Zaklada za ljudsko sestrinstvo i bratstvo

Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati           

Ispričavam se što ću u ovoj kolumni posvetiti dosta prostora mom rodnom mjestu Novom Travniku u srednjoj Bosni i mojoj obitelji. Pradjed Marko Topić je sredinom 19. stoljeća došao iz Golinjeva kod Livna u Han Polje koje je kasnije postalo Novi Travnik. Danas nažalost nema više nijednog Topića u Golinjevu. Posljednji potomak Niko Topić živi s tri kćeri u njemačkom Essenu.

Taj kraj je poznat po velikoj migraciji. Vrlo je zanimljivo da je u Golinjevo došla obitelj Goepel iz Njemačke (Leipzig) s 4 djece i živi već godinama i naravno žele ostati za stalno. Zanimljivo je i poučno da Njemci mogu živjeti, a Livnjaci ne mogu živjeti u svom Livnu. Mogle bi Nikine kćeri doći kod Njemaca koji žive u Golinjevo.

Nema raja bez rodnoga kraja

Važno je imati dobre informacije o svom rodnom kraju, jer svaki čovjek je rođen u nekom mjestu, rođen je od određenih roditelja, išao u određenu školu, studirao u određenom gradu, studirao određeni fakultet itd. Narod veli za neke ljude: oni su takvi zemljom, vodom, zrakom. Ne postoje apstraktni ljudi. Svaki čovjek je obilježen svojom zemljom, krajem, vodom i zrakom koji udiše.

Djed Jozo i baka Ana Lešić bili su dobro stojeći ljudi, kao što su i s mamine strane Ćorići bili dobrostojeći ljudi. Topići su imali puno zemlje, oko 50 goveda, po 15-tak konja, po stotinjak ovaca, svinja. Vršidba je trajala po mjesec dana.

Kad su došli partizani 1941. uzeli su im 40 goveda. Djed i obitelji su živjeli u hanu (oko 20 m dug) po čemu se selo i zvalo Han polje. Država je odlučila u Han polju graditi tvornicu oružja Bratstvo i 1949. našima je uzeto za tvornicu 167 duluma zemlje. Naš otac Niko nije htio uzeti neku sitnu nadoknadu i nije htio uzeti zemlju od nekih muslimana kojom je država malo nadoknađivala oduzetu zemlju.

Bratstvo je postalo najveća tvornica oružja u bivšoj državi. Novi Travnik je gradila tvornica koja je imala više filijala, a u Novom Travniku pred ovaj zadnji rat 6.000 radnika. Proizvodila je više vrsta topova, haubica, a jedno vrijeme i buldožere. Imala je geografsku prednost jer se nije vidjela ni odakle. Bila je ograđena visokom žicom, i stražari su je čuvali. Nije se dopuštala gradnja ceste prema Bugojnu kao što je sagrađena zadnjih godina, da bi joj se osigurala zaštićenost i skrovitost.

Obiteljska atmosfera

Djed je imao 5 sinova i 3 kćeri. Stric Frano je poginuo u 2. svjetskom ratu. Naši stričevi Anto i Marko završili su čuvenu travničku gimnaziju čija je školarina bila dobrano skupa. Anto je zbog ratnih zbivanja prekinuo daljnje školovanje, a Marko je nakon svih ratova i vojski 1956. završio medicinu u Sarajevu. Onda je otišao raditi u Pazin i poslije u Pulu.

Za ovaj kontekst važno je reći da su djed i sva rodbina uvijek njegovala dobre odnose kako s katolicima, tako i s muslimanima i pravoslavnima kojih je autohtonih malo bilo u općini Novi Travnik. Naša obitelj je nakon oduzimanja zemlje i drugih peripetija otišla kod begova u Kasapoviće, gdje sam se i ja rodio 1953. dok se nije kuća u Han Polju/Margetićima dovršila.

Sjećam se kao dijete, a najmlađi sam u obitelji od 6 braće i 1 sestre, da su u našoj kući svakodnevno bili “na kavi” osim katolika i muslimani. To je trajalo tako i do zadnjeg rata. HVO je napustio tvornicu Bratstvo i čitav zapadni dio općine do Bugojna te su ti Hrvati izbjegli u Hercegovinu, Hrvatsku i u druge zemlje.

Životni dijalog

Moji su ostali u dobrim odnosima i u ratu i kad su se tek 1999. vratili u svoje kuće u kojima su bili muslimani koji su teško napuštali naše kuće. Ja sam u obitelji naučio životni ekumenizam i međurelgijski dijalog i to prakticiram čitav život i sada na akademskom i drugom nivou. Predavao sam uz ostalo pravoslavnu i islamsku teologiju.

Time sam pokazivao da me zanima konkretni život, odnosi među ljudima i među vjernicima. Za mene je teologija “primijenjena znanost”. I HKD Napredak je prakticirao ekumenizam i dijalog i imao uvijek dobre odnose sa svima koji su dobri ljudi i dobri vjernici. Obitelj je molila svako jutro i svaku večer kao i za objede. I kad su bili prisutni ljudi drugih vjera, čak i musliman predsjednik općine. I nikome to nije smetalo.

Zaklada ljudsko sestrinstvo i bratstvo 

Dolazimo do središnje teme ove kolumne koja ima podug uvod, koji je potreban zbog boljeg razumijevanja ove teme i sadašnje situacije. U duhu svega gore rečenog 2022. smo osnovali Zakladu ljudsko bratstvo i sestrinstvo. Ona je utemeljena na idejama dokumenta Ljudsko bratstvo koju su 4. veljače 2019. potpisali papa Franjo i rektor kairskog sveučilišta Al Azhar Ahmed al Tayeb.

Osnovna ideja dokumenta (ima više na web stranici Zaklade) da su svi ljudi sestre i braća. I Ujedinnjeni narod prihvatili su 4. veljače kao Dan ljduskog sestrinstva i bratstva.  Gradi se i kapela s dvoranom u Margetićima/Han polje kod Novog Travnika na terenu gdje je bila naša stara kuća. Ovih dana se malterira fasada i postavljaju podne pločice.

Svake godine se organizira i Okrugli stol s temom ljduskog sestrinstva i bratstva. Dosad su sudjelovali ugledni i važni ljudi: zadarski nadbiskup u miru i bivši predsjednik HBK, mons. Želimir Puljić, sarajevski muftija i novi reis prof. dr. Nedžad Grabus, zagrebački muftija dr. Aziz ef. Hasanović, njemački profesor Hemel, iguman Danilo Pavlović, akademik Mirko Pejanović i drugi. Objavljeni su i radovi s dosadašnja 4 okrugla stola.

Čemu protivljenje dijalogu?

Sve je bilo dogovarano s nadbiskupom, kard. Vinkom Puljićem, s novim nadbiskupom Tomom Vukšićem, župnikom vlč. M. Grubišićem i s Općinom, i svi su podržavali od početka.

Na čelu odbora za gradnju bio je župnik i on je trebao voditi i gradnju zajedno s ostalim članovima Odbora (naravno, i ja sam bio član). A onda se promijenila klima jer je slijedeći župnik vlč. Marko Majstorović dvije godine razvlačio početak gradnje i na koncu odustao od gradnje napisavši da ja “nađem novce pa će on (sam) graditi”.

Onda smo mi preuzeli odbor, vratili zemlju sa župe na Zakladu i započeli izgradnju centra. Od tada vlč. Majstorović govori protiv Zaklade i Centra, čime je nanio veliku moralnu i materijalnu štetu. I stvorila se loša klima kod nekih u Novom Travniku i kod nekih drugih protiv Zaklade i Centra.

Nekoliko primjedbi: Jesu li protivnici i protiv dijaloga, koji Katolička Crkva zdušno promiče? Jesu li protivnici Zaklade katoličkiji i bolji stručnjaci u vjerskim pitanjima od kardinala, nadbiskupa, Vatikana i svih koji podržavaju Zakladu?                 

Pozivam sadašnjeg župnika, gradonačelnika i druge da podrže Zakladu ili da barem ne budu protiv. Nije teško razumjeti da ljudi nešto ne vole i ne podržavaju, ali je teško razumjeti da su neki protiv nečega dobroga.

Zaklada pomaže da se bar malo poprave odnosi ljudi i naroda u Novom Travniku i u BiH, jer mediji vrlo dobro prate rad Zaklade. Podsjećam sve da je Bog stvorio svakog čovjeka i da želi da se svaki, baš svaki čovjek spasi. Isus veli: Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati. Koji nisu mirotvorci, nisu ni sinovi Božji i neće biti sinovi Božji.

 

Akademik mons. Franjo Topić

Predsjednik Paneuropske unije biH

Predsjednik Zaklade ljudsko bratstvo

Sarajevo/Novi Travnik

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Zlatna misa
    •  Zalaganje za društvenu odgovornost i kulturni dijalog
    •  Švicarski model je ipak najbolje rješenje za BiH
    •  Europski biskupi o katoličko-muslimanskom dijalogu
    •  Suživot moguć kada vjera i djela postaju most, a ne granica
    •  Papa Franjo čuvar
    •  Muke po Daytonu
    •  Vjera ljubavlju djelotvorna
    •  Tko ne poštuje mrtve, ne poštuje ni žive
    •  Treba nam novo uređenje BiH

> Svi tekstovi ovog autora