Europska unija kao velesila: budućnost ili utopija

(Opaska uredništva: Ovaj je tekst nastao većinom temeljem rada koji je autor objavio zajedno sa gđom. Anom Jerković – Josipović, I. i Jerković, A. (2022). Europska unija kao velesila: budućnost ili utopija: Tranzicija EU-a u Sjedinjene Države Europe. Forum za sigurnosne studije, 6 (6), 33-60.).

Kriza Europske Unije

Europska unija prolazi kroz brojna iskušenja i promjene, kako u kontekstu pandemije i gospodarske recesije, tako i u suočavanju s posljedicama izlaska Velike Britanije, migrantske, ekološke i sigurnosne krize te općenito redefiniranja svoje temeljne ideje zajedništva, solidarnosti i snage.

Rat u Ukrajini i ponovni izbor predsjednika Donalda Trumpa u USA naglasili su krizu Europske unije i pokazali slabosti u upravljanju, strategiji razvoja i sposobnosti obrane. Odsustvo zajedničke vanjske i sigurnosne politike unutar EU, zajedno s jačanjem drugih dezintegrativnih faktora (posebno rast ekstremnih političkih stranaka, jačanje antieuropskog sentimenta i nacionalizma) dramatično su pojačali efekt očite krize EU.

Slabosti EU generiraju skepsu prema europskom zajedništvu i ugrožavaju budućnost EU koji je dugo uživao ugled najuspješnijeg integracijskog projekta.

Čini se očitim da EU samo jačanjem kohezije i svoji institucija, kako demokratskog tako i funkcionalnog može pretendirati na status velesile ravnopravne na političkom, sigurnosnom i gospodarskom planu sa USA, Kinom, Rusijom i drugim rastućim, posebno azijskim državama te mogućim novim integracijama poput BRICS.

Globalizam i multipolarnost u suvremeno doba

Prema Fitch Solutions i njihovoj analizi ‘Three Scenarios for Globalisation 2017-2030’, tri su moguća daljnja scenarija globalizacije:

1. Globalizacija se nastavlja – ”Veliki preporod”
2. Formiranje regionalnih blokova
3. Globalizacija prestaje – ”Veliki zastoj” ili ”Veliki preokret”.

Koji će se od ovih scenarija ostvariti, ovisi uvelike od odgovora velikih sila ili velesila na krize današnjice – ako odgovori budu uspješni, konflikti (barem djelomično) riješeni i trendovi budu okrenuti prema jačoj međunarodnoj suradnji, globalizacija će se nastaviti.

Ako odgovori na krize izazovu regionalne podjele i grupiranje u savezništva u kontekstu gospodarske, sigurnosne ili druge suradnje (ili pak dominacije), globalizacija će stagnirati kroz scenarij formiranja regionalnih blokova.

Ako s druge strane krize izmaknu kontroli i čelnici velikih sila ne postignu konsenzus, ako se sukobi nastave i pojačaju, ako dođe do ratova ili zatvaranja određenih država prema međunarodnoj zajednici, proces globalizacije će stati ili postati retrogradan.

S obzirom na politiku vodeće velesile, vojne i ekonomske, SAD-a i njenog predsjednika Trumpa, izglednijim se čini scenarij prestanka, ili barem velike krize globalizacije i multipolarnosti te slabljenjem  uloge  međunarodnog prava.

Posebnu neizvjesnost i izazov za budućnost svijeta, naravno, i EU, predstavlja pojava i jačanje novog, specifičnog modela vlasti u SAD koji je svojevrsna nezapamćena integracija ekonomske i političke oligarhije s problematičnim utjecajem na razvoj demokratskih procesa u svijetu.

Trgovinski (carinski) rat koji su povele SAD i način kako ga vodi predsjednik Trump (prijetnje i ucjene visinom carina, sankcije i dr.) bez presedana je u novijoj povijesti.

Budući scenariji globalnih odnosa moći

Povijesno iskustvo pokazuje kako su krize ostavljale duboke posljedice na međunarodni poredak i repozicioniranje moći pojedinih država i regija. Često su upravo krize generirale nove poretke i režime te aktivno utjecale na status država i njihovih zajednica. Razmatrajući poglavito 20. i 21. stoljeće, primjeri ovih velikih promjena su jačanje SAD-a nakon velike gospodarske krize, zatim nastanak Europske unije nakon II. svjetskog rata, pozicioniranje SAD-a i SSSR-a nakon II. svjetskog rata kao primjer bipolarnog svjetskog poretka, raspad bivše Jugoslavije, raspad Sovjetskog saveza itd.

Pandemijska kriza 2020. i 2021. godine je pokazala koje su snage i slabosti međunarodne zajednice te otvorila pitanje novog svjetskog poretka i novih velesila, ali i novih svjetskih lidera. Različite zemlje u različitim dijelovima svijeta različito su odgovorile na pandemijsku krizu te su pokazale viziju i sposobnost za krizni menadžment, ili pak nedostatak vizije i nesnalaženje u suočavanju s ovom globalnom zdravstvenom, sigurnosnom i ekonomskom prijetnjom.

Iznimni utjecaj na dinamiku razvoja međunarodnih odnosa ima rat u Ukrajini. Odnos Trumpove administracije prema tradicionalnim saveznicima (EU) i NATO savezu nagovještava novu strukturu moći u kojoj Europskoj Uniji prijeti potpuna marginalizacija, kako politička, tako ekonomska i sigurnosna. Zapravo, krajnje je vrijeme da države EU poduzmu odlučne korake da izbjegnu takav crni politički scenarij koji bi mogao u budućnosti rezultirati i raspadom EU.

U okviru reformi koje bi trebale spriječiti marginalizaciju EU, možda i njenu propast, kao i degradaciju pojedinih država-članica, racionalna analiza na prvo mjesto stavlja potrebu veće integracije i transformaciju EU u Sjedinjene Države Europe.

Scenariji razvoja EU

Pet scenarija i temelji daljnje izgradnje Europske unije opisani su u Bijeloj knjizi o budućnosti Europe (European Commission, 2017), dokumentu Europske komisije iz 2017. godine, gdje se kao glavne okosnice ”pozitivnog scenarija” razvoja Europske unije navode daljnja i jača suradnja među zemljama, ostvarivanje pozitivnih reformi, jačanje kohezije, učinkovitije djelovanje i jedinstveno tržište. Jedan od ciljeva jest da sve zemlje EU uvedu euro kao valutu te da se proračun centralizira. Dokumenti u kojima se razmatra pitanje daljnjeg jačanja ekonomske i monetarne unije također su dio Bijele knjige.

Pet scenarija o kojima govori Bijela knjiga zapravo pokazuju bitno različite vizije europske budućnosti o kojima države članice imaju različita mišljenja. Upravo zato, Bijela knjiga ne donosi jedan jasan koncept jačanja EU, već spektar različitih koncepata koji se mogu sažeti u nekoliko karakterističnih slogana:

Prvi koncept, nazvan u literaturi ”Carrying on” je koncept petrifikacije sadašnjeg stanja EU u kojemu je status quo ključna riječ. Drugi koncept je ozbiljni korak unatrag. Slogan ”Nothing but a single market” znači redukciju zajedničkih funkcija EU na zajedničko tržište. Treći scenarij je Europa različitih brzina. Države spremne na bolju integraciju će više surađivati i djelovati zajedno, one druge (ili čak treće ili četvrte) će usvajati drugi/druge katalog/e zajedničkih funkcija. Ovakav koncept djeluje kao moguć samo na papiru jer je teško zamisliti da bi EU s diverzificiranim funkcijama uopće mogla opstati kao bilo kakva koherentna zajednica. Četvrti scenarij predviđa EU s manje funkcija, ali bi one u određenim područjima bile puno jače i više integrirane nego su to danas. Konačno, peti scenarij je jedini koji objektivno otvara put konceptu Sjedinjenih Država Europe jer predviđa (naravno, oprezno i postupno), puno snažniju integraciju, što se opisuje sloganom ”Doing much more together”.

Inspirativna studija Europe in 2030: Four Alternative Futures (Simón i Speck, 2017).  također ostavlja otvorenima potpuno različite scenarije budućnosti EU Najcrnji je, svakako, scenarij propasti EU, pri čemu u različitim podvarijantama, Europa postaje strateški marginalna. Štoviše, u okviru ovoga scenarija govori se i o propasti transatlantizma. Na drugom kraju spektra, optimistični je scenarij onaj u kojemu EU jača odnosno ”EU stječe instrumente za obranu svoje kolektivne sigurnosti i ekonomskih interesa kada su ugroženi”, što je ”u mnogim aspektima… najracionalniji scenarij za Europljane ako se SAD odluči povući iz svoje povijesne uloge jamca liberalnog i demokratskog svjetskog poretka”. Dakako, u ovom scenariju koji EU približava statusu velesile, nužne su reforme i znatno veća integriranost Europe.

Može li Europska unija biti velesila

Ne ulazeći u detalje, valja reći da EU ima dobre pretpostavke za biti velesila i to jasno pokazuju podatci o:

• brojnost stanovništva i demografskim trendovima
• veličini teritorija i prirodnim resursima
• integriranost i operativnost institucija i upravljanja
• ekonomskoj snazi i kvaliteti života
• oružanim snagama – ljudstvo, tehnološka i operativna sposobnost
• znanstvenim i obrazovnim potencijalima za daljnji razvoj
• stabilnosti društva i političkog sustava

Međutim, u svakoj od navedenih pretpostavki, EU ima ozbiljne slabosti koje mogu biti otklonjene samo jačanjem EU institucija utemeljenih na demokratskim načelima

Otvorena pitanja za definiranje smjera Europske unije

Ipak, cijeli je niz otvorenih pitanja prema kojima europske institucije, poglavito Europska komisija, moraju imati čvrst i rezolutan stav u pogledu razvoja EU. Da bi pokazalo državničke odlike, europsko čelništvo u donošenju odluka ne bi smjelo ovisiti o stavovima drugih svjetskih sila, saveznika ili globalnih partnera, već bi trebalo jasno i nedvosmisleno zagovarati interese Europske unije.

Jedno od neriješenih pitanja jest, kako je prethodno spomenuto, širenje EU na Jugoistočnu Europu. Naime, zemlje Jugoistočne Europe osjećaju se nedovoljno adresiranima, zapostavljenima i neuključenima u europske integrativne procese čime se otvara prostor za upliv drugih velesila poput Rusije ili Kine, ali i arapskih zemalja.

U javnom prostoru često se spominje snažan utjecaj Rusije na Srbiju i njihova povezanost, dok Kina s druge strane prodire u Jugoistočnu Europu putem investicija, povoljnih kredita, niskih cijena na natječajima javne nabave za velike infrastrukturne projekte itd. Također, arapske zemlje ulažu u zemlje Jugoistočne Europe, poglavito u Bosnu i Hercegovinu.

Zemlje Jugoistočne Europe trebaju biti prioritetan fokus interesa europskih struktura, jer će njihovim budućim priključenjem u europsku obitelj (ili europsko dvorište, kako se često naziva), Europska unija biti osnažena i učvršćena u svojoj novoj teritorijalnoj cjelovitosti.

Međutim, realistični pogled na proces proširenja daje drukčiju sliku. Države jugoistoka Europe, drastičnim propuštanjem reformi, kaotičnom unutarnjom i neeuropskom vanjskom politikom, kao da poručuju kako ih EU uopće ni ne zanima i da im je važnija unutarnja borba za vlast, nego reforme koje vode u EU.

Retorika političkih lidera tih zemalja navodi na zaključak kako smatraju da je dužnost i benefit EU da njihove države prime u članstvo bez obzira na ispunjavanje kriterija te da će članstvo doći ”dosjelošću”. Naravno, to je potpuno pogrešan pristup i navodi na zaključak kako u nekom skorijem vremenu neće doći do proširenja EU na jugoistok Europe. Iznimka od navedenog je Sjeverna Makedonija koja je bila ispunila ključne i politički vrlo teške zahtjeve EU, ali je ostala, slobodno se može reći, prevarena u svojim legitimnim očekivanjima da napreduje u procesu prijema u članstvo.

Sljedeće važno neriješeno pitanje jest odnos prema Turskoj, koja se ističe kao ključan strateški partner Europske unije po pitanjima migracija, ekonomije, sigurnosti i borbe protiv terorizma, ali s preprekama u demokratskim procesima i vladavini prava, zbog čega su od 2018. godine pristupni pregovori s Turskom zamrznuti. Europske institucije trebale bi proaktivno pristupiti Turskoj i kontinuiranim dijalogom rješavati otvorena pitanja, jer bi udaljavanje Turske od Europske unije bila prevelika cijena zamrzavanje pregovora i rizik nestabilnosti istočne granice EU.

Međutim, važno je pitanje može li distanca koju već dugo vremena EU ima prema Turskoj i dalje biti motivirajuća za Tursku da ustraje na pristupanju. Veličina Turske, njen vojni i ekonomski potencijal, takvi su da nije realno očekivati da će, kako su to činile druge države (posebno tzv. nove demokracije Srednje i Istočne Europe), smjerno ispunjavati zahtjeve EU za reformama i političkim promjenama.

Nadalje, potrebno je jasno zauzimanje stava i reguliranje odnosa s Rusijom i Kinom, neovisno o stavovima drugih sila, posebno SAD-a. Građani Europe od svojih čelnika traže jače zastupanje ”nacionalnih interesa” Europske unije, a ne ovisnost o transatlantskim i drugim savezništvima temeljenih na jednoj drugačijoj povijesnoj slici svijeta i drugačijim geopolitičkim odnosima. Svijet se uvelike promijenio i mijenja svakim novim desetljećem, a korak s tim treba držati i EU te se prilagoditi novoj borbi za dominaciju svijetom.

Sjedinjene Države Europe – mogućnost tranzicije

Njemački ministar vanjskih poslova Joshka Fisher javno je zagovarao EU kao federaciju, a čelnik Socijaldemokratske stranke Njemačke i predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz 2017. godine pozvao je na ”stvaranje ustavnog sporazuma i uspostavu Sjedinjenih Europskih Država do 2025. Godine”.

U Europskom parlamentu 2010. godine osnovana je Spinelli grupa koja je aktivno zagovarala ponovno osnaženje ideje federalizacije Europske unije, i to stvaranjem mreže građana, think tank-ova, nevladinih organizacija, akademika, pisaca i političara koji podržavaju ideju federalne i ujedinjene Europe. Istaknuti podržavatelji inicijative su Jacques Delors, Daniel Cohn-Bendit, Guy Verhofstadt, Andrew Duff, Ulrich Beck i Elmar Brok.

Sjedinjene Države Europe (SDE) kao preduvjet svog nastanka trebaju većinom sve ono što karakterizira i nacionalne države:

1. Jačanje europskih institucija i njenih čelnika, uključivši i jačanje njihova demokratskog legitimiteta,
2. Europski ustav i zajedničku pravnu regulativu,
3. Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku,
4. Europsku vojsku,
5. Eurozonu i Schengensku zonu na svome cijelome području,
6. Jedinstvenu razvojnu strategiju,
7. Jačanje europskog identiteta te
8. Usklađeni sustav obrazovanja i znanosti.

Prednosti Sjedinjenih Država Europe su daleko veće od njenih nedostataka. Trebalo bi dakako osigurati da nijedna nacionalna država ne izgubi svoj identitet, kulturu, tradiciju i suverenitet, jer, kako sugerira Ulrich Beck, daljnja integracija Europe kao polazište mora uzeti neopozivu mnogolikost Europe. Potrebno je da europski identitet bude nadopuna nacionalnom, kao što je to i kozmopolitski identitet, a ne stapanje u prosječnost i bezličnost.

Također, prednosti zajedničkog nastupa na globalnoj sceni bile bi od nemjerljive vrijednosti za rast i razvoj europskog društva i gospodarstva, ali i za pozicioniranje Europske unije kao nezaobilazne velesile u Zapadnom svijetu, koja osim što je kolijevka civilizacije, ujedno je i hram ljudskih prava i sloboda te prosperiteta građana.

Opstruktivni faktori u ovom su povijesnom trenutku ipak preveliki te ideja Sjedinjenih Država Europe neće zasigurno zaživjeti uskoro. Zato je i nazivam Utopijom. Prije svega, to su rastući euroskepticizam, slab europski identitet građana EU te pozicija mnogih političara u državama članicama koju najbolje opisuje hrvatska izreka kako je bolje biti prvi u selu, nego drugi u gradu.

Ali dugoročni smjer razvoja Europe treba biti upravo ovaj. Sigurno je, europski federalisti, kako oni iz političkih krugova i akademske zajednice, tako i njihova udruženja, nastavit će sve snažnije razvijati i promovirati ideju Sjedinjenih Država Europe, ova ideja mora stalno biti prisutna u javnom prostoru i javnom diskursu, kao orijentir, kao ideal, kao buduća Nova Europa.

 

 MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Da sam Predsjednik, odobrio bih obuku ukrajinskih vojnika
    •  Spomenik legendarnoj hrvatskoj šutnji
    •  Hrvatska, Alisina zemlja čudesa
    •  Conflict for Dummies
    •  Je li za ružno lice pravosuđa krivo ogledalo, ne pravosuđe?
    •  Bilješka o nepravdi koju više nije moguće ispraviti
    •  Pisala mi ustaška zmija
    •  Tri scene političkog igrokaza zvanog predsjednički izbori
    •  Esej o svjetskom poretku koji se mijenja
    •  Pernarov poučak

> Svi tekstovi ovog autora