Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?

Dana 26. travnja zagrebački dnevnik Jutarnji list objavio je članak s naslovom ”Nakon devet godina isplivao intervju koji je srušio jedan od najvećih mitova ruske invazije!”.

Članak je objavljen s naslovom koji završava uskličnikom, znakom da je riječ o, kako se u teoriji medija to objašnjava, senzacionalnom ili u najmanju ruku vrlo važnom otkriću, pa se tako baš uskličnikom signalizira čitateljima njegova važnost.

Tekst je objavljen na internetskom portalu Jutarnjeg lista, potpisan je samo inicijalima ”A. Vl.”, a pošto iz Rima ne pratim tiskanu verziju ovih novina, ne mogu znati je li se taj tekst pojavio i u tiskanoj verziji.

U svakom slučaju, sukus ovog teksta je pobijanje izjave Vladimira Putina dane u najavi invazije na Ukrajinu, prošle godine, da NATO predstavlja prijetnju Rusiji, i tvrdi da je NATO iskoristio rusku slabost nakon raspada Sovjetskog Saveza da se proširi na Istok, kršeći obećanja koja su zapadni čelnici navodno dali Moskvi.

No autor teksta potpisanog inicijalima navodi da takva obećanja nisu nikada dana, a što je potvrdio i netko tko je to morao znati, Mihail Gorbačov, što je prije devet godina podsjetio i objasnio Steven Pifer, bivši američki ambasador u Ukrajini i stručnjak za europska pitanja i razoružanje na Institutu Brookings.

K tome, autor navodi još i to, da je ”ovih dana na Twitteru isplivao davni intervju Gorbačova njemačkoj televiziji ZDF iz 2014. godine”.

U tom intervjuu, na pitanje novinara zašto nije inzistirao na obećanju američkog državnog tajnika Jamesa Bakera da se NATO neće širiti na Istok, Gorbačov odgovara: ”O temi širenja NATO-a uopće se nije raspravljalo, niti se o njoj govorilo tih godina… Razmatralo se o još jednom pitanju: osigurati da vojne strukture NATO-a ne napreduju i da dodatne oružane snage ne budu raspoređene na teritoriju tadašnjeg DDR-a nakon ujedinjenja. Bakerova izjava je dana u tom kontekstu…”

Gorbačov je nastavio da je u sporazumu o konačnom rješenju s Njemačkom stajalo da se neće stvarati nove vojne strukture u istočnom dijelu zemlje, da neće biti raspoređene dodatne trupe…

I u zaključku, autor ovog članka navodi: ”Doduše, bivši sovjetski čelnik kritizirao je proširenje NATO-a i nazvao ga kršenjem duha jamstava danih Moskvi 1990. godine, ali je jasno rekao da nije bilo obećanja u pogledu ekspanzije saveza”.

I dotle izgleda sve u redu, i ovaj bi članak mogao biti svojevrsni scoop, kojim bi se demantirao Putin i osudilo ga dodatno zbog izvrtanja činjenica.

Međutim, sami američki izvori govore drukčije. U tekstu objavljenom na stranicama talijanskog (i međunarodnog) časopisa za geopolitiku Limes, izvjesni John Florio, za kojeg, začudno, u popisu autora nema njegove biografije kao da se radi o nekom tajnom identitetu autora, navode se, argumentirano, baš suprotne teze na osnovu deklasificiranih američkih dokumenata.

Autor navodi da je 12. prosinca 2017. National Security Archive – Arhiv nacionalne sigurnosti pri Sveučilištu George Washington objavio 30 američkih, sovjetskih, britanskih, njemačkih i francuskih internih dokumenata koji otkrivaju uvjeravanja dana sovjetskim funkcionerima u vezi jamstava za sovjetsku sigurnost i neširenju NATO-a; dokumenti se odnose na razdoblje između 1990. i 1991. i označeni su signaturom ”bit.ly/sN7tKO”.

Zanimljiv je u tom kontekstu ”Memorandum of conversation between Mikhail Gorbachev and James Baker” (Memorandum o razgovoru između M. Gorbačova i J. Bakera), datiran 9. veljače 1990.

Tada je Baker rekao: ”Ako mi i nastavimo biti prisutni u Njemačkoj koja je dio NATO-a, tada neće doći do proširenja ovlasti niti snaga NATO-a prema Istoku niti za inč”.

Prema tadašnjim dokumentima (signature, nama nepoznate, bit.ly/31xSLmA), SAD su ”spremne dati pismene garancije Moskvi” i time ”postaviti solidne osnove ovom dogovoru”.

Ali, kako proizlazi dalje iz američkih dokumenata, Bush i Baker su ostali iznenađeni Gorbačovljevom reakcijom, očekujući da će on zatražiti formalno jamstvo u formi pisanog sporazuma. Međutim, Gorbačov je odgovorio: ”S prijateljima se ne trguje”.

O tome je svjedočio i tadašnji ministar vanjskih poslova Eduard Ševarnadze, navodeći kako se Gorbačov složio s Bakerom, ali je to prihvatio kao obećanje dano in bona fide, uz popratne riječi: ”Slažem se s tvojim razmišljanjem, pristup koji si istaknuo je savršeno prihvatljiv” o čemu je pisao u svojim memoarima ”Kako je pala željezna zavjesa”, objavljenim 2007. i na njemačkom.

Baker je bio iznenađen, kao i Bush, što Gorbačov ne traži pismene garancije za neširenje NATO-a na Istok, što je iskoristila Clintonova administracija. Prema memoarima Madeleine Albright, ”izradili smo novi strategiju da bismo iskoristili njihovu – sada već Jeljcinovu – slabost i da pomaknemo crtu podjele prema Istoku da bismo ih izolirali (Madam Secretary: A Memoir, 2005.).

George Kennan, autor američke politike containmenta iz početka pedesetih godina prošlog stoljeća, upozorio je u članku u New York Timesu 5. veljače 1997. da bi ”širenje NATO-a na Istok bila fatalna greška američke politike nakon hladnog rata, čime bi se potaknuo ruski nacionalizam i protuzapadni i militaristički osjećaji ruskog stanovništva, s negativnim efektima po razvoj demokracije u Rusiji i opasnosti za svjetski mir”.

Boris Jeljcin je upozorio Clintona u pismu od 15. rujna 1993. da bi proširenje NATO-a moglo imati fatalne posljedice za sigurnost u Europi, što se pokušalo ublažiti ulaskom Rusije u NATO-vo Partnerstvo za mir u lipnju 1994. godine i kasnije stvaranjem zajedničkog Vijeća NATO-Rusija 2002. godine. Kako ističe u svojim memoarima bivši Jeljcinov ministar vanjskih poslova Andrej Kozirjev, Jeljcin je čak predlagao da Rusija uđe u članstvo NATO-a.

Inače, protivljenje širenju NATO-a na Istok izrazili su i Henry Kissinger, John Mearsheimer, bivši podsekretar za obranu SAD-a Chas Freeman, bivši ambasador SAD-a u Sovjetskom Savezu Jack Matlock, o čemu svjedoči i američki bestseller s naslovom ”Kako je Zapad isprovocirao rat u Ukrajini”, koji se našao na listi bestsellera i u Njemačkoj, Italiji, Švicarskoj, a preveden je i na poljski i slovenski, a čiji je autor Benjamin Abelow.

Za njega je Noam Chomsky – lijevi radikal, kako ga nazivaju američki mediji, napisao da se s ovom analizom moraju upoznati i političke javnosti na Zapadu, da bi razumjele ovaj rat.

Naravno, ništa ne može amnestirati Putina i rusko rukovodstvo od pokretanja agresije na Ukrajinu – Putin ne može imati nikakvog opravdanja, pa ni navođenje ovih elemenata, kao ni upozorenja ovih poznavatelja međunarodnih odnosa na moguće posljedice širenja NATO-a na Istok.

Gorbačov je platio svoju naivnost i vjeru da će se i drugi ponašati po njegovom obrascu – za svog sugovornika je mogao imati Woodrowa Wilsona, još jednog idealista na području međunarodnih odnosa, koji je htio smjestiti Ligu nacija, nastalu u Versaju mirovnim ugovorom 1919. godine u Rijeku, tada ”kozmopolitskom gradu”, kako ga je sam Wilson nazvao i koji je uveo u kulturu međunarodnih odnosa načelo samoodređenja naroda i poštovanje demokratskih načela u međunarodnim odnosima.

Ali očito njegovi nasljednici nisu bili inspirirani istim idealima kao i Wilson, a Gorbačov je, kao što vidimo, počinio fatalnu grešku što nije usmena obećanja Bakera i Busha stavio na papir u formi diplomatskog sporazuma.

Zbog toga će ostati zabilježen kao i Wilson – kao naivac u međunarodnim odnosima, koji je maštao o ”zajedničkoj europskoj kući” i ”međunarodnoj zajednici mira”.

I vraćajući se na početak, možemo zaključiti da ovaj scoop Jutarnjeg lista predstavlja samo jedan dio cijele istine o onome što se događalo.

Ne može biti izgovor za Putina i za njegovu agresiju na Ukrajinu, ali mogu sve ove navedene činjenice ipak navesti na razmišljanje da ovaj rat treba što prije prekinuti, u interesu same žrtve, Ukrajine, i svjetskog mira i sigurnosti koji postaju sve ugroženiji bezumnom eskalacijom i mogućim dugoročnim posljedicama za cijeli svijet.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Karnevalski kič ocvale monarhije
    •  Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
    •  Korak pred nuklearnu katastrofu
    •  Ukrajina, godinu dana kasnije
    •  Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
    •  Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
    •  Kako da se odužimo Sloveniji?
    •  Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
    •  U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam
    •  Kako najbolje pomoći Ukrajini – i Ukrajincima?

> Svi tekstovi ovog autora