autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Povjerenje u Crkvu ne može se jednostavno zahtijevati

AUTOR: Mate Uzinić / 08.08.2026.

Ovih smo dana i u našoj Crkvi ponovno bolno suočeni s tim koliko grijesi, propusti i zloupotreba povjerenja mogu raniti druge i poljuljati njihovo povjerenje u Crkvu.

Takvo se povjerenje ne može jednostavno zahtijevati. Ono se mora čuvati, a kada je iznevjereno, ponovno graditi istinom, odgovornošću i brigom za one koji su ranjeni.

[19. NEDJELJA KROZ GODINU (A), 2026.]

Isus od svojih učenika traži vjeru. Ali ni u današnjem evanđelju nije riječ o vjeri samo kao ispovijesti, nego ponajprije o vjeri kao povjerenju. Polazeći od današnjega evanđeoskog ulomka, želio bih zato podsjetiti na dvije stvari.

Prvo, vjera kao povjerenje neophodna je svima nama koji želimo biti Isusovi učenici i nastaviti njegovo djelo. Lako se s Petrom i drugim učenicima pokloniti Isusu govoreći: “Uistinu, ti si Sin Božji!” Ali želi li Petrova lađa, Crkva – kao i sve druge lađe koje možemo prepoznati u toj slici: lađa našega života, naših obitelji, društvene i političke zajednice, pa i cijeloga svijeta – odoljeti valovima i protivnim vjetrovima te ostati lađa koju vodi Isus, ona, i mi u njoj, mora ponajprije imati povjerenje u Isusa, u ono što je on govorio i činio i što je i nas pozvao govoriti i činiti.

Zato ne smijemo dopustiti da svojom nedosljednošću mi koji smo na toj lađi izgubimo povjerenje jedni u druge, ali ni da drugi izgube povjerenje u nas, jer ako se to dogodi to će se odraziti i na vjeru kao povjerenje u Isusa.

Ovih smo dana i u našoj Crkvi ponovno bolno suočeni s tim koliko grijesi, propusti i zloupotreba povjerenja mogu raniti druge i poljuljati njihovo povjerenje u Crkvu, a posredno i u Isusa kojega ona navješćuje.

Takvo se povjerenje ne može jednostavno zahtijevati. Ono se mora čuvati, a kada je iznevjereno, ponovno graditi istinom, odgovornošću i brigom za one koji su ranjeni.

Bez vjere kao povjerenja u Boga, druge i sebe lako postajemo prepušteni strahu i tonemo. S vjerom kao povjerenjem možemo se, poput Petra, odvažiti i na ono što nam se čini nemogućim. Možemo čak hodati po moru koje simbolizira sile zla. Valovi i protivni vjetrovi ne moraju nestati, ali nas ne mogu konačno nadvladati. S nama je, čak i kada nam se ne čini tako, Isus.

Drugo, Zli, koji valovima želi potopiti, a protivnim vjetrovima zaustaviti Petrovu lađu, Crkvu – kao i sve druge lađe koje sam ranije izdvojio, a koje se u toj slici mogu prepoznati – zna koliko je povjerenje važno za našu vjeru.

Zato ponajprije želi poljuljati našu vjeru kao povjerenje: najprije povjerenje u Isusa, koji nam se, na tragu današnjega evanđelja, ponekad čini poput utvare, a onda i povjerenje jednih u druge te, konačno, i u same sebe.

Znam da bi njega za sve bilo najlakše optužiti. Ali ni on nije za sve kriv jer smo mi sposobni birati. Zato ne smijemo misliti da naše povjerenje razara samo Zli. Razaraju ga i naši grijesi kojima dajemo prostora Zlomu, nepravde koje smo učinili jedni drugima, zloupotreba moći, laž i prikrivanje, ali i naši propusti.

Želimo li da naša vjera postane i ostane povjerenje, protiv Zloga se ne možemo boriti tako da zatvaramo oči pred onim što nije dobro, jer upravo bi to bilo ono što on želi, nego istinom, obraćenjem, odgovornošću, razotkrivanjem zla u njegovu korijenu i nastojanjem da se učinjeno zlo više ne ponovi.

Zli želi da odustanemo, da potonemo. Nije mu lako odoljeti. Ali je moguće. Zato svima slabima, osobito onima koji su pali i počeli tonuti poput Petra zbog nedostatka povjerenja u Boga, u druge i u sebe, prenosim Isusovu poruku iz današnjega evanđelja: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!”

Možda smo u krizi povjerenja u druge i u sebe, ali imajmo povjerenja u Isusa. On zaslužuje to povjerenje. On, jer ima povjerenja u nas bez obzira na naše slabosti i padove, poziva i šalje i nas da poruku o njemu, koji zaslužuje naše povjerenje i ima povjerenja u nas, prenesemo drugima; da u Crkvi i po Crkvi svima navijestimo evanđelje i donesemo njegovu prisutnost.

Nemojmo dopustiti Zlomu da nas zatruje nepovjerenjem, pa da izgubimo povjerenje u Isusa, jedni u druge i u same sebe.

I dobro pazimo da mi svojim postupcima ne bismo bili razlogom da drugi izgube povjerenje u Isusa, u nas, ali i u sebe same.

I zapamtimo to osobito onda kada je naše povjerenje u Isusa, druge ili nas same poljuljano: mi nismo samo naši padovi i potonuća. Ni drugi nisu samo njihovi padovi i potonuća.

Svi smo mi ono što smo pred Bogom. Bog najbolje poznaje naše srce i naš život. On zna naše slabosti. Poznate su mu i naše rane. Poznaje i naše mogućnosti uz pomoć svoje milosti. Zato nas poziva da ne odustanemo od sebe, od drugih i od njega. Da imamo vjeru kao povjerenje.

I šalje nas i dalje da nastavimo njegovo djelo, omogućujući mu da po lađi Crkve nastavi donositi svima radosnu vijest – evanđelje i svoje spasenje.

(Prenosimo s FB profila nadbiskupa Mate Uzinića).

Još tekstova ovog autora:

• Pamćenje je alat, a mržnja golemi teret
• Radije biramo ostati zarobljeni u prošlosti
• Trebamo se više truditi oko mjesta i uloge žena u Crkvi
• Isus nam vraća nadu
• Mediteranski teološki susreti: približiti se jedni drugima
• Dajmo najoštriju osudu zbog zlouporabe i zlostavljanje djece
• Ovoga Božića nikoga ne ostavimo po strani
• Crkva je majka u ljubavi
• Sloboda i odgovornost za izgovorenu riječ
• Molim oproštenje od homoseksualnih osoba

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: ABRAHAMOVA DJECA
Oznake: Abrahamova djeca, Crkva, Mate Uzinić, povjerenje, vjera

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".