autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Chelsea Manning – Cijena prokazivanja ratnih zločina (2)

AUTOR: Luka Draganić / 02.04.2026.

Chelsea Manning proglašena je krivom za 17 od 22 točke optužnice od kojih je 6 otpadalo na Zakon o špijuniranju te je osuđena na 35 godina zatvora 21. kolovoza 2013. godine. Ona ovako komentira presudu: “Težina kazne i činjenica da sam provela više od 3 godine u istražnom zatvoru prije nego što sam bila osuđena za neovlašteno otkrivanje podataka prema Zakonu o špijuniranju bili su bez presedana. Naposljetku, umjesto špijuniranja otkrila sam informacije javnosti. …Izbjegla sam doživotnu kaznu bez mogućnosti uvjetnog otpusta samo zato što je sutkinja odbila… optužbu da sam otkrila podatke neprijatelju.”

Potrebno je istaknuti kako je Manning po uhićenju provela 59 dana u samici u blizini zračne baze Ali al Salem u Kuvajtu. Ona ovako opisuje to iskustvo: “Ćelija nije bila poput ičega što sam prije zamišljala, bio je to željezni kavez unutar šatora… Nikada ranije nisam imala takav osjećaj da ću se ugušiti kao u tom kavezu. Šator je trebao štiti od vrućine sunca, ali učinak je bio klaustrofobičan. Unutra su bila dva klima uređaja, ali ni jedan nije neprestano radio. Bilo je to najtoplije doba godine u najtoplijem dijelu svijeta…”. Manning dodaje kako su joj čuvari redovito dobacivali sljedeće stvari: “Ovdje ćeš biti dugo vremena. Možda će te poslati na Kubu ili Camp Lemonnier u Džibutiju. Tamo činimo loše stvari.” Nakon nekoliko tjedana, Manning je izvela prvi pokušaj samoubojstva.

Nakon 2 mjeseca samice u Kuvajtu, Manning je bila prebačena u bazu Quantico u SAD-u gdje će provesti više od 9 mjeseci u samici. Manning piše: “Izvješće UN-a koje je uslijedilo nakon 14 mjeseci istrage okarakteriziralo je moj tretman kao okrutan, nehuman i ponižavajuć te u suprotnosti s čl. 16. Konvencije protiv mučenja.” Stajalište UN-a jest da bi samica u trajanju dužem od 15 dana trebala biti zabranjena jer, prema međunarodnim standardima o ljudskim pravima, može konstituirati okrutan, nehuman ili ponižavajući tretman pa čak i mučenje.

Vlada je nastojala opravdati takav tretman pojašnjenjem da je Manning tada patila od rodne disforije što je bila crvena zastava za potencijalno samoozljeđivanje te da je zato bilo nužno koristiti izolaciju/samicu kao mjeru zaštite. Optužba (i neki mediji) također su rodnu disforiju kod Manning nastojali koristiti kao pojašnjenje zašto je ona uopće otkrila podatke WikiLeaksu.

Manning se osvrće na to: “Istina je da sam bila opterećena time što sam držala svoj rod u tajnosti, ali naprosto nije postojala kauzalna veza između toga i moje odluke i brinula sam da će… oni koji žele patologizirati trans osobe dobiti streljivo u sugeriranju da biti trans znači biti bolestan ili poremećen. …, unatoč stresu koji je na određeni način dao doprinos, djelovala sam onako kako jesam zbog onoga što sam vidjela i zbog vrijednosti kojih se držim.”

Sutkinja je prilikom izricanja kazne, imajući u vidu kumulativno trajanje samice tijekom istražnog zatvora, izjavila kako je odlučila umanjiti kaznu za 112 dana što je obrazložila sljedećim riječima: “Zatočeništvo Manning bilo je oštrije nego što je to bilo potrebno.” Sutkinja je još dodala: “Uvjeti zatočeništva postali su pretjerani u odnosu na legitimne vladine interese.” Čini se da je sutkinja pri umanjivanju kazne zanemarila da je samica trajala puno duže od 112 dana (ukupno je trajala duže od 11 mjeseci!).

U svojoj završnoj izjavi pred sudom Manning je rekla sljedeće: “Žao mi je što su moji postupci povrijedili ljude. Žao mi je što sam povrijedila SAD. Sagledavam unazad svoje odluke i pitam se kako sam, zaboga, kao niži analitičar uopće mogla vjerovati da mogu promijeniti svijet nabolje, a da sam pri tome zanemarila odluke onih sa stvarnim autoritetom.”

Manning će u svojoj knjizi napisati kako još uvijek vjeruje da joj je ta izjava naštetila: “Prevladavajuća priča u vijestima postala je da sam priznala kako je bila nanesena šteta.”

Kako bi to opovrgnula, ona suprotstavlja izjave koje je Hillary Clinton kao nekadašnja ministrica vanjskih poslova činila službeno i privatno: “Objave (dokumenata) ugrožavaju živote ljudi, prijete našoj nacionalnoj sigurnosti i podrivaju naše napore da surađujemo s drugim državama i rješavamo probleme koje dijelimo, rekla je (Clinton) u službenoj izjavi. …Privatno je, prema naknadnim izvješćima, provodile sate na telefonu s diplomatima diljem svijeta govoreći im da, ustvari, nitko nije bio ugrožen zbog otkrivanja dokumenata, unatoč onome što je bilo (govoreno) na vijestima.”

Manning nastavlja: “Interna vladina izvješća, uključujući ono koje je naručila Bijela kuća i ono koje je naručilo Ministarstvo vanjskih poslova, pokazala su da ni jedan otkriveni dokument nije naštetio našem položaju u svijetu.”

Nastojeći pojasniti zašto se u završnoj izjavi ispričala, Manning tvrdi kako je to učinila na nagovor odvjetnika jer su oni vjerovali da bi takva izjava mogla utjecati na dužinu kazne. Ona naročito ističe kako je bila voljna prihvatiti odgovornost za ono što je učinila, ali da nije htjela priznati da je počinila štetu. Na kraju je “poslušala odvjetnike”.

(Nastavlja se).

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: