Kar je Sonce za Luno, to je Rusija za nas

Ovo gore je naslov dragocjene studije Drage Bajta iz 2016. godine o socrealizmu, koja jedva da je opažena u Sloveniji i okolici.

Naravno, jer banalni eskapizam postumjetnosti, kada tutto fa brodo, nema mjesta ni za realnost ni realizam: artist je danas Narcis koji se, kao Dorian Gray, divi samome sebi u zrcalu – a groteskni odraz u zrcalu postao je kriterij i mantra postart ere.

Bajta se prije nekoliko dana sjetila redakcija zagrebačkog tjednika Novosti, što me i ponukalo danas vratiti se socrealizmu – kojeg nisam slijedio nego mu se rugao, što je u Jugoslaviji bila zadaća svih muza za njihove štićenike: do jučer strasne sljedbenike i realizatore načela socijalističkog realizma.

S kojim smo rušili monarhoklerofašizam kroz cijele tomove radničkih, a onda partizanskih pa u miru sveopćih pjesama, eseja, crteža, skulptura za obnovu i izgradnju zemlje. A onda su Miroslav Krleža i pisci u Ljubljani 1952. godine odbacili socrealizam u ”ropotarnicu povijesti”… I sada, čekajući armagedon, gornji naslov možda nas sve zajedno urazumi: pa nije ni vrag baš potpuno crn, zar ne?

Naravno da sam kao pisac i novinar oduvijek sklon metafizici, uz svoj ljevičarski determinizam, naročito numerologiji: 13 je zlokoban broj, sedam je sretan, okrugle godišnjice su važne za protok fluksa historije.

Ali nemarna znanost sve to previđa i odmahne rukom na 70. godišnjicu ukidanja Slobodnog teritorija Trsta 1954. godine – umjesto da ju iskoristi pa predloži formiranje novog STT-a kao samostalne države koja spaja germanski, romanski i slavenski svijet.

Kao što previđa i stotu godišnjicu, kada je 1924. godine Kraljevina Jugoslavija ”prodala” Kraljevini Italiji Riječku državicu… No i jedna barem dobra godišnjica – 120. rođenja grandioznog Alberta Einsteina…      

Ali zato je ove 2024. devedeseta godišnjica iznimnog događaja: 1934. godine Kongres sovjetskih književnika donosi doktrinu socijalističkog realizma. Zaboravljena stvar, prošlost!

Ali skrupulozni, istaknuti slovenski rusist, leksikograf, historičar, esejist i prevoditelj Drago Bajt (Sovretova nagrada 1979., Župančičeva nagrada 1985., nagrada Prešernovog sklada 1991.) autor je studije o socrealizmu, pod naslovom ”Što je Sunce Mjesecu, to je Rusija nama”…

Veći dio kulturne javnosti, osobito mlađih, modernistički orijentiranih umjetnika, doživio je Krležin Ljubljanski referat 1952. godine prije svega kao oficijelnu objavu definitivnog raskida s poetikom socijalističkog realizma.

Krleža u referatu inzistira na neporecivosti metode dijalektičkog materijalizma i formulama socijalističke umjetnosti. Referat je dao poticaj pojavi modernističkih inicijativa u svim granama umjetnosti.

Stanko Lasić, kao najautoritativniji istraživač problema sukoba na ljevici, smatra da tim referatom i govorom pred oficirima JNA u Domu JNA u Zagrebu 17. prosinca 1952. godine, u kojemu je Krleža radikalno osudio Sovjetski Savez i Staljina, završava sukob na ljevici jer je Krleža definitivno izbio u sam centar književnog i društvenog života Jugoslavije.

I onda, sedam desetljeća šutnje o socijalnom i socrealizmu, sve do važne Bajtove studije, o čemu je pisala Bukla 2016. godine:

Osredotoča se zlasti na literarno področje, kjer je bil socialistični realizem najmočneje razvit, pregledno pa zarisuje tudi socrealistično umetnost v slikarstvu in kiparstvu, arhitekturi, filmu, glasbi, ne le v Sovjetski Svezi, temveč tudi drugod. Drugi del knjige se posveča nastanku in razvoju socialističnega realizma na Slovenskem: prikazuje neposredne spodbude iz Sovjetske Sveze po koncu Druge svetovne vojne in udejanjanje teh spodbud v posamičnih avtorskih opusih oz. posamičnih delih slovenskih pisateljev. Posebno pozornost posveča tudi avtohtoni slovenski literarni tradiciji, pomembni za vpeljavo doktrine pri nas: proletarski poeziji, socialni prozi in ustvarjanju med NOB.

Govori Bajt za Novosti:

”Već neko vrijeme vode se polemike o nacionalnosti pisaca i njihovoj nacionalnoj pripadnosti. Tako danas neki smatraju Gogolja ukrajinskim piscem, kao i Bulgakova, koji je rođen u Kijevu. Međutim, obojica su svakako klasici ruske proze…

Usmjerio sam se na prevođenje glavne struje ruske proze od Gogolja preko Dostojevskog do modernista (simbolisti, Aleksej Remizov, Fjodor Sologub, Osip Mandeljštam) i začetnika postoktobarske sovjetske proze (Jevgenij Zamjatin, Boris Piljnjak, Mihail Bulgakov, Andrej Platonov). Uzor mi je bio i zagrebački profesor Aleksandar Flaker, slično usmjeren teoretičar i prevoditelj.”

Po mom mišljenju ruski pisac je svatko tko piše na ruskom. Već neko vrijeme vode se polemike o nacionalnosti pisaca i njihovoj nacionalnoj pripadnosti. Tako danas neki smatraju Gogolja ukrajinskim piscem, kao i Bulgakova koji je rođen u Kijevu. Međutim, obojica su svakako klasici ruske proze.

Što se tiče odnosa između Rusije i Ukrajine u vrijeme Sovjetskog Saveza, mislim da je bio sličan kao odnos između Srbije i Hrvatske kod nas.

Janko Kos, Bratko Kreft i neki drugi pronašli su elemente socrealizma među ostalim i u socijalno angažiranoj književnosti Ivana Cankara, primjerice, u priči ”Sluga Jernej i njegovo pravo” i drami ”Sluge” – tako da je među njima bio smatran nekakvim slovenskim Maksimom Gorkim. ”Slugu Jerneja” je Ivan Prijatelj označio kao ”kratak, ali svjetski moćan prepjev Marxovog manifesta”.

Tako, eto, Bajt nam je darovao bitno historijsko podsjećanje na to što je važan dio historije koja je magistra vitae.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Trumpov trijumf – strah i nada svijeta
    •  Nama nema spasa, mi smo analogna rasa i kraj budućnosti
    •  Od holocena do holokausta
    •  A da konačno poslušamo Habermasa?!
    •  Fašistički kulturocid
    •  Legenda o Joakimu širila se Istrom još za njegova života
    •  1943.: Došla je naša ura
    •  Strvinari starog svijeta iliti iskonska Tea Tulić
    •  Analiza EU izbora: nacionalistički internacionalizam
    •  Šalamun – šaman poezije

> Svi tekstovi ovog autora