Papa Franjo nas poziva: ”Činimo sve dobro koje možemo!”

U godišnjoj božićnoj čestitki službenicima Kurije papa Franjo ih moli da uvijek budu zahvalni za milosti koje nam Bog daje, da nikada ne pomisle da im više nije potrebno obraćenje i da na svaki način doprinose miru.

Izmjenjujući tradicionalne božićne čestitke s članovima Rimske kurije u četvrtak, 22. prosinca, papa Franjo održao je govor u sedam točaka u kojem ih je, dakle, zamolio da Gospodinove milosti nikada ne uzimaju zdravo za gotovo, da uvijek idu putem obraćenja i da u svakom trenutku budu mirotvorci. u kojoj nikada nismo “osjećali toliku želju za mirom”.

Osvrćući se na to kako je Isusovo rođenje u jednostavnim i siromašnim jaslama pouka o viđenju stvari onakvima kakve one stvarno jesu, rekao je da je ”svatko od nas pozvan vratiti se onom bitnom u vlastitom životu, odbaciti sve što je suvišno i potencijalna prepreka na putu svetosti”.

Papa je potom pozvao na ono što je opisao kao najvažniji unutarnji stav: na zahvalnost. ”Tek kad smo svjesni Gospodinove dobrote prema nama, možemo dati i ime zlu koje smo doživjeli ili pretrpjeli. Spoznaja našeg siromaštva, bez spoznaje Božje ljubavi, slomila bi nas” – rekao je.

”Bez stalne vježbe zahvalnosti, završili bismo tako da jednostavno popisujemo svoje neuspjehe i izgubili bismo iz vida ono što je najvažnije: milosti koje nam Gospodin daje svaki dan”.

Osvrćući se na godinu bogatu događajima, papa Franjo je rekao da ”prije svega želimo zahvaliti Gospodinu za sve njegove blagoslove. Ipak, nadamo se da je među tim blagoslovima i blagoslov našeg obraćenja”.

”Obraćenje je priča bez kraja. Najgora stvar koja nam se može dogoditi je da pomislimo da više ne trebamo obraćenje, ni kao pojedinci niti kao zajednica”.

Rekao je da obraćenje znači uvijek iznova učiti kako ozbiljno shvatiti evanđeosku poruku i primijeniti je u životu. ”Ne radi se samo o izbjegavanju zla, već o tome da činimo sve dobro koje možemo”.

”Što se tiče evanđelja, uvijek smo poput djece koja trebaju učiti. Iluzija da smo sve naučili tjera nas da upadnemo u duhovnu oholost”.

Papa Franjo podsjetio je na obraćenje nadahnuto Drugim vatikanskim koncilom prije točno 60 godina, obraćenje koje je potaknulo ”napor da se Evanđelje potpunije razumije i učini relevantnim, živim i učinkovitim u našem vremenu”.

Rekao da je taj proces daleko od dovršenog te primijetio da trenutno promišljanje o sinodalnosti Crkve naglašava kako proces razumijevanja Kristove poruke nikada ne prestaje, već nas neprestano izaziva da Kristovu poruku održimo živom, a ne da ju zarobljavamo.

Naglasio je potrebu za budnošću, upozorivši nazočne da bi bilo naivno misliti da je zlo trajno iskorijenjeno: ”U kratkom roku ono se vraća pod novom krinkom.”

”Prije je [zlo] izgledalo grubo i nasilno, sada se pokazuje kao elegantno i profinjeno. Moramo to shvatiti i opetovano ga raskrinkavati”.

”Takvi su ti ‘elegantni demoni’: ulaze glatko, a da ih nismo ni svjesni. Samo svakodnevna praksa ispita savjesti može nam omogućiti da ih budemo svjesni” – rekao je.

Potaknuo je nazočne da Krista uvijek stavljaju u središte, upozoravajući na napast da ”previše vjerujemo sebi, svojim strategijama i programima”. Također ih je upozorio na iskušenje da misle da smo ”sigurni, bolji od drugih, da nam više nije potrebno obraćenje”.

Dodao je: “Neki od naših nedostataka, također i kao Crkve, snažan su poziv da ponovno stavimo Krista u središte; jer, kako Isus kaže, ‘Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa’.”

Papa Franjo posljednje dvije točke svog govora posvetio je temi mira u vremenu u kojem, kako je rekao, mislimo na ratom razorenu Ukrajinu, ali i na mnoge tekuće sukobe u različitim dijelovima našeg svijeta.

”Rat i nasilje uvijek su katastrofa. Religija ne smije biti podložna raspirivanju sukoba. Evanđelje je uvijek Evanđelje mira i u ime nijednog Boga ne može se rat proglasiti ‘svetim’.”

”Gdje god vladaju smrt, podjele, sukobi i patnja nevinih, ondje možemo prepoznati samo raspetog Isusa” – rekao je, istaknuvši da se ”kultura mira ne gradi samo među ljudima i narodima. Počinje u srcu svakoga od nas”.

”Bez obzira koliko smo izmučeni širenjem ratova i nasilja, možemo i moramo dati vlastiti doprinos miru nastojeći iskorijeniti iz naših srca svu mržnju i ogorčenost prema braći i sestrama s kojima živimo”.

Papa je pozvao Kuriju da iz svojih srca odagna gorčinu, ljutnju i ogorčenost: ”Ako doista želimo da prestane ratna buka i ustupi mjesto miru, svatko od nas treba početi od sebe”. I uputio je na “lijek” koji je naznačio apostol Pavao za izgradnju mira: ljubaznost, milosrđe i praštanje.

Ljubaznost, rekao je, ”znači uvijek birati dobrotu u našem međusobnom odnosu”; milosrđe, ”prihvaćanje činjenice da i drugi imaju svoje granice”; i opraštanje, ”uvijek davanje druge šanse drugima, u spoznaji da postajemo sveci na mahove”.

”Bog to čini sa svakim od nas; On nam stalno oprašta; Stalno nas vraća na noge; Uvijek nam daje još jednu priliku. Trebali bismo učiniti isto.”

Neka zahvalnost, obraćenje i mir, zaključio je papa Franjo, budu darovi ovoga Božića.

U tom duhu, voljela bih uputiti osobnu poruku čitateljicama/ma.

Premda obgrljen toplinom životinjskih tijela i roditeljske nježnosti, rođen je usred prljavštine i mirisa životinjskog izmeta. Mudraci iz Europe, Afrike i Iraka došli m izraziti poštovanje, ali morao je odmah krenuti dalje. Preživio je istrebljenje djece njegove dobi s obitelji pobjegavši u Egipat kao izbjeglica.

Odrastavši, često je govorio o siromaštvu, beskućništvu progonstvima.

Što mi činimo danas? Prolazimo pored onih koji prose na ulicama, okrećemo glavu od beskućnika, zatvaramo granice i bojimo se svih imalo drugačijih. Vjerojatno ćemo ići u crkvu i okupit se oko stola punoga hrane.

Božanska prisutnost začeta je u ljudsku narav i u vrijeme, tamo gdje smo još netaknuti iskustvima i drugim stvorenjima, gdje Riječ govori u tišini. Rađa se tamo gdje smo još jedno s njom, gdje još ne ulaze naše misli i još nisu pokrenuta naša osjetila. Božansku prisutnost možemo čuti u tajnim odajama našega bića. Ovdje i sada. A čuvši ju, i očitovati.

Sretan nam svima rođendan!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Britanska monarhija, Crkva i sinodalnost
    •  S odlaskom profesora Žmegača otišao je cijeli jedan svijet
    •  Želim li da se svijet promijeni?
    •  Prostor za trećeg(a) - opće dobro - u dijalogu
    •  Antisemitizam u Hrvatskoj i dalje je prisutna anomalija
    •  Susret s Irinom iz Mariupolja
    •  Bio nam dobar Prelazak!
    •  Refleksija uz rat u Ukrajini: što znači – biti za mir?
    •  Thich Nhat Hanh – učitelj za 21. stoljeće
    •  Sretna još jedna ili nova 2.0 godina

> Svi tekstovi ovog autora