Od holocena do holokausta

U ovoj posthistoriji, po krugovima naše anarhoidne ljevice u ne tako davnoj davnini, u historiji, kružila je doskočica: Tri luksuzna automobila na raskrižju. U prvom Staljin kaže šoferu – žmigavac lijevo vozi lijevo. U drugom Eisenhower naređuje – žmigavac desno vozi desno. U trećem Tito veli – žmigavac lijevo vozi desno. Pouka: NITKO ne vozi ravno.

Danas, ”titoistična” varijanta politike već je aksiom kojega se dosljedno drži cijeli svijet, to jest i prvi i drugi i treći svijet. Bez obzira na stupanj demokracije, autokracije, meritokracije, kleptokracije.

Ali dvije dominantne ideologije, konzervativna i liberalna, koje gospodare ”slobodnim svijetom” (zapadnim, bjelačkim, kršćanskim, kapitalističkim, you name it) uzajamno ratuju za primat u tom svijetu, naročito angloameričkome.

A da, uz sve ”razlike”, ozbiljnih razlika među njima zapravo nema: konzervativci i liberalci. A možda nam se samo čini da je nekad bilo bolje.

Švedski pisac Sven Lindqvist je jasan: ”Ne fali nama znanja. Ono što nam nedostaje jest hrabrost da razumijemo ono što znamo i izvučemo zaključke…” (da bismo konkludirali, M. R.) ”cijelu povijest našeg kontinenta, našeg čovječanstva, naše biosfere od holocena do holokausta…”.

Briljantni Kenan Malik podsjeća nas kako je filozof Roger Scruton (”Liberali se po prirodi bune, konzervativci su po prirodi poslušni”), u nedavnoj davnini, pisao da je moderni konzervativizam nastao kao ”neka vrsta ‘da… ali’ odgovora na liberalizam”.

Kao i liberali, konzervativci vjeruju u slobodno tržište, privatno vlasništvo i osobni izbor. Ali i u nadređeni značaj zajednice i tradicije… Scruton veli da liberalizam ima smisla ”jedino u društvenom kontekstu kojeg je konzervativizam pokušavao obraniti…”.

Kenan Malik: ”Napetost između individualizma slobodnog tržišta i privatnog vlasništva s jedne i zajedništva običaja i tradicije s druge strane, između prometejskog napretka kapitalizma i okova historije i kulture, oduvijek je probadala samo srce konzervativizma”.

A Scruton 1980. godine opisao je konzervativizam kao ”pomalo hegelijanski pokušaj odbrane torijevskih vrijednosti u trenutku kada su ih pobornici slobodnog tržišta izdali”.

A desetak godina kasnije, Edward Luttwak sardonično poentira: ”Standardna republikanska/torijevska konverzacija poslije večere je u dva dijela: prvi, u kojem se slave vrline slobodne konkurencije i dinamične strukturne promjene, i drugi, u kojem se oplakuje nestajanje porodice i ‘vrijednosti’ zajednice, koje uništavaju upravo one sile koje su hvalili u prvom dijelu večeri”.

Problem je filozof iz 18. stoljeća Edmund Burke: nacija je ”zajednica svih živih, mrtvih i još nerođenih”, a ta ” sakrosanktna” floskula i danas je u temeljima i konzervativne ideologije…

Patrick Deneen, američki politički filozof, zalaže se za stvaranje nove elite koja će, za razliku od sadašnje, biti sposobna da nižim slojevima usadi ”razumijevanje onoga što je za njih najbolje”. ”Vrlina naroda”, kaže on, ”može se sačuvati jedino… radom elite koja i sama posjeduje vrlinu…”.

Alain de Benoist, francuski filozof krajnje desnice, tvrdi da demokracija funkcionira samo tamo gdje se ”demos i etnos poklapaju”.

I tako političke ”elite”, eurobjelačke sve su bliže ordinarnom fašizmu: imigracije i identitet, prepuštanje svojeg teritorija, bijeli Evropljani koji ”gube domovinu” i ”vrše samoubistvo”…

Još jedan bliski mi autor, Dani Rodrik smatra ”da će nacionalna država biti ta koja na duže staze ispada iz kombinacije… krajnje je vrijeme za novi fokus na klimu i srednju klasu”.

Ali ono što američki i evropski kreatori politike vide kao prijeko potreban odgovor na neuspjehe neoliberalizma, siromašnim zemljama djeluje kao atak na njihove razvojne šanse…

Klimatske promjene su egzistencijalna prijetnja. Velika i stabilna srednja klasa je temelj liberalnih demokracija. A smanjenje globalnog siromaštva je moralni imperativ. Bilo bi strašno ako bismo morali odustati tih ciljeva.

Možete me pitati: a ”šta je pesnik hteo da kaže?”, kako su se nekad rugali u beogradskom Ježu. Ovom našem Zapadu je spas (sebe i svijeta!) nadohvat ruke, ali šanse da se stvori nova političko-društvena matrica, manje su od neznatnoga.

Jer nacional-egoizam i bešćutnost vođa država i kapitala naprosto je kratkovidan, zapravo posve slijep, gluh i glup, jer odbija vidjeti sunce u pola bijelog dana: da nastaje četvrti svijet – od dosadašnja prva tri svijeta, svijet rasula i propasti za cijeli svijet. A sada nas još sve zajedno ugrožavaju ratovi u Ukrajini i Palestini.

Trebalo bi pokrasti lopove, prevariti prevarante, pobiti ubojice. Ali, čovjek to ne radi, čovjek ostaje samo čovjek, zapravo sve više čovječuljak, patuljak, homunculus et non homo! Jer samo lopov krade, samo varalica vara, samo asasin ubija… a čovjek? Čovjek se zgraža i – promijeni televizijski kanal i portal, i odčepi novu bocu piva…

Ostaje tiha nada da će dvomilenijska majka svijeta, Evropa (OK, nekom od naših neka je i maćeha), pokušati urazumiti i sebe samu i nas svoje podanike i cijeli svijet. A tko će ako neće majka, od koje djeca očekuju i milovanje i šamar, ali svakako mudrost i odlučnost. Jasno da su ovo pretjerivanja, pa znate vi dobro ovu moju branšu i osobito njenu (našu) katastrofičarsku grančicu.

I ča vero? Ma ča nego une škare za loze u ruke, i siči – ”cak leva, cak desna”, ča bi reka Ivo Andrić…

 

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  A da konačno poslušamo Habermasa?!
    •  Fašistički kulturocid
    •  Legenda o Joakimu širila se Istrom još za njegova života
    •  1943.: Došla je naša ura
    •  Strvinari starog svijeta iliti iskonska Tea Tulić
    •  Analiza EU izbora: nacionalistički internacionalizam
    •  Šalamun – šaman poezije
    •  Fulvio Tomizza jedini čovjek 20. stoljeća prihvatljiv za sve
    •  Zar će europska mladost u Ukrajinu s djedovim šmajserima
    •  Rat je kao zrak i voda

> Svi tekstovi ovog autora