Samo napisano ostaje, pa makar bilo i diskutabilno

Što znači biti uporan, dokazuje i mali primjer Drage Pilsela koji me puno puta već godinama potiče da pišem za Autograf. Napokon sam popustio, iako ne mora u ovom slučaju značiti da ”pametniji popušta”. Pomalo je dopridonijelo popuštanje i moje sjećanje da je Drago nekada radio puno za Bosnu i Hercegovinu pa čak i živio u Sarajevu. Posebno sam i sada zahvalan da me je Drago radeći na OTV često ugošćivao u ratna vremena, pogotovo kad nisam imao pristupa HTV-u osim rijetkih izuzetaka kao što su Branimir Bilić ili kasnije Romano Bolković.

Ove moje kolumne zovem Ljetopisom, što bi trebala biti neka kronika s osvrtom i na aktualna događanja.

Najpoznatiji ljetopis je Popa Dukljanina iz XII. stoljeća. Isti se stoljećima citira uz sve različite probleme, što potvrđuje onu staru mudrost da samo napisano ostaje, pa makar bilo i diskutabilno u više točaka. Ipak mu se puno duguje.

Drugi poznati ljetopisi su bosanskih franjevaca, a najpoznatiji je fra Nikole Lašvanina, gdje se mogu naći brojne informacije koje ne bismo nikad saznali da nije njegovog Ljetopisa.

Irska i Dublin

U kolovozu sam išao tri tjedna na osvježavanje engleskog jezika, što bi se reklo da se pravim Englez. Hrvatsko veleposlanstvo mi je osiguralo prijevoz s i na aerodrom. Stanovao sam kod karmelićana u Avila centru u Dublinu (po svetoj Tereziji iz Avile), što mi je posredovao naš ”misionar” u Irskoj fra Miron Sikirić.

Karmelićani su red iz XII. st. a ime im je po biblijskom brdu Karmelu. Štuju posebno Gospu i sv. Iliju koji je boravio na Karmelu. Karmelićana kod nas ima malo, u Zagrebu im je središte, u Remetama, a prije par godina su napravili i veliki samostan na Buškom jezeru kod Duvna. Karmelićanin je splitski nadbiskup Zdenko Križić rodom od Doboja. Imaju i sestre karmelićanke a na sarajevskom Stupu imaju samostan. Centar Avila je novi veliki centar na periferiji Dublina u elitnom dijelu. ”Nađi svoj mir, nahrani svoju dušu” je glavni moto Avila centra.

Prečesto svijet postaje pomalo bučan. Pritisci i ubrzanost modernog života, očekivanja drugih i nas samih mogu učiniti da se osjećamo iscrpljeno, pod stresom i ponekad izgubljeno. Izvan dodira s važnim stvarima u životu i potrebna je čovjeku duhovna hrana.

U Centru živi desetak karmelićana na čelu s provincijalom. Osim Iraca dva su Nigerijca, jedan Filipinac i jedan Ekvadorijanac.

Nigerija

Zanimljivo je dodati par informacija o Nigeriji koja ima oko 220 milijuna stanovnika i najmnogoljudnija je afrička zemlja koja je 1960. postala nezavisna.

Nigerija ima 527 dijalekata i jezika (puno više nego BiH!). Karmelićani Nigerijci su iz dva različita plemena i uopće se ne razumiju na svojim jezicima, nego govore engleski. Uz neke najveće jezike engleski je službeni nigerijski jezik. Oko 49 % su kršćani, oko 48 % muslimani.

Pokrajina Biafra je uglavnom katolička bila je nezavisna i vodili su 1967-1970. rat za samostalnost i danas neki rade na osamostaljivanju Biafre. Muslimanska organizacija Boko Haram često napada i ubija kršćane. Karmelićani su misionari u Nigeriji i imaju puno zvanja. Inače Afrika vraća Europi misionare. Kako je u Europi i u Irskoj malo svećeničkih i redovničkih zvanja to se popunjava Afrikancima, a i nekim drugima npr. Indijcima.

U centru se održavaju razni seminari i konferencije. Svećeničke molitve (brevijar) mole se zajednički. Crkva je moderna s oko 80 stolica, na misu dolazi i radnim danom dvadesetak vjernika. Nisam dosad vidio da su svećenici koncelebranti u zadnjem redu. I ne moraju uvijek biti u prvom redu!

Centar se nalazi na velikoj površini s puno zelenila i cvijeća kojeg valjda ima više jedino u bečkom Schönbrunnu (Šenbrun). Centar osim ljudi posjećuju galebovi od kojih dva dolaze pred kuću na ”obroke”. Zatim navraćaju vrane i svrake koje su iste kao i kod nas po veličini i po kreštanju. Ima i puno grlica koje su veće nego što su u Mitteleuropi. Kažu ako se grlica zatvori u kavez da pokušava izići na sve načine dok ne ugine. Očito posebno cijene slobodu.

Društveni život u Irskoj

Dublin je glavni i najveći grad. Arhitektura je uglavnom engleska, puno je zgrada od crvene cigle, odmaknute su od ulice i imaju dosta parkinga. Englezi su vladali Irskom sedam stoljeća do 1922., a poznato je da su Englezi ipak otkinuli Sjevernu Irsku. Zanimljivo je da su Irci, iako imaju svoj jezik gelik, ipak zadržali ”neprijateljski” engleski kao službeni jezik uz njihov ”accent” kako se u engleskoj zovu različiti izgovori engleskog od Irske, Amerike itd. do Indije. Često se pitanje identiteta, vezuje uz jezik a evo u Irskoj to nije slučaj kao što nije ni u Austriji.

Irska je bila siromašna i mnogi Irci su se raselili, najviše u SAD. Krumpiri su bili glavna hrana, i ako ne bi rodili, nastajala je glad. Zadnjih godina je ekonomski napredovala i dosta se Iraca vratilo. Kao otok okružen oceanima ima puno zelenila, pa su poljoprivreda i stočarstvo razvijeni. Ima puno turista. Kad sam bio 2008. Irska je bila puno skuplja od Hrvatske i BiH, naravno i plaće su bile puno veće. Govorio sam godinama da su špageti koštali 15 € te da me i tada/sada boli stomak od cijene. No, od tada nije puno poskupljivalo kao u Hrvatskoj, u BiH manje.

Dobar steak ili njihova tipična janjeća čorba, kao bosanski lonac, košta 16 eura. Odjeća i obuća su sličnih cijena kao i nekada. Prosječna plaća je oko 3.500 €, ali je prosječni stan oko 1.500 €. Bilo je zanimljivo da su prije par godina Balkanci organizirali proteste protiv visokih stanarina. Oni bi htjeli imati irsku plaću, a balkanske stanarine! Naravno da Irci gotovo i ne znaju što su BiH, Hrvatska i druge okolne zemlje, jedino znaju za Međugorje.

Nekada vrlo religioznu zemlju zahvatila je pretjerana sekularizacija: puno manje ljudi ide u crkvu, mediji su anticrkveni od državne televizije do glavnih novina.

I u Irskoj je natalitet nizak, te joj je upitna budućnost.

Olimpijske igre

Ne mogu zaobići i ne spomenuti Olimpijske igre jer ipak je to svjetski veliki ne samo sportski nego i općenito društveni i ekonomski događaj. Naravno da se neću šire osvrtat jer je toliko toga rečeno i prikazano s igara. Irci su osvojili nekoliko medalja i to se slavilo u medijima. Koliko su situacije različite, pokazuje primjer da irska televizija nije prenosila ni košarkaško, nogometno ili vaterpolo finale. Hrvatska je uzela lijep broj medalja, a BiH nije nijednu. Valjda će na sljedećim igrama biti bolje.

Prva opaska jest da se nije poštovalo i to u ”21. Stoljeću”, kako to novinari vole kazati, pravilo da rat stane iako su mnogi to tražili i među njima papa Franjo. A u neka ”primitivna vremena” za vrijeme olimpijskih igara se nisu vodili ratovi.

Druga primjedba jest ružno i tužno napadanje i ismijavanje Posljednje večere, tj. Mise i to u kršćanskoj zemlji, koja čak nosi titulu primogenita filia Ecclesiae (prvorođena kći Crkve). Zamisliste da je to bilo u nekoj hinduskoj da ne kažemo islamskoj zemlji, pa to bi bila graja do neba. Onakvo prikazivanje kršćanske svetinje je više nego uvredljivo. To je uvreda za preko dvije milijarde kršćana. Ipak su valjda na zatvaranju to izbacili. Trebalo bi tražiti u ime ljudskih prava da se taj dio briše zauvijek i iz ceremonije otvaranja.

Ne moraju hvaliti, poštivati, ali zašto izruguju i vrijeđaju? Nije valjda da i to spada u ljudska prava?! To su zapravo ”sotonska prava”.

To je bacilo sjenu na igara. Sportaši su opet ostvarili puno velikih uspjeha. I ove su igre pokazale da gotovo ne postoje ljudske granice. Često se misli da se ne može dalje skakati u dalj i uvis (od Bubke) ili da se ne može brže plivati (Phelps) ali uvijek se obaraju rekordi. Nek tako bude u svemu i posebno u dobroti.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Treba nam novo uređenje BiH
    •  Švicarski model za Bosnu i Hercegovinu

> Svi tekstovi ovog autora