Možda bi Nikola Šubić Zrinski krenuo u boj protiv Orbána

”Nikola Šubić Zrinski bi znao što se treba učiniti u takvoj situaciji”, reče Viktor Orbán, predsjednik madžarske vlade, u ekskluzivnome intervjuu za Glas Koncila od 19. lipnja 2021. godine.

Intervju su vodili glavni urednik Glasa Koncila Branimir Stanić i Ivan Tašev, ističući s ponosom, kako je u 59-godišnjoj povijesti tog katoličkog tjednika razgovor s premijerom Madžarske prvi s inozemnim šefom vlade. Dodali su da to nije bio tek običan intervju nego ”razgovor među kršćanima”.

Povod tom nesvakidašnjem novinarskom uratku je Svjetski euharistijski kongres u rujnu ove godine, a potom i milijunski iznosi madžarske pomoći Hrvatskoj nakon potresa.

No činjenica je da su pomoć dale i druge susjedne zemlje i članice Europske unije, a da državnik, koji nije ni katolik i sve do sada nitko iz Orbánove politike ne bi zaključio da je baš naročito pobožan vjernik, crkvenim novinama daje intervju vezan za unutar katolički ”event”, s opravdanjem zahtijeva malo podrobnije obrazloženje.

Nakon čitanja možemo zaključiti: Viktor Orbán, trenutno enfant terrible Europske unije, koji zbog opetovanih povreda ljudskih prava, naročito naspram stranim migrantima, i zbog ”udaraca” protiv nezavisnih medija, raspreda na dugačko i na široko o značenju što njemu, kalvinistu, znači događaj poput euharistijskog kongresa, bez obzira na to što se katoličko i reformističko značenje euharistije ne poklapa.

Kršćanstvo, smatra Orbán, je nešto uzvišeno iznad dogmatskih razlika, element ujedinjenja, što je jedan od stupaca na kojem počiva postkomunistički madžarski identitet: obitelj, nacija, Bog.

Primjer kršćanskog jedinstva je njegov život u mješovitom braku, s katolkinjom, i obitelj u kojoj su kćeri po majci također katolkinje, a sin kalvinist, i zet pravoslavac…

Kršćani koji imaju branitelje i zagovornike poput novih Srednjoeuropljana, ne trebaju neprijatelja. Možda bi Nikola Šubić Zrinski krenuo u boj protiv takvih

Iz Orbánovih riječi možemo iščitati poruku: ”Kršćani svih denominacija žive skladno i poštuju se međusobno”, no to ne bi bilo moguće, kad bi taj sklad poremetili nekršćani u zemlji.

Remetilački element su naročito muslimani, naglašava Orbán. U taj kontekst se lijepo uklapa njegova napomena u čast Hrvatima: ”Zrinski bi znao što se treba učiniti u takvoj situaciji” (Nikola Šubić Zrinski, 1508.-1566., junak u bici protiv Osmanlija kod Sigeta 1566. godine).

Poučak: Treba se boriti protiv prodora Osmanlija, Islama, ili ognjem i mačem, ili žicom sa stražarima i dresiranim psima čuvarima.

Jedino u tom kontekstu, hrvatski su se sugovornici odvažili na vrlo suzdržano kritičko pitanje: ”Kako se žica na madžarsko-srpskoj granici slaže s kršćanskom etikom prema strancima?”.

Orbán odgovora na ovaj upit kao političar (kad nije pobožan vjernik): On mora čuvati suverenost svoje zemlje! Pa opet ideologija: Madžarska čuva i Europu i Europljane, jer migracije stvaraju ”mješance” i srozavaju identitet kršćanske Europe.

Orbán je odmah raskrinkao kao tendencioznu neistinitost, glasinu da je papa Franjo odbio njihov susret u okviru njegove nazočnosti na euharistijskom kongresu, i to zbog Orbánove politike prema migrantima.

Sve je to pitanje protokola, koji još nije utanačen. I Papa je (navodno) svjestan da ”Madžarska ima svoj stav o migrantima, a Katolička Crkva svoj”. No on ne namjerava popustiti Zapadu (čitaj: Europskoj uniji), kad nastoji zemljama-članicama nametati obavezu prihvaćanja stranaca.

Cjelokupna migracijska politika Europske unije je, prema Orbánovom mišljenju, ”zavjera” zapadnih ljevičarsko-liberalnih ”tvornica misli… Sljedeće desetljeće obilježit će epidemije i migracije. Sve to ima težak, možda i koban učinak na europsku kršćansku demokraciju. Nikola Zrinski razumio bi zašto su Mađari, premda žele biti kršćani, toliko protiv migracija”.

Migracije su ”ontološki loša stvar”, ustvrdit će premijer.

Zašto? Loše je da netko mora napustiti svoju domovinu jer nema od čega živjeti ili mu prijeti opasnost po život. Ali Orbán je za to da mu stvorimo dostojanstvene uvjete u njegovoj domovini kako bi se mogao vratiti.

Ideja zvuči razborito i logično, i EU shvaća, podržava programe za podizanje životnog i socijalnog standarda te osobne sigurnosti i ljudskih prava u emitivnim zemljama.

Međutim, ulaganje u kvalitetu života dugoročan je projekt, predugačak za jedan ljudski život. On ne može zamijeniti prihvaćanje i integriranje ekonomskih migranata i izbjeglica zbog rata, gladi, zlostavljana i zločina. Dugoročna suradnja razvijenih i nerazvijenih zemalja ne smije biti zamjena za neposrednu pomoć smjesta i sada, i ne smiju se međusobno isključiti.

Kršćanstvo, smatra Orbán, je nešto uzvišeno iznad dogmatskih razlika, element ujedinjenja, što je jedan od stupaca na kojem počiva postkomunistički madžarski identitet: obitelj, nacija, Bog

Oni koji bježe, ne mogu i(li) ne žele čekati, i vrlo rijetko se namjeravaju i vratiti.

To je zacijelo poznato i Orbánu, ako nije poznato dvojici novinara Glasa Koncila koji su pobožno slušali plan za očuvanje kršćanskog svijeta od najezda muslimanskih migranata, bez da su postavili kritičko povratno pitanje sugovorniku, već su samo marljivo bilježili Orbánove misli i to ”servirali” svojim čitateljima.

Uvjerena sam da će se većina tog čitalačkog tijela u potpunosti složiti s Orbánom: da je pandemija COVID-19 povezana s migracijama i to ne baš spontano, nego vrlo planirano i organizirano uperena protiv zdravih nacija kršćanske Europe.

Ne mogu se oteti dojmu da Orbán ima svoje planove s Hrvatskom. On nije jedini enfant terrible.

Poljski predsjednik i slovenski premijer kao da zajedno s Orbánom stvaraju novu osovinu – snažan katolički blok u sredini Europe. Oni sanjaju novu ”srednjoeuropsku inicijativu”, koja će biti think tank – protuteža ljevičarski-liberalnim ”internacionalistima” i anacionalnim ”mješancima” Zapada.

Orbán se u intervjuu u kontekstu hrvatskog položaja u Europskoj uniji, upadljivo često dotaknuo srednjoeuropskog prostora – možda računa s novim članom, kojim će skup zemalja Višegradske skupine (V4) proširiti i ojačati hrvatskim članstvom.

Brojni hrvatski kršćani rade na ostvarivanju projekta domovine koja je mjesto uključivosti, a ne isključivosti.

Kršćani koji imaju branitelje i zagovornike poput novih Srednjoeuropljana, ne trebaju neprijatelja. Možda bi Nikola Šubić Zrinski krenuo u boj protiv takvih.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija

> Svi tekstovi ovog autora