novinarstvo s potpisom

Anna Maria Grünfelder
Britanski reper Macklemore, jedan od predizvođača na velikoj američkoj turneji ”Loop” Eda Sheerana, obratio se publici s ”free Palestine”, a potom je otpjevao pjesmu ”Hind’s Hall”, posvećenu ubijenoj palestinskoj djevojčici i propalestinskim studentskim prosvjedima na Sveučilištu Columbia 2024. godine, dok su se na videozidu prikazivale snimke razaranja u Gazi. Macklemore je nakon toga izbačen sa Sheeranove turneje.
Je li njegova javna parada s moralnim apelom nešto više od javne parade i njegove javne samopromocije? U ovo sumnjaju mediji, primjerice, Raffael Leitner, Die Furche iz Beča. U znak prosvjeda zbog organizatorove odluke (zapravo motivirana stavovima sponozra turneje) svi su drugi bendovi u Sheeranovoj pratnji otkazali nastup. Ovaj raskid ugovora o nastupu motiviran je od organizatora s višekratnim polarizirajućim političkim nastupima, u kojima su se mogli prepoznati antisemitski stereotipi.
Ovo je još jedan u nizu takvih skandala s podužeg popisa antiizraelskih parola, što su ih istaknuti pojedinci i kulturne ustanove – čak i Biennale u Veneciji – od HAMAS-ovog napada na izraelski kibuc isticali svoje jasne i ispravne stavove protiv Izraela, a za slobodnu Palestinu. Takve su demonstracije ostavljale snažan dojam u javnosti i djelovale na svjetsku javnost kao snažan trigger.
Oni koji i u Europi, čak i u srednjoj Europi, nose palestinsku maramu (pal-maramu) u znak solidarnosti s Palestincima, žrtvama ”izraelskog genocida”, javno pokazuju svoj viši moral, iako ustvari izražavaju militantnost.
Već sam se mogla uvjeriti da mnogi Europljani uglavnom imaju vrlo pojednostavljene predodžbe složenog sukoba na Bliskom istoku, čak se ni ne trude da diferenciraju svoje jednoznačne, jasne ”istine”. Zato se ne bi smjeli uvrijediti kad nije nepravedno nazvati njihove moralne stavove običnom ”predstavom za javnost”.
Keffiyeh, palestinska marama ima višestoljetnu tradiciju kao muški adut, sasvim pragmatičnu zaštitu lica od sunca, vjetra ili pijeska. Tridesetih godina 20. stoljeća marama je postala političkim simbolom, najprije kao znak otpora britanskoj mandatskoj vladavini, zatim protiv Izraela, protiv useljavanja europskih Židova u Palestinu i njihove novoosnovane države.
Nijedan drugi komad tkanine ne svjedoči za borbu Palestinaca za nacionalnu nezavisnost i državnu samobitnost. Tada ju je počeo nositi i obrazovani gradski sloj. Od uzora vođe Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) Yassera Arafata keffiyeh je postao palestinskim i međunarodnim kultnim objektom.
Umjesto oko glave, kao što su je nosili stariji, mladi Palestinci vezali su je oko vrata, u znak borbe za palestinsku stvar. Tada su i žene počele nositi keffiyeh kao šal, nakon čega su je prisvojili šezdesetosmaši i drugi ljevičari, u znak solidarnosti s Arafatom i njegovom borbom.
Palestinska marama ili Arafatova marama je cijelom svijetu dokazivali da podupiru palestinsku borbu za samobitnost i da su se znali opredijeliti za pravednu stvar. Koliko je u tome bilo empatije – o tom po tom. Ne može se ne prepoznati samopromocija po medijima.
To se može reći i za Macklemoreovu gestu. Mediji podsjećaju da je on vrhunac svoje karijere doživio još prije desetak godina. U to više je opravdana sumnja da je njegov istup u korist Palestinaca i organizatorov reaktivni otkaz turneje pravi hit, koji će ga ponovno pomaknuti u žarište popularnosti.
Marcel Mohab, rođen 1979. godine u Grazu, višekratno odlikovan glumac u komedijama i kabareu te kazališni i filmski redatelj ustanovio je da je ”plakativna solidarnost s Palestincima” urodila novim antisemitizmom, i ona se kao bura digla nakon što je Izrael poslao svoju vojsku (IDF) u Gazu, za oslobođenje svojih talaca i za razoružanje Hamasa. ”Izraelski genocid nad Palestincima” javljali su svjetski mediji, pozivajući na solidarnost s palestinskim narodom.
No isto tako su osvanule vijesti da su na sam dan masakra, 7. listopada 2023. godine, u nekim europskim gradovima, primjerice, Londonu, Berlinu i Beču, studenti iz arapskih zemalja dijelili prolaznicima slatkiše. Javnost je izražavala, pored površnih osuda, izričito odobravanje Hamasova napada i razumijevanje za palestinski narod: ”Barbarstvo Palestinaca treba shvatiti kao reakciju na okrutnosti izraelske politike”, u takvim i sličnim komentarima lako se prepoznao antisemitski stav ”Židovi Palestincima rade sve ono što su nacisti radili sa Židovima, a Palestinci uzvraćaju oko za oko, zub za zub”.
Pojam genocid se u raspravama s odvjetnicima palestinskog naroda pojavljuje kadgod je o holokaustu riječ, iako po ocjeni pravnika nema dokaza za to da je Izrael u Gazi planirao genocid, odnosno istrebljenje palestinskog naroda, a temeljno istrebljenje je bio cilj holokausta.
Kako se može dogoditi da ljudi izgube svako mjerilo ”za ispravno ili pogrešno, pravo ili krivo”, pita se Marcel Mohab. Što je u pozadini židovskog holokausta?
Nacisti su u javnosti širili tezu da svjetsko židovstvo tlače njih i sve Nijemce, tako da je istrebljenje Židova opravdana reakcija.
Kritički pogled na zamršene židovsko-palestinske odnose nametao bi zaključak da atentati Palestinaca na život i(li) imovine Židove nemaju baš uvijek i u svakom pojedinačnom slučaju svoju pretpovijest, i nisu nužno reakcije, jer Država Izrael nije odlučila iskorijeniti Palestince.
Antisemitizam se danas ne pojavljuje kao tupava mržnja, nego kao moralna dužnost, pravednost, kao empatija – tomu služi javno nošenje pal-marame.
Povijest ne pruža recepte u smislu ”čini ovo, ne čini ono”. Ne ponavlja se u odnosu jedan naprama jedan, premda se, neovisno o vremenu i mjestu, mogu gomilati žarišta nasilja i radikalizirati se. Preduvjeti za to nisu za povijesni holokaust bili nepoznati, niti će nestati s vremenom. Rječiti, duhoviti narodni tribuni će i dalje utjecati na svoju publiku i motivirati je na besmisleni, čak štetni aktivizam.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

















































