autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Ne zaboravimo hrvatskog mirotvorca Franju Starčevića

AUTOR: Tihomir Kukolja / 21.04.2026.

Tihomir Kukolja

Prije petnaest godina, točnije 30. travnja 2011., nekoliko dana prije svojeg osamdeset i osmog rođendana, tiho je preminuo Franjo Starčević, samoprijegorni goranski heroj mirotvorstva iz Mrkoplja, koji je tijekom neobuzdanih ratnih devedesetih neumorno radio na približavanju hrvatskih i srpskih sela i obitelji u Gorskom kotaru.

U danima kad svijet sve snažnije uzbuđuju zli duhovi podjela i rata, ne izostavljajući pritom niti Hrvatsku, valja nam oteti zaboravu životno poslanje najuglednijeg i najučinkovitijeg hrvatskog mirotvorca devedesetih godina prošlog stoljeća.

Franjo Starčević (1923. — 2011.) pripada skupini junaka, uvijek u manjini, čija imena i čiji rad rijetko pristižu na naslovnice vodećih glasila, iako to zaslužuju daleko više od onih čije životno djelo obilježavaju krvave pobjede na ratištima i biralištima.

U vrijeme kad u Hrvatskoj mirotvorstvo nije bilo poželjno, i čak je bilo po život opasno, Franjo se odano predao zbližavanju goranskih Hrvata i Srba. Čak je i danas malo poznato da je tijekom ratnih devedesetih, od svih regija u Hrvatskoj naseljenih Srbima i Hrvatima, jedino Gorski kotar bio pošteđen ratnih sukoba i razaranja.

To se nije dogodilo slučajno. Niti se to dogodilo zahvaljujući tadašnjoj službenoj hrvatskoj politici. Da je tijekom svih tih ratnih godina Gorski kotar jedini ustrajao kao oaza mira u Hrvatskoj, ponajprije možemo zahvaliti upornosti i žrtvi Franje Starčevića, i utjecaju skupine Gorana — među inima Delničana Josipa Horvata i Nade Glad — koji nisu dopustili da ih vodi diktat vremena nabijen strahom, predrasudama, podjelama i nacionalnom mržnjom, već su svoje živote posvetili stvaranju ozračja mira, povjerenja i smirivanja strasti u međusobnim odnosima Hrvata i Srba Gorskoga kotara.

Ovako je skromni Franjo Starčević opisao dio strategije stvaranja i održavanja mira u selima i gradovima Gorskog kotara novinaru, snimatelju i fotografu Oskaru Šaruniću: ”Uspjeli smo se dogovoriti, strpljivošću i voljom da budemo mirni. Kao mirotvorci uspjeli smo se sabrati u rujnu 1991. godine u obližnjem selu Tuku. Sabrali smo se kao predstavnici Hrvata i Srba i zaključili da ćemo sačuvati mir, i da nećemo samo jednostavno mirovati, već da ćemo aktivno stvarati mir.” (2009)

Zahvaljujući mirotvorstvu, grad Mrkopalj i dom Franje Starčevića danas su upisani u zemljovid svjetskog mirotvorstva. S dignitetom veleposlanika mira, Franjo iz Mrkoplja je pješačeći obilazio srpska sela, a učinak njegove upornosti i odvažnosti bio je uklanjanje duševnih i drugih zapreka koje su dijelile srpska od hrvatskih sela u Gorskom kotaru. Još za ratnih devedesetih godina njegovim upornim radom u Mrkoplju je ponikla, i danas u svijetu poznata Škola mira — snažan svjedok i svjetionik mira nastao u danima kad je čak bilo opasno graditi mir.

Upravo zbog toga što Franjo Starčević pripada velikoj manjini pojedinaca koji sebi nisu mogli dopustiti da ih ponese bujica većine, ostavština njegova života od presudnog je značaja za sve one koji žele graditi Hrvatsku na vrijednostima pravednosti i mira poniklih na zdravim i plemenitim međuljudskim odnosima.

Jer istinski iskoraci prema boljem i ljepšem svijetu događaju se uvijek zahvaljujući svijesti manjine kakvoj pripada Franjo Starčević; a ne većine koju vode generali, ratnici i kojekakvi populistički vođe krvlju natopljene revolucije.

Ako u malenoj Hrvatskoj želimo prepoznati velikane koji su svojim životom nasljeđivali Isusov primjer ljubavi prema bližnjima, a koji uključuju i one kojima tako hitro namećemo stigmu naših neprijatelja, onda takvog junaka imamo u samozatajnom Franji Starčeviću. Zbog toga Gorski kotar može biti ponosan da je tijekom ratnih devedesetih uspio u onome u čemu nije uspjelo niti jedno drugo područje u Hrvatskoj, od Slavonije do Dalmacije.

Danas, u vrijeme kad svijet ponovno srlja u ponor novih zastrašujućih sukoba, i kad mnogi neumorno rade na tome kako bi vratili Hrvatsku u bolesno stanje nabijeno nacionalizmom i podjelama devedesetih, ili ne daj Bože četrdesetih godina prošlog stoljeća, ne smijemo zaboraviti ostavštinu Franje Starčevića i njegovo životno djelo strpljivog i hrabrog mirotvorca.

Na kraju, ne smijemo zaboraviti spomenuti višestruko nagrađivanu knjigu autorice Nade Glad, ”Goranski mir-ovi” u izdanju Ogranka Matice hrvatske Čabar (2017.). Prema riječima autorice, koja je i sama bila sudionica goranskih mirotvornih napora i suradnica Franje Starčevića, ta knjiga je zapravo ”ispovijest i dokumentirani životopis mrkopaljskog profesora, pisca i odgajatelja, humanista i mirotvorca Franje Starčevića”.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: