U dva vremena dva su bh ktitora ostavila iznimne zadužbine

Grad Sarajevo ne bi bio ono što jeste danas na zemljopisnoj i mapi duhovnosti da pod kapom nebeskom nisu egzistirala dva dobra i plemenita zadužbinara, odnosno ktitora.

Gazi Husrev beg u šesnaestom, Adil beg Zulfikarpašić u dvadesetom stoljeću svojim su ktitorstvom i donacijama učinili grad podno Trebevića mjestom ugodnog življenja i za Sarajlije i za putnike namjernike, koji su Šeher pohodili i pohode i danas.

Svojedobno, režirajući teatarsku predstavu prema tekstu suvremenika mi Džemaludina Latića ”Gazi Husrev beže ili bukagije” iznimno sam detaljno proniknuo u život, i nadasve vakufe (donacije, darove) Gazi Husrev bega.

Predstava ”Gazi Husrev beže ili bukagije” bila mi je izazovom na dva plana: rekonstrukciji vremena, pri čemu mi je posebno bila privlačna pozicija Husrev begova u odnosu na Ivana Tardiča, pa onda preplet njegovih veza sa Dubrovčanima…

U tekstu Džemaludina Latića, kroz povijesne i dramatske polifone strukture zrcalile su i zanimljivosti ubjedljivo napisanih ženskih likova: Neslišah, Diše i drugih.

Intrigantan zaplet koji pisac orkestrira čitavom gamom isprepletenih odnosa glavnog lika sa tada aktualnim begovatom, sukobima i mirenjima, pravim i ”trulim” sporazumima; uspostava nekoliko paralelnih dramskih radnji onoj glavnoj magistralnoj koja priča nimalo laku životnu sudbinu i kob koja je pratila Gazi Husrev bega, sve to je iziskivalo glumačku nadgradnju i određene dramaturško-redateljske napore…

Postavljajući predstavu u ”očišćeni”, u ”brukovskom smislu” prazni prostor, sa okomicama narodnih ponjava koje su davale bližu scensku ukotvljenost u konkretne ambijente, ”igrao” sam svjesno na glumačke moći koje su posebno iskazivali Alija Aljović, Lana Zablocki, Dušan Bugarin, Faketa Salihbegović Avdagić; ustvari sam insistirao da kroz druge likove na površinu izađu vrline Gazi Husrev bega…

Kostimografski bogata rekonstrukcija doba šesnaestog stoljeća dala je posebnu snagu predstavi realiziranoj sa čak pedesetak sudionika, na sceni Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici.

Nažalost, producent predstave nije financijski mogao dalje gajiti i održavati ovaj kompleksni pozornički akt, pa se teatarska uspomena na velikog bh darodavca tako okončala, nakon pet izvođenja.

Inače, za predstavu je vladalo golemo interesiranje i van Bosne i Hercegovine. Ovu ću, kompaserijski veliku predstavu, pamtiti i po uistinu iznimnom interesiranju medija, a sudbina Gazi Husrev bega potresla je i one gledatelje koji su vidjeli snimak zeničke izvedbe.

Poslije smrti Adil bega Zulfikarpašića, zahvaljujući sredstvima fondacije, nastavila se iznimno plodna djelatnost Bošnjačkog instituta kroz tribinske aktivnosti, izlagačku djelatnost, bogato izdavaštvo, a posebno sakupljanje i ”uvakufljenje” produkcije u oblasti likovnih umjetnosti.

Nezaboravne su bile izložbe akvarela Fuada Arifhodžića, crteža Mevludina Ekmečića, slikara i grafičara Mersada Berbera, a sve je praćeno iznimno bogatim katalozima, gdje posebno valja istaknuti Behaudina Selmanovića…

U polivalentnom prostoru negdanjeg sarajevskog Hamama izvedena je i teatarska predstava ”Soba” Irfana Horozovića, kao vid ambijentalnog teatra, koja je poslije doživjela trijumfalno gostovanje na Ohridskom letu.

Dok sam bio stanovnikom općine Stari grad u Sarajevu budio me glas mujezina sa džamije, inače središnje islamske bogomolje u gradu na Miljacki, koja nosi naziv svoga ktitora, vakuflije Gazi Husrev bega!

Ne bi Sarajlije imale bogomolje, hanove i druga svratišta, mostove i ceste da Gazi Husrev beg nije u tolikoj mjeri razvezivao kesu sa svojim dukatima.

Ostavio je Sarajevu i jednu od graditeljski iznimno skladnih, a obrazovno i danas najprestižnijih srednjih vjerskih škola – čuvenu Gazi Husrev begovu medresu. Mnogi velikani vjerskog i svjetovnog života, koji čine najprestižnije staleže u Bosni i Hercegovini, upravo su temeljno obrazovanje stekli u ovoj Medresi, kojom trenutno rukovodi efendija Malkić, jedan od prvaka među svećenstvom islamskim…

U Sarajevu, već godinama važi pravilo da oni imami, ali i svjetovna lica koja su pohađala Gazi Husrev Begovu medresu, imaju fundus obrazovanja znatniji od mnogih drugih srednjih učilišta.

Gazi Husrev begovim stopama krenuo je i Adil beg Zulfikarpašić, po završetku Drugog svjetskog rata partizanski oficir i funkcioner ministarskoga ranga u civilnoj socijalističkoj bh vlasti. Po odlasku u Švajcarsku razvijajući ozbiljan biznis Adil Zulfikarpašić osniva Bošnjački institut kao osobni zadužbinski projekat. Institut ima prestižne bibliotečke zbirke, kao i kolekciju umjetnina iznimne vrijednosti…

Zulfikarpašić je iznimno aktivno pomagao i nakladničku djelatnost svoga Bošnjačkog instituta, koji je bio jedna od prestižnih destinacija kulture i umjetnosti u Cirihu. Potkraj agresije na Bosnu i Hercegovinu Zulfikarpašić je donio odluku da svoju zadužbinu teško procjenjive vrijednosti premjesti u Sarajevo.

U negdanjoj atraktivnosti istočnjačke arhitekture, Hamamu, onkraj Katedrale srca Isusovog u strogom centru Sarajeva, između pijace Markale i Baščaršije, restauratorski majstorskim zahvatima nastala je multifunkcionalna zgrada sa dijelom za umjetničke sadržaje i dijelom za muzejske zbirke, holom za izložbenu djelatnost…

Koncipiran kao svojevrsni kulturni centar, Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića, afirmirao se ovaj vakuf kao jedno od najpropulzivnijih središta kulture i umjetnosti ne samo u Sarajevu nego i u Bosni i Hercegovini, pa i regionu.

Djelovanje dvojice ktitora, Gazi Husrev bega i Adil bega Zulfikarpašića nije, nažalost, pokrenulo želju kod drugih bogatih ljudi da svojim ktitorstvom, svojevrsnim vakufima i donacijama pomognu razvoj kulturnih i umjetničkih projekata.

U jednoj od najsiromašnijih zemalja na europskom kontinentu stotine tajkunskih obitelji nemaju nikakav osjećaj za pomoć kulturi i umjetnosti, koja unatoč zapostavljenosti od zvanične državne vlasti je najsnažniji, ako ne i jedan od rijetkih ”izvoznih artikala” suvremene Bosne i Hercegovine!?!

U dva stoljeća dva su bosanskohercegovačka ktitora ostavila iznimne zadužbine.

Suvremeni bosanski i hercegovački bogatuni nisu učili na svijetlim primjerima Gazi Husrev bega i Adil bega Zulfikarpašića…

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Interakcijski odnos Miroslava Krleže i Bosne i Hercegovine
    •  Demostarizacija Alekse Šantića
    •  Sinan Gudžević, genij s Golije
    •  Suvremenost pripovjedanja Svetlane Broz
    •  Pero Zubac nije pjesnik jedne pjesme
    •  Sve moje ulice ili od Lacine do Partizanske
    •  Mostarske intelektualne i umjetničke okomice
    •  Sarajlijama je i nakon 40 godina olimpijska bajka u venama
    •  Stazama tuzlanske Thalije
    •  Periklovo doba mostarskog nakladništva

> Svi tekstovi ovog autora