Dugo putovanje od Mrkonjića do Daytona i natrag

Po ustaljenom običaju, u četiri dana koji dijele 21. i 25. novembar, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska jedna drugu optužuje da ne želi obilježiti na državnoj razini ova dva datuma.

Prvi je dan parafiranja mirovnog sporazuma u Daytonu, 21. novembra 1995. (obilježava se u Republici Srpskoj), a drugi je datum održavanja prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a, 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu (slavi se u Federaciji).

Ni jedni ni drugi zapravo ne znaju šta slave, važno im je jedino da se međusobno napadaju.

Simbolika onoga što se dogodilo u ova dva grada veća je nego što mislimo, a moderna istorija i sudbina BiH kreću se zapravo između duha Mrkonjića i Daytona.

Radi se o dva principa na kojima je BiH počivala ili počiva. Prvi, mrkonjićki, vezan je za zajedništvo i bolje ljude, a drugi, dejtonski, skopčan je sa svađalačkom sudbinom za koju smo se svojevoljno opredijelili.

A sudbina bosanskohercegovačkog divnog mozaika raznolikosti zavisi uglavnom od toga pripremamo li budućnost odvojeno i sebično ili zajednički i udruženo.

U tom smislu bilo bi korisno zapitati se kad se u prošlosti BiH dogodilo da se predstavnici svih njenih struktura čvrsto povežu i isprepletu, pa udruženim snagama krenu u akciju da ostvare zajednički cilj koji im svima donosi korist i dobro?

Ako brzo proletimo kroz dubine povijesti BiH ostaćemo zatečeni prerijetkim primjerima organske povezanosti cijelog stanovništva pod istom zastavom.

Simbolika onoga što se dogodilo u ova dva grada veća je nego što mislimo, a moderna istorija i sudbina BiH kreću se zapravo između duha Mrkonjića i Daytona. Radi se o dva principa na kojima je BiH počivala ili počiva. Prvi, mrkonjićki, vezan je za zajedništvo i bolje ljude, a drugi, dejtonski, skopčan je sa svađalačkom sudbinom za koju smo se svojevoljno opredijelili

Prvi primjer kanalisanja ogromne narodne energije u istom smjeru datira iz druge polovine 14. stoljeća kad je bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić napravio od Bosne čudo i najvažniju državu na Balkanu tog doba. Bio je to, doduše, više izraz moći vladara nego unutrašnje želje ili potrebe.

Istorijski hod Bosne kao cjeline ostao je pun paradoksa od starina do danas. Na zajedničkoj rasnoj osnovi stvarane su u svijesti njenog stanovništva oprečne težnje koje su se međusobno paralisale i lomile.

Ni ideja bosanske države, ni jedinstvena ekonomska i kulturna orijentacija nisu mogle okupiti BiH u jednu falangu već u krvavu krajinu u kojoj je oduvijek bilo više nesloge nego sloge.

Stoga do pojave Mlade Bosne na početku 20. vijeka nijedan bosanski pokret nije mogao okupiti sve tri vjere pod istu idejnu i interesnu kapu.

Mlada Bosna je grupa nesebičnih boraca svih vjera za slobodu i pravdu. Imuni na mržnju koja je ubrizgavana iz Beča, ovi primjerni omladinci ljude nisu dijelili ni po čemu, a naročito ne po vjerskim ili nacionalnim obilježjima.

Smatrali su da imaju ”časnu zadaću da iskrčimo puteve po cijenu nas samih, našeg mira i naše sreće”. Osjećali su strasnu ljubav prema svojoj zarobljenoj zemlji i govorili da ”moramo održati ovu zemlju za nas i za one koji iza nas dolaze”.

U novim iskušenjima i u sjeni straha i smrti, njihovu pionirsku ulogu u sijanju bratske sloge preuzeće dvadesetak godina kasnije antifašisti.

U najpogibeljnijem ratu u istoriji čovječanstva, u nacionalno razjedinjenoj BiH, ljudi koji nisu bili ni vjerski ni nacionalno ostrašćeni osjetili su prirodnu bliskost i odanost zemlji pa su se udružili u jedan čvrst i trajan antifašistički snop zajedništva, boreći se protiv univerzalnog zla.

Rezolucija prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu od 26. novembra 1943. godine opisala je tu spontanu istoidejnost i želju da zemlja bude ”zbratimljena i ravnopravna”, u sklopu Jugoslavije.

Nastala na tako plemenitim osnovama BiH je, kao i sve druge jugoslovenske republike, živjela i dobre i loše strane komunističkog režima. Dobre su bile dok su trajale, a loše su nam presudile.

Kako god ko cijenio taj period, plamen duha narodnog zajedništva, iskovanog u ratu, gorio je dovoljnim sjajem nekoliko decenija i to razdoblje će se pamtiti kao dobra prilika da definitivno postanemo šarolik svijet sklada u kojem prevlađuju razum i poštovanje.

Priliku nismo iskoristili. Naprotiv. Krajem osamdesetih godina prošlog vijeka tri naroda ponovo su se čvrsto udružili, samo ovaj put da razbiju taj duh, ugase sjajni plamen zajedništva i vrate nas u prošlost, razjedinjenost i sukobe.

Pokazavši svijetu da ne želimo živjeti normalno i da više volimo mrziti se nego voljeti dobili smo ono što smo tražili, da drugi odlučuju o našim sudbinama.

Svijet je u Daytonu napravio mirnu Bosnu i ovih dana kod nas i u svijetu obilježava se 25 godina od tog sporazuma.

Ono što mi nismo razumjeli ili što nismo htjeli razumjeti je vrlo jednostavno. Svijet nam je ostavio punu slobodu da sami odlučimo hoćemo li se poslije rata vratiti u Mrkonjić Grad ili ćemo od naše države praviti balkanski Bliski istok. Po volji.

Već četvrt stoljeća, međutim, mi dokazujemo sebi i svijetu da ne želimo raditi zajedno niti graditi duh zajedničke snage istih interesa. Ostaće zapisano da smo sami tako odabrali i zalud je kriviti bilo koga jer je krivica opšta.

Svakom nacionalnom vodstvu odgovara produženo ratno stanje da bi produžili vladati i krasti. Moramo prihvatiti da nas vode najgori među nama, a dokad će to trajati opet zavisi od nas, a ne od svijeta.

Mi više volimo zavrnuti nego pružiti ruku, prevariti brata nego se s njim dogovoriti, povrijediti drugog nego mu pomoći. Mnogo nam je milije uzeti nego dati. Sebičnost, nehaj i mržnja nas rastaču. Svi, bez izuzetka, se služimo svim mogućim sredstvima da bismo uništili sebe i budućnost.

Svijet je u Daytonu napravio mirnu Bosnu i ovih dana kod nas i u svijetu obilježava se 25 godina od tog sporazuma. Ono što mi nismo razumjeli ili što nismo htjeli razumjeti je vrlo jednostavno. Svijet nam je ostavio punu slobodu da sami odlučimo hoćemo li se poslije rata vratiti u Mrkonjić Grad ili ćemo od naše države praviti balkanski Bliski istok. Po volji

A tako je lako prestati od potencijalnog raja praviti pakao. Treba samo zatvoriti oči i pružiti ruku, zarad opšteg dobra.

Umjesto da nam naša najbolja djeca, mladobosanci, budu inspiracija, mi ih medijski i orkestarski ubijamo po drugi put tvrdeći, po političkom diktatu, da se radi o velikosrbima i ubicama. Tu besmislenu i netačnu tvrdnju lako prihvataju mase koje već mrze. Da su mladobosanci znali kakvi ćemo biti ne bi se žrtvovali za nas.

Umjesto da se inspirišemo jednostavnošću i širinom duha ZAVNOBIH-a mi medijski i orkestarski falsifikujemo istoriju tvrdeći da su delegati ZAVNOBIH-a obnovili 1943. državnost BiH. Dovoljno je pročitati nekoliko redova rezolucije iz Mrkonjić Grada i vidjeti da je to neistinito.

Ljudi tog doba imali su mnogo veću moralnu i političku širinu i ne trebaju im laži da bi bili veliki.

Medijske proslave 25. novembra pretvorene su u paradu laži i licemjerja zvaničnika. Uvijek najbliži mikrofonima i kamerama, verbalno se dive hrabrim precima iz 1943. godine, a po svom djelu predstavljaju potpunu negaciju duha ZAVNOBIH-a i našu bolnu kočnicu.

Od njih se ne vide mase ljudi koje se istinski raduju tom danu i sanjaju povratak vremena suodgovornosti i boljih ljudi jer država ne može opstati u stanju stalnog otuđenja od svih vrijednosti.

Za putovanje od Mrkonjića do Daytona nije nam trebalo mnogo vremena jer nas eksplozija zla i ludila redovno brzo ponese blizu pakla.

Putovanje od Daytona do Mrkonjića, međutim, dug je i predug put koji podrazumijeva raspaljivanje one vatre ugašene 1990. godine, vatre čiji plamen je ostao skriven u dušama zasad nedovoljno vidljivih ljudi. Čekamo ih da se oglase u velikom broju i pruže ruke.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

 

    •  Idu čete biznismena, mrtva stabla pronose
    •  Udžbenici istorije: traženje istine preko trostrukih laži
    •  Život u carstvu ravnodušnosti
    •  Šta je Bosna bez Mlade Bosne?
    •  Ja sam Kanak tim se dičim, to ne može biti svak'!
    •  Neopasne rezolucije u dobu opasnih ljudi
    •  Posljednje evropsko ljeto
    •  Ukrajina – nasamareno čedo Zapada grca u izobilju smrti
    •  Dvjesta godina Srbije: od uzora do zazora
    •  Jugoslavenska Bosna i Hercegovina

> Svi tekstovi ovog autora