Milanovićev bullying

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović ima ustavne ovlasti koje nisu male, osobito kad se usporede s društvenom moći koju imam ja ili bilo koji drugi građanin.

Zbog toga sam bila iznenađena kad se Milanović čudio što su ga se HRT-ovci ”prepali” kad ih je napao: ”Kakvu ja to moć imam osim javne riječi?”

Možda predsjednik Milanović smatra da je istinska moć samo moći nekog objesiti, strijeljati, kamenovati ili bičevati? Takvu moć nema niti jedan predsjednik u demokratskom svijetu osim vrhuške u državama kao što je Saudijska Arabija, Iran i slične zemlje.

U demokratskim državama predsjednici imaju moć koju im daje institucija predsjednika kao i institucije države koje odgovaraju direktno njima (tajne službe, vojska); imaju veći javni prostor od bilo kojeg drugog građanina, a u tom javnom prostoru djeluju putem javne riječi za koju su odgovorni.

Društvena odgovornost je razmjerna moći koju pojedinac ima u društvu. Naš predsjednik Milanović misli da ono što govori ne nosi nikakvu odgovornost jer nema nikakvu moć! Ja sam u nedoumici je li predsjednik neinformiran, glup, lud ili samo nekritični, emocionalno nezreli, neodgovorni agresivac.

Jedina iznimka u izboru mete koju je učinio Milanović su napadi na HDZ koji su također motivirani predsjednikovim osobnim animozitetom prema premijeru Plenkoviću kojem je mama bila ”vojna lekarka”, kako je izvijestio branitelje na tajnom snimljenom sastanku u vrijeme kad je Plenković postao predsjednik HDZ-a

Kratko ćemo se prisjetiti glavnih ovlasti predsjednika RH: odgovoran je za stabilnost državne vlasti i za funkcioniranje sustava, predstavlja RH u zemlji i inozemstvu, odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH, vrhovni je zapovjednik oružanih snaga, zajedno s Vladom RH oblikuje i provodi vanjsku politiku, zajedno s Vladom koordinira rad sigurnosnih službi, daje pomilovanja, odlikovanja i priznanja, raspisuje izbore za Sabor, saziva njegovo prvo zasjedanje, bira mandatara Vlade, raspisuje referendum sukladno Ustavu, proglašava rat i potpisuje primirje i mir.

Čovječe, pa to je velika moć!

Naš predsjednik je zaista moćan čovjek, zapravo najmoćniji pojedinac u našoj državi. Takva velika moć podrazumijeva i veliku odgovornost za svako djelovanje u javnosti.

Ovo što ću ja napisati o predsjedniku Milanoviću je manje moćno nego nešto što predsjednik Milanović izjavi o meni ili nekom drugom građaninu Republike Hrvatske.

Naravno, svi smo jednako obvezni u javnim istupima, i Milanović i ja, pisati i govoriti istinu.

Unazad nekoliko mjeseci smo se nagledali, naslušali i načitali raznih poruka koje je predsjednik Zoran Milanović udijelio stranim glumicama, hrvatskim građanima s osobitim osvrtom na žene i manjinske političare, na dužnosnike, većinske političare, novinare, medije, nevladine organizacije i njihove aktiviste.

Verbalne tirade, u maniri Donalda Trumpa s populističkim šalama, doskočicama i otvorenim uvredama, pametno je plasirao prema metama koje u našem društvu slabo stoje i koje inače služe kao platno za projekcije narodnih frustracija (manjine, žene, nevladine udruge).

Napadati slabije je ziheraška strategija, ali nije etična što predsjednika, očito, ne smeta.

Jedina iznimka u izboru mete koju je učinio Milanović su napadi na HDZ koji su također motivirani predsjednikovim osobnim animozitetom prema premijeru Plenkoviću kojem je mama bila ”vojna lekarka”, kako je izvijestio branitelje na tajnom snimljenom sastanku u vrijeme kad je Plenković postao predsjednik HDZ-a.

To je bilo zaista pakosno i nisko, a u glavnim medijima nitko u tome nije vidio problem. Na to je, u noći kad je izabran za predsjednika, dobio poruku od Plenkovića da će imati tvrdu kohabitaciju.

Nakon inauguracije predsjednik Milanović je hibernirao više mjeseci i bio je neobično tih. Divljala je korona i činilo se kao da prešutno podržava rad Vlade u pandemiji te da ne želi unositi nepotrebnu pomutnju u informacije koje Stožer Civilne zaštite RH objavljuje svakodnevno, točno u podne.

Onda se ”probudio” i počeo rafalnu paljbu po okolini, kako mu je tko natrčao pred nišan. Nije tu bilo ni principa ni gramatike ni interpunkcije, već samo duboka osobna frustracija i bijes što je ventilirao kroz izravne uvrede, metafore i alegorije upućene zatečenim ”metama” koje vjerojatno nisu mogle vjerovati da prvi čovjek u državi razgovara tako primitivno i nasilno.

Imali smo do tad neke sportske menadžere, kao što je Zdravko Mamić, koji su ”maštovito” vrijeđali okolo, ali mediji vrijedni spomena to nisu hvalili.

Spomenute stilske figure Milanoviću su pribavile dosta pristalica i desno i lijevo jer frustrirani narod (frustriran neiskrenim, potkapacitiranim i korumpiranim političarima) uživa u akciji i makljaži koja ne vodi u pozitivnu promjenu već u daljnje potonuće problematičnog hrvatskog društva.

Opisani predsjednikov stil javne polemike rječito je hvalio književni kritičar Velimir Visković u Telegramu: ”Otrovan i nemilosrdan, jer ratnički precizno prepoznaje slaba mjesta u obrani protivnika i s okrutnošću ih gađa (ta se sposobnost baš ne dopada svima, ali jest osobina polemičara – ratnika)”.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović ima ustavne ovlasti koje nisu male, osobito kad se usporede s društvenom moći koju imam ja ili bilo koji drugi građanin

Evo, sad mi je lakše kad me autoritet za pisanu riječ prosvijetlio ovim narcističko mačističkim zrcaljenjem i objasnio mi da je nazivanje manjinskog političara Pupovca ”Bijedniče!” stilska figura vrsnog retoričara i polemičara, a ne imenica u vokativu koja označava osobu bez vrijednosti, što je uvreda.

Milanović, kao zločesti dečko u pubertetu ima potrebu biti duhovit i originalan po svaku cijenu i u svakoj prilici pa je u svom blesavom govoru na komemoraciji u Jasenovcu rekao da su: ”Romi … bili su prijetnja ne znam kome, valjda Hitlerovim sanitarnim inspektorima”.

Rekao je još nebuloza dijeleći žrtve logora smrti po kategorijama.

Govor je objavljen na više mjesta, a ja ga citiram s portala Novosti (G. Borković: ”Jasenovac po Milanoviću”). U drugim medijima nije bilo osvrta na Milanovićevu neukusnu govoranciju punu povijesnih grešaka.

S druge strane, Milanović je, po svemu što znam o njegovom dosadašnjem javnom djelovanju, antifašist i nije nacionalist. Ovakav govor je napisao zbog svoje adolescentne potrebe da bude jedinstven, originalan i najbolji. Nije mu to dobro ispalo.

Prozivanje pojedinih građana i forsiranje javnog govora kojem nije cilj prenijeti bilo kakvu važnu informaciju već samo dobaciti uvredu političkim protivnicima (i naravno Miloradu Pupovcu kojeg doslovce progoni već više mjeseci) su postali Milanovićev zaštitni znak.

Pupovac je objavio sms-ove koje mu je poslao predsjednik Milanović nakon što je odbio podržati njegovu inicijativu o kandidaturi prof. Zlate Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda. Zamislite da vam predsjednik države, s kojim niste u privatnim odnosima, pošalje uvredljive i prijeteće sms-ove.

Bez obzira na hrabrost, nikom ne bi bilo baš svejedno kad ga najmoćniji čovjek u državi privatno napadne; svatko bi osjetio manju ili veću strepnju. To je neprihvatljiv način komuniciranja u pristojnim političkim krugovima i među pristojnim ljudima što naš predsjednik nije.

Jednako je doživio i Veljko Kajtazi kad ga je predsjednik Milanović tražio da podupre njegovu kandidatkinju.

Profesor ustavnog prava iz Osijeka Mato Palić na FB je postom podržao Pupovca rekavši da je DORH dužan reagirati na Pupovčeve tvrdnje o tome da je predsjednik države na njega radio pritisak da glasa u Saboru po njegovoj volji.

”Tu je definitivno riječ o kršenju trodiobe vlasti. Osim toga, saborski zastupnici imaju slobodan mandat, nitko nema pravo tražiti od njih kako će glasati, ni birači, ni stranka kojoj pripadaju. Nitko ne smije raditi pritisak da glasaju na ovaj ili onaj način. A osobito je opasno kad pritisak dolazi s pozicije predsjednika države”, kazao je prof. Palić i istaknuo kako iz predsjednikova sms-a iščitava prijetnju s pozicije moći.

Novinari su predsjedniku Milanoviću od kad se autao kao bully nekako gledali kroz prste. Pustili su ga da neosnovano javno proziva pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova Višnju Ljubičić za koju ”on ne zna tko je ta”, koja ništa ne radi.

Nisu ga dirali ni kad je pljuvao po #meetoo pokretu poznatih holivudskih glumica za koje izjavio: ”Žrtve seksualnog uznemiravanja uopće nisu sve iste i jednake.” I da ”Hollywood nije onaj normalan, odnosno stvaran svijet i boli me uho za njihove probleme i žrtve na grčevitom putu do gaže od sedam milijuna dolara za sat i po montiranog materijala. Oni i one posve legitimno trguju svojim talentom, seksepilom i privlačnošću”.

Vidimo da nam je predsjednik zapravo viktorijanski konzervativan jer zastupa stajalište da glumice nisu umjetnice već da zapravo prodaju sebe što je stav prevladan u osamnaestom stoljeću.

Zbog ovakve izjave koje se ne bi zastidjeli ni najbigotniji desničari, kritizirale su ga B.a.b.e. jer ponižava žrtve seksualnog nasilja. Ne opterećujući se političkom korektnošću ni građanskom pristojnošću, predsjednik pametnjaković je izjavio da ga je ”jer ima stav, osudila udruga glupog i neduhovitog akronima B.a.b.e.”!

U demokratskim državama predsjednici imaju moć koju im daje institucija predsjednika kao i institucije države koje odgovaraju direktno njima (tajne službe, vojska); imaju veći javni prostor od bilo kojeg drugog građanina, a u tom javnom prostoru djeluju putem javne riječi za koju su odgovorni

Ovakve tirade su pratila narodna lajkanja i klicanja ispod novinskih tekstova na portalima i po Facebooku što je Milanovića uvjerilo da je na pravom putu pa je krenuo još intenzivnije i agresivnije komentirati okolinu evidentno se diveći sam sebi.

Predsjednik s karakterom, on ima stav! Očito mu nitko nije rekao za prostu pošalicu: Attitudes are like assholes, everybody’s got one. Da mu je poznata vjerujem da bi je ispalio u nekoj polemici, ona je u njegovom stilu.

Kad je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova poručila ”da bi javno izrečeni stavovi javnih osoba, osobito predsjednika Republike, trebali upućivati na podršku i razumijevanje svih inicijativa usmjerenih prema zaštiti svih žrtava seksualnog uznemiravanja ili silovanja, bez propitkivanja eventualnih manipulacija, prikladnosti i suodgovornosti žrtava…” nazvao ju je ”takozvanom” pravobraniteljicom.

Pored musake od niza uvreda s nizom retro stavova o ženama, predsjednik nam je predstavio i svoje zapanjujuće neznanje o suštini problema koje u svijetu imaju žene što je začuđujuće obzirom na to da dolazi iz lijeve stranke (SDP).

Novinarka Snježana Pavić iz Jutarnjeg lista ga je oštro prozvala zbog njegovog lupetanja o seksualnom zlostavljanju žena (”Predsjednik Milanović hrabro ustao u zaštitu Hrvata ugroženih od hordi razularenih žena”).

Davor Genero u Al Jazeera Balkan i Tomislav Klauški u 24 sata su ga kritizirali zbog vrijeđanja pojedinaca i uvođenja nasilnog diskursa u hrvatsku politiku.

Političari lijeve orijentacije u pravilu ga nisu komentirali kao što nisu ni nevladine udruge koje se bave ljudskim pravima (osim udruge B.a.b.e.), izgradnjom mira i kontrolom predizbornih i izbornih događanja u Hrvatskoj.

Većina lijeve javne scene doživljava predsjednika Milanovića kao simpatičnog i šarmantnog kozera koji pomaže u demontaži HDZ-a. Zadnje mu je alibi kod naroda koji mu kliče i lajka nebulozne postove na FB u kojima javno blati pojedince.

Ako je Milanović lijek za naše društvo, onda je taj lijek gori od bolesti (HDZ).

 

UKOLIKO VAM SE tekst DOPADA sam Volite NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA sam NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ Račun, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILČU NA Naj BROJU 060 800 333 HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE .

    •  Grubo ignoriranje bullyinga
    •  Hrvatska u protekloj sezoni kiselih krastavaca
    •  Olimpijsko prigovaranje
    •  Još uvijek nam nedostaje iskreno kajanje na tugu u Jasenovcu
    •  Predsjednik svih građana Hrvatske je nezreli maligni narcis
    •  Sve strukture za skrbništvo su Severini nanijele nepravdu
    •  Predsjedničko denunciranje i hrvatski kulturološki cirkusi
    •  Religije i mir na Zemlji – Mir, mir, mir do neba
    •  Antisemitizam se može koristiti kao pogonsko gorivo za mlažnjake
    •  Brutalno zlostavljanje Klare nije Buntiću prvi nasilni čin

> Svi tekstovi ovog autora