autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Demokraciji više ne treba narod

AUTOR: Milan Rakovac / 07.03.2026.

Milan Rakovac

Ili možda narodu više ne treba demokracija? Demokracija, kao vlast naroda (demos – narod, kratein – vladati) sada je svojina predstavnika naroda, a oni su toliko autonomni da im zbilja više ne treba narod? A ni narodu više ne treba njegova-vlast-nad-samim-sobom?

Jer narod pilji u svoje mobitele i laptope, čovjek se posve otvorio i prepustio virtualnom svijetu, i zatvoren je u nj i u se, nasred trga, kafića, autobusa, na vrh Triglava – kao noću u tami svoje sobe i snovima? Ili je čovjek pobjegao u virtualni iz realnoga svijeta, jer ga u njemu čeka nakazni clown iskešene vampirske njuške (posljednja moda urbane ”kulture”), ako već ne pljačkaš ili ovrhovitelj?

A ne, čovjek, sit tog realnog&virtualnog svijeta, i osobito politike i stranaka, kojima on, čovjek, više ne treba: ponegdje počinje osnivati vlastite stranke, rugajući se sistemu u koji ulaze.

Za neke možda neočekivano, u ovome dijelu svijeta prednjače baš mladi Kosovari. Nedavno su nastupili i na televiziji: pojavili se u studiju u šorcevima i patikama, a iznad pasa po protokolu, košulje, kravate, sakoi, kostimi. Oni su iz Prištine i zovu se ”Jaka stranka” (Partia e Fortë) i uskoro će na izbore za Skupštinu glavnog grada Kosova. Imaju i kandidata za gradonačelnika. Hoće li dobiti dovoljno glasova, ti dobrostivi klaunovi, koji nas ne straše, već izgledom pokazuju da je politika – smiješna i žalosna?!

Isto tako, mogla bi i ”Mutti Merkel” (mamica, mamina, kako je, i tepajući i ironično, zovu kolege i suparnici) ugroziti stranka kolosalno lapidarnog naziva Die Partei, dakle Partija, Stranka, koju su 2004. godine osnovali urednici satiričkoga ”Titanica”. Za Die Partei je bitno u prvom redu, bez milosti rugati se njemačkoj politici, najviše Angeli Merkel, jer ona ”ima još manje političkih uvjerenja nego oni”.

Vladaju nad nama plutokracija, pa ako demokraciji ne treba narod, njoj ne trebaju političari. Europska unija bi se morala snažiti, a ona sve više slabi, u građanima-Europljanima prevladava – euroskepticizam. Kako obnoviti europski san, od kojeg bježimo svatko u svoj brlog? Usred ekonomske krize, 2013. godine, ali prije migrantske krize i žice i Brexita, Jürgen Habermas rekao je na jednom predavanju:

”Iz percepcije državljana jedne zemlje, njihovu političku sudbinu određuju strane vlade koje zastupaju interese drugih naroda, umjesto njihove vlade koju obavezuje samo njihov demokratski glas. Ovaj deficit odgovornosti dodatno pogoršava činjenica da se pregovori Vijeća Europe vode izvan vidokruga javnosti…

Trebamo transformaciju monetarne unije u političku uniju koja neće upasti u zamku tehnokracije… To se očekuje od Vijeća Europe, dakle upravo od institucije koja je najmanje podesna za donošenje glatkih kooperativnih rješenja. To ne bi bila laka odluka za članove Vijeća, koji su istovremeno šefovi nacionalnih vlada.”

Ne mogu si pomoći, moram opet posegnuti za jednim od rijetkih Europljana koji se ozbiljno bavio Europom, a to je Srečko Kosovel:

”Truden evropski človek / strmi žalostno v zlati večer, / ki je še žalostnejši / od njegove duše / Kras. / civilizacija je brez srca. / srce je brez civilizacije… Evropa umira. / društvo narodov in apoteka, / oboje je laž… Pada in se ruši. Roke vekov / se družijo v silen obup. Evropa / propada, propada…”

Zar nam onda zbilja ostaje samo – biti clown, e da bi nas itko ozbiljno uzeo? Svejedno, čak, da li ona amerikanoidna nakaza koja straši djecu po europskim gradovima, ili koji osniva stranku, kao na Kosovu, kao u Njemačkoj: Di Partei, Il Partito, The Party, i beljeći se ovima koji vladaju, pokušati od njih oduzeti vlast? Jer demokracija više nije vlast naroda, čak više niti predstavnika naroda.

Politolog Tihomir Cipek od onih je postcivilizacijskih, postdemokratskih rezonera, koji se suočavaju s problemom:

”Zagovornici sudioničke demokracije bi odgovorili da treba, ali ne kao strastvena gomila, nego kao skupina odgovornih, informiranih i obrazovanih građana koji sudjeluju u politici. Bez obzira na različita stajališta, mislim da se možemo složiti da demokracija ima smisla samo ako omogućuje građanima da donose političke odluke. Tada sudionička demokracija može biti korisna dopuna predstavničkoj, i u tome ne bi trebalo biti ništa sporno. Ali, možda je njihalo definitivno krenulo na liberalnu stranu, pa narod demokraciji doista više nije potreban?”

Sudionik sam i svjedok dva rata i tri režima moderne Europe, talijanskog fašizma, jugoslavenskog socijalizma i ove sadašnje postdemokracije, odnosno demokrature.

Ono što mogu suvisloga možda reći, to nikako nisu iskustva i kultura i život više-manje zrelog čovjeka, nego atavistična djetinja sjećanja, na rat i poraće, kada je izgledalo da patnji nema kraja: tada, i samo tada, pamtim jako dobro da je čovjek čovjeku bio čovjek. I slutim da je i sad to rješenje, do rješenja. Koje je: ”Naloga nove umetnosti… elementarnega človeka mora odkriti, odpreti mora njegovo srce in odpreti pot od človeka od človeka.” (Kosovel, seveda)!

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: