Podrška antimilitarizmu i prizivu savjesti

Riječki filmski redatelj Igor Bezinović, dobitnik Europske filmske nagrade za svoj dokumentarno igrani film ”Fiume o morte”,  u dogovoru sa suradnicima na filmu, odlučio je prošlog tjedna nagradu gradonačelnice Ive Rinčić u iznosu od 10.000 eura –  usmjeriti u antiratno obrazovanje riječkih srednjoškolaca.

Vijest stiže u trenutku kad se sve više priča o državnoj prodaji riječkog brodogradilišta 3. maj slovenskoj tajkunskoj obitelji koja će tu proizvoditi ratne brodove i opremu, čime bi Rijeka ponovo postala centar ratne industrije.

Film Igora Bezinovića – Fiume o morte – vidjelo je u Hrvatskoj više od 40 tisuća gledatelja i možemo se samo nadati da su razumjeli poantu ovog sjajnog i inventivnog filma, a to je upravo – besmisao ratovanja.

Tijekom nepuna dva sata, velikim ekranom paralelno promiču dokumetarni snimci i igrani djelovi istog sadržaja, prenosi se agresivna ideja i želja Gabriele D’Annuzia da pripoji Rijeku Italiji.

O tom razdoblju riječke prošlosti neobjašnjivo šturo se učilo u školskom programu, tako da se naše adolescentsko znanje svodilo na to da je talijanski pjesnik, aristokrat, snob – protivno zaključcima Pariške mirovne konferencije 1919. godine – odlučio okupirati Rijeku i pripojiti ju Italiji, u čemu nije uspio.

Drugi susret s D’Annunziom dogodio nam se u romanu ”Vježbanje života” Nedjeljka Fabrija i potom u istoimenoj kultnoj kazališnoj predstavi riječkog teatra koju potpisuje autorski trojac Fabrio-Gašparović-Paro, koji su nam pojasnili kontekst multietničkog riječkog stanovništva i nesređenih političkih prilika u kojima je suluda ideja jednog protofašista – naišla, dijelom dakako, na plodno tlo.

U povijesnom kovitlacu događaja i sudbina Fabriovih likova, ostala je lebdjeti scena u kojoj na suprotnim stranama vatrene linije pogibaju mladi ljudi koji su mogli biti susjedi, rođaci, najbolji prijatelji…

Tek Bezinovićev film približio nam je prave dimenzije tog tragičnog razdoblja koje je trajalo 16 mjeseci. Započelo je dolaskom D’Annunzia s nekoliko stotina talijanskih vojnika u Rijeku gdje se on proglasio čelnikom Talijanske uprave za Kvarner. Dobio je podršku dijela riječkih Talijana i nekih krugova kojima je odgovarao snobovski i razuzdan način života koji je D’Annunzio vodio.

Nakon potpisivanja Rappalskog ugovora, krajem 1920.godine, Rijeka je trebala postati slobodna država, ali se D’Annunzio – odbio povući.

Ono što nismo razumjeli (jer se tim događanjima nismo ozbiljnije bavili) jest povjesna činjenica da je Kraljevina Italija poslala regularne vojne postrojbe da istjeraju D’Annunzia i njegove legionare iz Rijeke.
Napad – Talijana na Talijane (i one koji su se Talijanima osjećali) – dogodio se na Badnjak, 1920. godine.

D’Annunzijevi legionari su minirali mostove preko Rječine kako bi se osigurali od napada sa Sušaka (koji nije bio talijanski), a borbe na ulicama Rijeke s talijanskom vojskom  trajale su još pet dana…

Ovaj krvavi Božić (Natale di Sangue) u Bezinovićevom filmu vrlo je impresivno prikazan porazbacanim mrtvim tijelima mladih Fiumana i Talijana…

Svaki je rat takav – poruka je filma. Gine mladost za ideje političara koji sjede u svojim kulama od bjelokosti planirajući pobjedu.

A onda šutke pobjegnu na sigurno…

Svatko tko je vidio Bezinovićev film ”Fiume o morte” iako se na mjestima gledalište smijalo redateljevim dosjetkama – shvatio je poruku: NE ratu!

Ovaj svoj film Igor Bezinović promišljao je i snimao deset godina. U trenutku kad je počeo obilaziti festivale, politička situacija u Europi i svijetu bila je daleko drugačija nego u vrijeme stvaranja filma, a u Hrvatskoj se sad već govorilo o ponovnom uvođenju obaveznog vojnog roka.

Rat u Europi postao je naša stvarnost…

Nakon što mu je u Berlinu u siječnju ove godine uručena Europska filmska nagrada kao autoru najboljeg dokumentarnog filma, Igor Bezinović je rekao: ”Iskoristio bih ovu priliku i da nešto kažem o događaju koji baš nije bio prisutan u medijima. Prošloga mjeseca u Njemačkoj je 55 tisuća studenata prosvjedovalo protiv militarizacije Njemačke i protiv obavezne vojne službe. Mislim da je fascinantno da se takvi prosvjedi događaju baš ovdje, Njemačka je uložila toliko energije da bi obrazovala ljude o problemima koje donosi rat. Zbog toga mislim i nadam se da će ovi prosvjedi nadahnuti i studente diljem Europe, ali i u mom gradu, u Rijeci, da protiv toga prosvjeduju.”

Ova Bezinovićeva izjava brzo je preklopljena političkim događanjima na domaćoj sceni, a svijet ionako ne haje za svijest i upozorenja mladih inteletualca, posebno umjetnika…

Ali Igor Bezinović nastavlja upozoravati na pogubnost militarizma!

Dok HRT naveliko propagira blagodati služenja vojnog roka – uglavnom u vidu plaće od preko tisuću eura za svaki od dva mjeseca obuke – Bezinović usmjerava novčanu nagradu (koju bi mogao iskoristiti za pokretanje svog novog filmskog projekta) – na edukaciju mladih Riječana.

Naime, sljedećih mjeseci – u suradnji s Centrom za studije mira i konflikata Sveučilišta u Rijeci, Centrom za mirovne studije te Udrugom Delta, održat će se niz predavanja za riječke maturante na
temu militarizacije društva i priziva savjesti.

O tome je Igor Bezinović rekao:

”Rođen sam u gradu u kojem je britanski industrijalac Robert Whitehead prvi proizvodio torpedo, u gradu koji je bio bombardiran u Prvom svjetskom ratu, koji je između dva svjetska rata bio pod fašističkim režimom, iz grada sam čija su luka, brodogradilišta i tvornice bile razorene u Drugom svjetskom ratu, iz grada i regije gdje je u devedesetima zbrinuto oko 40.000 prognanika i izbjeglica iz Hrvatske i BiH. Stoga smatram da je danas bitno u našem zavičaju razvijati antiratni sentiment i antiratnu zajednicu te svijest o tome da u Rijeku opet dolaze oligarsi i vojni industrijalci koji od ratova itekako osobno profitiraju. Također, smatram da je u današnje vrijeme, kada se u Hrvatsku uvodi obvezno služenje vojnog roka, bitno srednjoškolce upoznati s njihovim pravom na priziv savjesti i na civilno služenje vojnog roka.”

Predstojnik Centra za studije mira i konflikata Sveučilišta u Rijeci izv. prof. dr. Marko Kovačić izrazio je nadu da će program potaknuti i druge gradove i županije u Hrvatskoj da organiziraju slična predavanja i razgovore što bi srednjoškolcima pružilo mogućnost donošenja informirane odluke o vlastitom angažmanu u promicanju ideje mira i nenasilja, kao i služenju vojnog roka.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Tuga za vječnim Šjor Nikom
    •  Emerik Blum je vjerovao u ljude i moć znanja
    •  Sloboda koja ne isključuje pripadanje
    •  Bojkot trgovačkih lanaca ili štednja
    •  Željka i Boris Rogić – zaljubljenici u obojenu svjetlost
    •  Rijeka ne prepoznaje svoje potencijale
    •  Zaborav je oružje diktature, a neznanje opasno po narod
    •  Zabranite Jugoslaviju
    •  Otvorenje Olimpijade – između ushita i uvrede
    •  Zlostavljanje kao kazališna tema i naša zbilja

> Svi tekstovi ovog autora