Zdravo fra Mario, milosti budi pun, Gospodin s tobom!

Društvene mreže u nas danas vrlo su ubitačno oružje. Više za ubijanje, nažalost, nego za obranu… I, svatko prema svojoj vrsti, koristi ih onako kako zna i umije. Svećenici, u principu, na tim svima pristupačnim platformama nisu preveć ”aktivni”; dapače, više su pasivni i na njima uglavnom pronose sadržaje koji neće potaknuti raspravu ili polemiku. No, ima i posvećenih glava koje u punom rasponu rabe taj moćni medij utjecaja na današnje društvo, s naglaskom na mladež.

A kao jedan od prominentnijih prezbitera što se profilirao kao vrlo utjecajni duhovni influenser jest hercegovački redovnik fra Mario Knezović. Upoznao sam tog slugu Božjeg kad sam, na njegovo traženje, proveo u obilazak kroz prostorije i dvorane HNK-a Split grupu učenika iz Bosne i Hercegovine što ju je vodio u kulturno razgledavanje Splita. Ostavio je na mene sjajan dojam. Baš onako, dušobrižnički. Nakon toga postali smo i ”prijatelji” na Facebooku, kako se to kaže. Bilo je to nekako u vrijeme prije one nedavne i nesretne pandemije…

Sve godine u kozmičkom interregnumu nismo imali nikakve izravne kontakte, osim što se nijemo i gluho pratimo po Fejsu. A onda su ta nijemost i ta gluhoća, kao nekim čudom Isukrstovoga djelovanja poznatog nam iz onih prispodobâ održanih u Novom zavjetu, poput umrloga Lazara naglo oživjele nakon jedne moje objave, a gdje drugo doli na – Fejsu…

Čestitao sam svojim sunarodnjacima, ali i svim inim građanima Republike Hrvatske 30. svibnja kao Dan državnosti, riječima: ”Poštovani svi, na dobro vam/nam došao Dan državnosti Republike Hrvatske i – o, divne li simbolike! – 150. obljetnica rođenja Vladimira Nazora, mojega Bračanina, jednoga među svakako najvažnijim hrvatskim književnicima općenito. Ali i prvoga hrvatskog predsjednika, ma što o tome mislili raznorazni autohtoni i endemični kršitelji Ustava Republike Hrvatske. A u kolikoj je mjeri pjesnik Vladimir Nazor utjecao na hrvatsku glazbu, motivirajući brojne skladatelje na ozvučenje onoga mnogoga iz njegovog pera ispjevanoga, možete pročitati u mome esejčetu što ga prilažem u prvom komentaru. Živili!”

I onda je u tom famoznom ”prvom komentaru” bila poveznica na moj tekst u tjedniku ”Novosti”, gdje sam se bavio skladateljima koji su za predložak svojim autorskim partiturama uzeli neki od brojnih Nazorovih pjesmotvora.

Pa je fra Mario ispod mojega statusa ostavio sljedeći komentar: ”Dragi Siniša Vuković ti si jedna divna duša i ne razumijem čemu pisati da je Vladimir prvi predsjednik Hrvatske. Činjenice moraju biti u prvom planu. Dakle, kad je Nazor bio predsjednik Hrvatska nije bila Država niti međunarodno priznata. Također i kad je Pavelić bio predsjednik nije u cijelosti to bila suverena i od svih priznata Država.

Dakle, prvi pravi predsjednik Hrvatske je Franjo Tuđman. Ona gore dvojica nisu od naroda birana, a Franjo je. Izvrtati činjenice ito na dan hrvatske državnosti je nepristojno i neprimjereno.”

Pa sam ja na to odgovorio: ”Dragi fra Mario, hvala ti za ovo ‘divna duša’. Ne bih te želio uvrijediti, usve dan si mlađi od mene, ali sad ja ne razumijem kako to da si tek sad reagirao na koje od stanovišta što su proizašli iz moje – divne duše…? Uvjeren sam da je bilo kudikamo boljih. No, kako kažeš, držimo se činjenica. Činjenica je da ja nigdje ne spominjem da je Vladimir Nazor bio prvi predsjednik neke, kako navodiš, Države. Činjenica je i kako ti ni na jednom mjestu nisi spomenuo službeno ime moje države, a to je – Republika Hrvatska. Vidiš, baš zbog ovakvih lukavih manipulacija u našoj javnosti u novije vrijeme, ja sam na drugom mjestu višekratno pisao kako se falšim domoljubljem i busanjem u prsa časno ime Republike Hrvatske pomalo pretvara u pseudonim za Nezavisnu Državu Hrvatsku.

U Preambuli Ustava Republike Hrvatske jasno stoji kako se ona nastavlja na fundamentima ZAVNOH-a, a, citiram, ‘nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske’… Dakle, na temelju tekovina stečenih pod crvenom zvijezdom, onom istom crvenom zvijezdom koju su istodobno nosili i Franjo Tuđman i Vladimir Nazor. Što su je kasnije izrodi okrvavili, druga je priča, i tiče se samo izroda.

Činjenica je i da Antu Pavelića nije narod birao, što navodiš, ali prgavo prešućuješ kako su ga rukopoložili dvojica među najvećim zlotvorima u ljudskoj povijest: Hitler i Mussolini.

Činjenica je i da je to najgore razdoblje za Hrvate od stoljeća sedmog, kad smo okrvavili ruke i išporkali savjest. Ne želim pripadati tom kvislinštvu i sram me je svega onoga što je netko u moje ime, mene još nerođenoga, tada činio drugim narodima. Bilo bi mi drago da se i ti, kao svećenik, jasno odrediš prema zločinačkoj NDH… I pojedinci iz naše matere Crkve, u NDH su okrvavili ruke, siguran sam da to znaš!

Sram me je što sve ovo moram isticati, jer su to datosti kojima bi imali biti osviješteni i đaci u školi i svekoliko građanstvo na ulici i kod kuće. Kao što bi nama katolicima trebao temeljni zakon biti Deset Božjih zapovijedi i nauk Isukrstov. Ali, kako se odnosimo prema Dekalogu i evanđeljima, tako se odnosimo i prema Ustavu RH: proizvoljno i manipulatorski, onako kako nama odgovara.

Dragi fra Mario, pratim te povremeno i, priznajem, vješt si manipulator. Draže bi mi bilo da tu energiju u stvaranju slijepih i izgubljenih ovaca pretvoriš u snagu koja će masu koja te slijedi upraviti na istinski nauk Isukrstov.

Kažeš da sam nepristojan i neprimjeren jer izvrćem činjenice, pa evo suprotnog dokaza. Upravo iz pristojnosti i bijega od svake neprimjerenosti nisam htio reagirati na tvoj izvrnutim činjenicama nedavno ostavljen komentar na zidu biskupa Mate Uzinića, kad si ustvrdio kako takozvani molitelji, famozni klečavci, nisu htjeli prihvatiti njegov poziv na molitvu u crkvu iz razloga da ne bi bili, citiram te, ‘instrumentalizirani i propagandno zloupotrebljeni’.

Odgovaram ti ovdje: klečaduri su već svojim načinom djelovanja – i instrumentalizirani i propagandno zloupotrebljeni! Jadna je Majka Božja kojoj trebaju nekakvi samozvani ‘vojnici’ (čuj: vojnici!) da od nje izvan svetog prostora crkve izgovaraju svoje molitve i prošnje, a u naravi pogano blebeću ustima da ih drugi vide…

Divna dušo, dragi fra Mario, molim te budi divna duša. To je tako lako! Živ bio!“

Pa je fra Mario uzvratio: ”Otkuda vi odoste na ustaše i NDH? Tema je činjenica da Nazor nije prvi hrvatski predsjednik. A po anologiji da je Pavelića ustoličio zločinac Hitler i Musolini onda je i Nazora ustoličio zločinac Tito. Eto, al to uopće nije bila tema. Tema je činjenica kako nije Nazor, nego Tuđman prvi hrvatski predsjednik. Predsjednik jednako i vaše i moje države.”

I, na ovo više nisam odgovarao. Ne zbog iščašenog pravopisa…

Ali, sutradan sam objavio novi status na Fejsu, 31. svibnja, u kolumni ”Poslanica Hrvatima” na portalu Autograf, gdje sam se – u povodu preminuća udovice notornog Zvonka Bušića – bavio etičkim aspektima njihove diverzije otmice aviona i postavljanja eksplozivne naprave u podzemnoj željeznici u New Yorku, kad je, pri deaktivaciji te paklene naprave, smrtno stradao policajac Brian Murray, a još su trojica njegovih kolega bili ranjeni.

Na taj je moj tekst fra Mario reagirao komentarom što ga donosim u originalu: ”Zar toliko netko može mrziti da ljude koji su se borili za slobodu, koji nisu osuđeni kao teroristi gdje je amerčki sudac u presudi rekao da nisu teroristi, pisati pogrdne riječi. U kakvom to mi društvu mržnje živimo. Siniša Vuković ljubav je tajna dvaju svjetova.”

Pa sam mu, na taj stilski briljantan komentar, odgovorio: ”Mario Knezović sjajna manipulacija, nema što… Sud u Americi na doživotni je zatvor osudio Bušiće jamačno stoga što su svaku nedjelju išli na misu i doma molili krunicu… Slavni fra Sotona i ekipa nadzornika u Jasenovcu su se također borili ‘za slobodu’, zar ne? Doista, u kakvom mi to društvu mržnje živimo… (?) Žalibože, dobrano je dirigirana s oltara. S oltara, gdje ‘ljubav je tajna dvaju svjetova’ kako dipli bespravni graditelj, neplatiša poreza vlastitoj državi i bestidni ‘Kristobiznimen’, umjesto da se s oltara promovira ljubav koja je, kako nas uči apostol Pavao u Poslanici Kološanima – ‘sveza savršenstva’…”

Pa je fra Mario uzvratio na servis: ”Tko je za vas Nelson Mandela? Bušić je osuđen zbog političkih odnosa i tradicije suđenja u SAD i zato je sudac izričito u presudu stavio da nije terorist niti je počinio ubojstvo. Kasnije je obitelj poginulog deminera optužila policiju SAD zato što su nestručno rukovali s eksplozivom. Po logici da su svi koji završe u zatvoru krivi vodi do toga da ćemo sutra pravdati Titov progon ljudi a nevine ljude koji su odgulili Goli otok proglasiti krivima jer, po vama, nisu baš molili očenaše i išli na misu. A vrijeme je da se prestane evanđelje uzimati kao alat kojim se tuče neistomišljenike, docira i moralizira. A kad dođu bitne teme izjasnit se o pobačaju i Titu tada nema evanđelja tada se pribjegava filozofiranju.”

Pa mu nisam na ovo ništa odgovorio što ga je, očito, ponukalo na repeticiju: ”Tko je za vas Nelson Mandela? On je bio i osuđeni i pravi terorist koji je odgovoran za smrt desetina ljudi. I on kao pravi terorista dobiva Nobelovu nagradu za mir. Eto to je svijet suprotan velikim i nevinim herojina Zvonku i Julienn.”

Pa sam mu na ovo poručio: ”Nelsom Mandela nije predmet mojeg razmišljanja.”

Bio je ovo još jedan od glupljih pokušaja uspostave konstatacije što se može uperiti u manipulacijske svrhe; jerbo, institutom ”iznimke koja potvrđuje pravilo” slučaj Nelsona Mandele svakom ambicioznom i motiviranom probisvijetu može poslužiti kao auftakt za proglašenje Katoličke crkve kao pedofilske organizacije: čim se dokaže ili ustanovi jedan jedincati takav slučaj… Je l’ tako? Etoga… Vidite kako su stvari jednostavne, kad se razbor i logika provedu onako kako razbor i logika to sugeriraju…

A onda sam koji dan kasnije, također u ”Novostima”, objavio novi tekst o Vladimiru Nazoru, koji je, neplanski i nenamjerno, bio moj 150. tekst u rečenom tjedniku u tri i pol godine napisan u povodu 150. obljetnice Nazorovog rođenja.

Fra Mario, zahvaljujući friškoj kondiciji polemiziranja, nije ni ovaj put ostao nijem: ”Novosti su glasilo srpske manjine i neka ih imaju 100 ali je siptomatično tko za njih piše? Čisto sumnjam da su razlozi samo ideološki. Novine nisu na tržištu a lijepo plaćaju istomišljeničke članke. Bilo bi normalno da se npr. u tim novinama piše o životu i kulturi Srba na Braču. Ah, ne oni o Nazoru koji je bio pristaša NDH, pisao divne Tijelovske pjesme Isusu i onda oportunist prešao na stranu onoga što baš zabranjuje u tom vrenenu Tijelovo i procesije. Istina nije jednoobraza nego cijelovita ili je nema.”

Ne ulazeći u pravopisna i tipfelerska cjepidlačenja, pak, odgovorih mu: ”Opet iskaz sjajno izvježbane manipulacije… Pun si mržnje prema Srbima, dragi fra Mario… Kako takav, s tolikim crnilom u srcu, možeš naviještati Isukrstovo evanđelje? Oprosti, generacijo, ali čini mi se da tvoj sakrament svećeničkog reda treba proći na temeljit servis… Gledaj, ne znam kako ti je to kao dušobrižniku promaknulo: i u Srbiji žive ljudi koji svako jutro odlaze na posao; i u Srbiji roditelji svako jutro ispraćaju svoju djecu u vrtić ili školu, a oni zreliji odlaze na fakultete; i u Srbiji ljudi svakodnevno održavaju parkove, čiste ulice, voze autobuse, kuhaju gulaše, poslužuju goste; i u Srbiji ljudi plaćaju račune i poreze, liječe bolesne, njeguju nemoćne, odlaze u crkve moliti se istoj Majci Božjoj i istom Isukrstu kao i mi, zar ne? Zašto misliš, i tu poganu misao oholo pronosiš okolo, da su u Srbiji sve odreda zločinci, četnici i četnikuše? Možda zato što bi ti bilo drago da smo svi mi Hrvati zločinci, ustaše i ustakuše? E, neće moći fra Mario!

I ovdje opet manipuliraš ulogom Vladimira Nazora, premda se iz mojega teksta vidi demanti te tvoje potvore glede njegove ‘ljubavi’ prema NDH. Pročitaj tekst. Oprosti, trebalo bi te čak biti i sram! Jer ljude oko sebe očito smatraš budalama, čije je emocije lako vrbovati… Nije to poziv svećenika, fra Mario.

Nemoj lagati da Novosti nisu na tržištu: svaki petak su na kiosku! Aludiraš li da primaju dotacije iz državnog proračuna, nemoj prešutjeti onda ni kako se svećeničke plaće i milijuni inih dadžbina financiraju ne iz milostinja, nego baš iz državnog proračuna, u puno većoj mjeri nego Novosti…

Kažeš, Novosti ‘lijepo plaćaju istomišljeničke članke’…? Kako znaš koliko plaćaju? Možda ja nisam zadovoljan svojim honorarom, pa kako onda znaš da sam ‘lijepo plaćen’? Ili ovo ‘istomišljeništvo’ cijeniš prema uređivačkoj politici vlastite emisije ‘Agape’, ili kako se već zove, gdje ti neće pasti na pamet zvati kakvog kršćanina, čak katolika koji je tvoj raznomišljenik…? Jesi li zvao u emisiju brata svojega po habitu i pojasu fra Dragu Bojića? Jesi li zvao biskupa Matu Uzinića? Jesi li zvao teologa i filozofa Marka Vučetića? Pa evo, iako si me se tek zadnjih tjedana ovdje uhvatio, a znamo se dugo, nisi zvao ni mene…?

Zdravo Mario, milosti budi pun… Gospodin s tobom!”

Pa je fra Mario vratio servis: ”Nisko i ispod svih ljudskih kriterija guraš meni u srce što ne postoji. Kakva mržnja i gdje sam ja ikad izustio ili djelom pokazao da mrzim Srbe ili bilo koga? Pa gosti moje spomenute emisije Agape su bili brojni Srbi a posljednji prije mjesec dana vladika Grigorije. Upravo nedopustiva tvoja analiza moje osobnosti i svećeništva je crtanje mete za mržnju.

Kad se nema argumenata onda je najlakše difamacijama udarati na osobnost. Očito sam po Duhu Svetom ovih dana progovorio o istinama na koje nemaš argumente i onda je najlakše sve pripisati manipulaciji. Ti i slični tako uzimate autorska prava nad ljubavi prema Srbima. Ja Srbe kao ljude volim i uvažavam i bez da mi preko Novosti tu ljubav plaćaju. Al očito se ne može razgovarati činjenicama nego propagandom pa se više neću osvrtati na napise tvoje. A to sam činio jer sam smatrao da postoji šansa da ne potoneš posvema u ideologiju koja se lažno koristi plaštem evanđelja. To je to i ne pišem više. A vi nastavite pisati i čuvajte tekstove za vrijeme kad opet neće biti unosno pisati za Novosti koje vidi čuda godinama siju mržnju prema Hrvatima i Crkvi. Treba li spominjati naslovnicu s biskupima i svinjskim glavama i zastavama u stražnjicama? Eto to je mržnja. Mir i dobro.”

Pa sam ja otpisao opet njemu: ”Neće ići, brate moj: kritika nije isto što i mržnja. A argumenti su moji, ako si htio vidjeti, vazda sa mnom… Pružiš popu malo otpora i odmah – bežanija… Nemojmo se igrati s Duhom Svetim! Ne vjerujem da nije bio s nama i kad sam postavljao izložbe Biblija uzduž i poprijeko Republike Hrvatske, i predstavljao čakavske prijevode, i skladao mise i dirigirao koncertima crkvenih zborova… I sad su preda mnom takve aktivnosti, vidjet ćeš… A vidjet ćemo kako će i tad djelovati Duh Sveti. Živ mi bio, fra Mario! Svaka te srića pratila, i dobro zdravlje. Mir i dobro!”

Pa će fra Mario: ”Radiš divne stvari i zato sam smatrao da su ovi tvoji spisateljski izleti odlazak u politizaciju i ideologiju. No, nek ti je s blagoslovom šta god. I dalje stojim kod stava da zavrijeđuješ puno više od Telegrama i Novosti. P.s. Nisam pop!

Mir i dobro!”

Pa ću ja njemu: ”Mario Knezović fala ti olsrca! P. S. u mojim bračkim Selcima, i inače u čakavskim govorima, imenica ‘pop’ sinonim je za svećenika… I nema nikakve konotacije s pravoslavljem, na primjer. Kad naš (katolički) mladić ide u sjemenište, kaže se da ide – ‘u pope’. A kad se doma očekuje svećenik, bilo za blagoslov kuće, bilo za ispraćaj mrtvaca, kaže se da se – ‘čeka popa’… Živ mi bio i radostan!”

Pa će fra Mario: ”Mir i dobro od fratra!”

I tako…

Objavljujem ovu korespondenciju jer je vođena javno, nije prepiska intimna, unutar dvojice ljudi pa da iznosim na vidjelo nešto što dnevnom svjetlu nije bilo predviđeno. Dapače. Vjerujem da i fra Mario, osjeća se to u silaznoj emotivno-temperaturnoj intonaciji prema kraju, ne žali što su izmijenjene ove besjede u načinu koji će se činiti da je on, taj način, svađalački ili neprimjeren. Sasvim suprotno, smatram kako moramo oštriti odnose između sebe i dušobrižnikâ kojima je bdjeti nad nama, jer se samo na taj način stvara povjerenje i čeliči sigurnost samih svećenika da mogu očekivati autoritet nada svojom pastvom.

Ta, nećemo valjda u XXI. vijeku biti toliki nevjernici pa vjerovati kako smo mi one iz biblijske metafore izbjegle ovce, i, kako smo okupljeni u stado koje čini ono što drugi misle i misliti ono što drugi čine?

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Preambulanta Ustava: kanonizacija terorizma
    •  Dolazak Hrvata in statu quo ante, Ante Pavelić
    •  Donaldov ''trumpulin'' za hrvatske desničarske skočimiševe
    •  Zdravka Krstulović veća je i od Torcide i ovakvoga Hajduka
    •  Thompsonova potvrda teze o Hrvatskoj kao ''slučajnoj državi''
    •  Igor Mandić i – Crkva
    •  Album splitskog neoustaškog i neustavnog – primativizma

> Svi tekstovi ovog autora