe?

To što je Nadbiskupija slučaj prijavila policiji tek više od pet godina nakon izrečene crkvene kazne jest institucionalni nemar. Za njega netko mora odgovarati.

MUP roditeljima savjetuje da prijeteće, uznemirujuće ili seksualno neprimjerene poruke upućene djetetu policiji prijave ”odmah” i da poruke sačuvaju. MUP tim uputama jasno pokazuje da vrijeme prijave nije sporedno.

Neovisna provjera ovog slučaja mora utvrditi kako je petogodišnja odgoda prijave utjecala na mogućnost provjere činjenica i zaštite drugih.

Tko je 2021. odlučio ne prijaviti slučaj policiji? Je li riječ o namjernom prikrivanju?

Odgovore treba tražiti u spisima, odlukama i iskazima ljudi koji su u ovom predmetu postupali. Policija je prijavu Nadbiskupije dobila tek nakon novinarskih pitanja. Za to se mora položiti račun, predočiti dokumente, objasniti odluke i utvrditi odgovornost svih koji su ih donosili.

Više od pet godina bez prijave policiji ne može se zatvoriti još jednim priopćenjem.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Seksualni skandal: klimavo i mršavo opravdanje Mons. Kutleše
    •  Kad pravda napokon uđe i u ''sakristiju''
    •  ''Kultura šutnje'' u Crkvi nije kultura, to je izdaja
    •  Zlostavljanje se prijavljuje, korupcija se proziva – a biskupi šute
    •  Odgovornost za seksualno zlostavljanje u Crkvi
    •  Jesu li odluke biskupa iznad Ustava Republike Hrvatske?
    •  Lefebvristi i njihovi saveznici protiv Koncila
    •  Evo zašto je Slavenka Drakulić bila tako blizu kršćanstvu
    •  Nevidljivi svećenici: problem psihološke patnje
    •  Uzinić protiv hereze identitetskog katoličanstva

> Svi tekstovi ovog autora