Tretman i smještaj osoba po punom izvršenju kazne zatvora

Trenutno je u zakonodavnoj proceduri, na prvom čitanju u Saboru, Prijedlog Zakona o tretmanu i smještaju osoba po punom izvršenju kazne zatvora. Prijedlog Zakona je iznimno važan jer se njime zapravo osobi koja je odslužila kaznu kaže: “ne možeš ići još van, opasna si, iako si odslužila sankciju koju je odredio sud, i dalje ne možeš ići van”.

Dakle, osobe koje su izdržale kaznu zatvora i to za kaznena djela protiv života, tijela, osobnih sloboda ili spolnog integriteta druge osobe i kod kojih postoji duševna smetnja uz prevladavajuća nasilna obilježja ličnosti zbog kojih je vrlo vjerojatno da će ponovno počiniti teže kazneno djelo, a odslužile su, bez uvjetnog otpusta, 10 godina zatvora, mogu doci u obzir pod primjenu ovog Zakona.

Prema ovom zakonskom rješenju, tretman i smještaj osoba koje su izdržale kaznu zatvora i kod kojih postoji opasnost od počinjenja novog kaznenog djela ne predstavlja kaznu za prošlo djelo, za koje je kazna već izdržana, nego otklanja buduću opasnost i tu opasnost smanjuje tretmanom.

Dakle, svrha ovoga Zakona je provedba tretmana osoba radi otklanjanja vrlo velike vjerojatnosti za počinjenje novog kaznenog djela (djelo protiv života, tijela, osobnih sloboda ili spolnog integriteta druge osobe) i omogućavanja njihove postupne rehabilitacije i pripreme za povratak u zajednicu kao i zaštita života i sigurnosti građana.

Ispitivanje opravdanosti te mjere je predviđeno svakih 18 mjeseci, što bi također trebalo biti kraće (svaki 12 mjeseci barem). Cilj tretmana bi trebao biti povratak u zajednicu.

Predviđeno je prijedlogom osnivanje Ustanove 6 mjeseci nakon stupanja na snagu ovog zakona. No pitanje je stupanje na snagu Zakona prije nego što su osigurani uvjeti za njegovo provođenje.

Dakle u trenutku stupanja na snagu bi već trebala postojati institucija u kojoj će se izvršavati i kadar sposoban provoditi ovu mjeru. Moguća je povreda  Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda izreći mjeru, a onda je ne izvršavati na odgovarajući način (Alberti and Andrea Ciotta v. Italy).

Europski sud za ljudska prava u predmetu Ilnseher protiv Njemačke (2018.) presudio je da naknadno određeni sigurnosni smještaj osuđenog počinitelja, utemeljen na psihijatrijskoj procjeni opasnosti osobe s duševnim smetnjama, ne predstavlja povredu ni članka 5. stavka 1. niti članka 7. Konvencije.

Sud u bitnom navodi da je takva mjera određena zbog duševnog poremećaja osobe i radi njegova zbrinjavanja te provedena u prikladnom terapijskom okruženju, pa se više ne može smatrati kaznom.

U trenutku kada je narav i svrha mjere terapijska, ona prestaje biti kazna. No, Republika Hrvatska već ima Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, koji predviđa prisilni smještaj za osobe s težim duševnim smetnjama koje su aktualno opasne za sebe ili druge. Po ZZODS-u, koji slijedi Konvenciju, opasnost mora biti aktualna. Prijedlogom ovog Zakona, siri se pravna osnova.

U Prijedlogu predlagatelj naglašava kako se predloženim Zakonom zadovoljava načelo razmjernosti jer mjera može biti izrečena samo onda kad se ostvari niz kumulativno postavljenih uvjeta i kad sud na temelju medicinskog vještačenja ocijeni da blaže mjere ne bi mogle zaštiti pojedinačne i javne interese.

Ističe se kako potreba za donošenjem ovoga Zakona proizlazi iz činjenice da se među osobama koje izdržavaju kaznu dugotrajnog zatvora odnosno kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora u trajanju od najmanje deset godina za kaznena djela protiv života, tijela, osobnih sloboda ili spolnog integriteta druge osobe nalazi određen broj osoba kod kojih, unatoč poduzetim mjerama i aktivnostima tijekom izvršavanja kazne, uključujući posebne programe tretmana i druge stručne postupke i intervencije u području penološkog tretmana, nije došlo do smanjenja rizika u mjeri koja bi omogućila njihov siguran povratak u zajednicu.

Riječ je o osobama kod kojih su prisutne duševne smetnje uz prevladavajuća nasilna obilježja ličnosti te kod kojih i nadalje postoji vrlo visok rizik od počinjenja najtežih kaznenih djela protiv života, tijela, osobnih sloboda ili spolnog integriteta druge osobe.

Prema aktualnim podacima zatvorskog sustava, sto je također navedeno u Prijedlogu, na izdržavanju kazne nalazi se 322 zatvorenika koji prema vrsti i trajanju izrečene kazne te vrsti kaznenog djela ulaze u objektivno određeni krug osoba na koje bi se, nakon punog izvršenja kazne, mogle odnositi odredbe ovoga Zakona. Među njima je 119 zatvorenika kojima je izrečena kazna dugotrajnog zatvora.

No, kako se ističe u Prijedlogu, navedeni broj od 322 zatvorenika predstavlja samo najširi krug osoba određen objektivnim kriterijima propisanim Zakonom, dok se potreba za smještajem može očekivati kod znatno manjeg broja osoba. Na to upućuju i podaci o načinu izvršavanja kazne, s obzirom na to da dio zatvorenika iz navedene skupine kaznu već izdržava u blažim uvjetima ili koristi pogodnosti, što upućuje na nižu razinu aktualnog sigurnosnog rizika.

S druge strane, podaci o očekivanim istecima kazni pokazuju da među zatvorenicima koji kaznu i nadalje izdržavaju u zatvorenim uvjetima postoje pojedinačni slučajevi kod kojih će u narednim godinama biti potrebno procijeniti ispunjavanje i drugih zakonskih pretpostavki.

Za provođenje takve procjene postoji, sto je također navedeno u Prijedlogu, jasna zakonska i stručna osnova u hrvatskom zatvorskom sustavu. Važeći Pravilnik o tretmanu zatvorenika  propisuje procjenu rizika od kriminalnog povrata te rizika od ozbiljne štete za pojedinca, grupu i/ili društvenu zajednicu nakon otpusta s izdržavanja kazne zatvora, pri čemu se zatvorenici za svaku kategoriju rizika klasificiraju u četiri razine rizičnosti, od vrlo visoke (A) do niske (D).

Pri procjeni se, među ostalim, uzimaju u obzir vrsta i težina kaznenog djela, odnos prema kaznenom djelu i žrtvi, povijest antisocijalnog i kriminalnog ponašanja, prisutnost antisocijalnog obrasca ličnosti i teškoće u emocionalnoj samokontroli. Procjena rizičnosti promjenjiva je tijekom izvršavanja kazne, ovisno i o uspješnosti provedbe programa izvršavanja i realizaciji ciljeva tretmana.

Ispravno se navodi i da Procjene rizika same po sebi ne predstavljaju osnovu za primjenu ovoga Zakona niti se na temelju njih može unaprijed odrediti broj osoba kojima će smještaj biti određen.

Zakon je namijenjen još užoj skupini osoba kod kojih su, uz visoku razinu rizika, prisutne duševne smetnje uz prevladavajuća nasilna obilježja ličnosti te kod kojih poduzete mjere i stručne intervencije tijekom izvršavanja kazne nisu dovele do potrebnog smanjenja rizika.

Teško je stoga predvidjeti i troškove donošenja ovog Zakona, a sto je preduvjet njegova predlaganja, kao sto je slučaj i sa svim drugim Zakonima. Izniman se naglasak stavlja i na tretman, koji će zahtijevati pažljivu razradu i konzistentnost u provođenju. 

Važno je napomenuti, a kako je riječ o osobama s duševnim smetnjama, da isti imaju i odgovarajuća prava i obveze po ZZODSU-u. Također je važno naglasiti da je 10 godina izdržane kazne poprilično nizak prag.

Prijelogom također nije dovoljno naglašena razmjernost kroz sve odgovarajuće odredbe, odnosno potreba da ova mjera bude krajnja mjera, i da se može primijeniti ako druga mjera nije moguća (i zašto to nije moguće), npr. posebna mjere po punom izvršenju kazne zatvora kakva se sad predlaže u Prijedlogu izmjena i dopuna Kaznenog zakona koja je također na čitanju. 

Prijedlogom ovog Zakona želi se zaštiti društvo (odnosno njegovi pojedinci), osnivanjem posebne zdravstvene ustanove koja će tek pretrpjeti test Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava.

Ovakav Prijedlog Zakona zahtjeva ozbiljnu, strukturiranu stručnu raspravu kako stručnjaka tako i saborskih zastupnika kroz dva čitanja, jer, iako štiti pojedince od potencijalnih napada takvih počinitelja, uvodi novu kategoriju razloga oduzimanja slobode koja se ne temelji niti na kaznenoj osuđujućoj presudi niti na aktualnoj opasnosti kako je predviđeni ZZODS-om.

Ova kolumna nije namijenjena svim argumentima “za” prijedlog ili “protiv” istog, već je pledoaje potrebe detaljne stručne interdisciplinarne rasprave o punom značenju uvođenja ovog Zakona u hrvatski pravni sustav i pitanja koliko će cilj njegova donošenja moći biti ostvaren.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Uvođenje kazne doživotnog zatvora: da ili ne?
    •  Značaj patnje u kaznenopravnom i društvenom kontekstu
    •  Pomoć pri umiranju - jesmo li spremni na javnu debatu?
    •  Prirodni resursi kao zalog mira, ne rata
    •  Što nam poručuju tragedije iz Donje Jablanice i Novog Sada
    •  Hrvatska mora popraviti status starijih osoba u zatvorima
    •  Izbori su da učinimo nešto dobro i za opću dobrobit
    •  Koja pravila obvezuju dužnosnike u javnoj komunikaciji
    •  Upravljanje krizama je vještina koja nam nužno treba u 2024.
    •  Oblici femicida u Hrvatskoj i prevencija nasilja nad ženama

> Svi tekstovi ovog autora