novinarstvo s potpisom
Tomislav Karamarko može bez imalo grizodušja na godišnji odmor. Sjest’ na kakav molić, izut’ japanke i do 2015. točat’ noge u moru. Nema potrebe da godinu i pol bilo što čini. Zoran Milanović radi za njega. Svesrdno se trudi da HDZ hametice pomete SDP, da ni “s” ne ostane od socijaldemokracije u Hrvatskoj.
Nekoga tako netalentiranog za politiku poput našega premijera odista se rijetko sreće. Gaf na gaf. Glupost na glupost. U zadnjoj godini mandata dokazane stranačke kadrove mijenja za kontroverzne konzervativne ministre, koje osobno ne pozna, ali je o njima čuo dobro!? Čuj, čuo dobro. Od koga? Od Karamarka? Od kardinala? Ti, pak, nakon tjedan dana ministrovanja kukaju k’o seoska mlada da im je teško jer svi hoće rezultate, da im je plaća od tri ili tri i pol tisuće eura u brutu, mala. Nedovoljna za duševnu bol koju trpe, pa brzo trče po utjehu u Nadbiskupske dvore – dušu olakšati.
Kardinal je za tu prigodu stolić ukrasio crvenim ružama, simbolom socijaldemokracije (vidi sliku s prijema). Ruže su valjda maksimum lijevog pogleda na svijet koji Crkva u Hrvatskoj može prihvatiti. Zašto se bavim slikom? Pa stoga što je, valjda po uzoru na kardinalovu miljenicu Kolindu Grabar Kitarović, ton izostao.
Ukoliko, naravno, pod tonom ne podrazumijevamo truć, truć, bla, bla Informativne katoličke agencije: “Razmotrili su više pitanja vezanih uz odgoj i obrazovanje te potvrdili obostranu želju za suradnjom i dijalogom u svim područjima od zajedničkog interesa…”
Ljubimca premijera Milanovića, a fana kardinala Bozanića ministra Vedrana Mornara treba pitati, ako stvarno misli kako primanja valja mjeriti količinom duševne boli, kolike bi plaće onda morali imati građani koji dnevno trpe posljedice gluposti koje oporba, Vlada i Milanovićevi odabranici proizvode. Tu im je svima produktivnost na zbilja zavidnoj razini. Po meni ni Todorićevo bogatstvo po glavi stanovnika ne bi nam ublažilo patnje nakon odgledanih dnevnika, čitanja Ikinih priopćenja koja pod milim Bogom ne priopćavaju ništa (čak su i nekadašnja saopštenja KPJ krila između redaka znatno više sadržaja).
Tko može nadoknaditi noćne more koje svakog mislećeg građanina muče nakon što iščita Mornarove intervjue, odsluša i odgleda Marasovo obrazloženje Sabinog gubitka izbora u Vukovaru, Karamarkovo nemušto izjednačavanje zločinaca i antifašista, premijerovu nespretnu usporedbu isušivanja zagrebačkoga stana s mukom poplavljenih u Gunji, sveopću političku šutnju o izlasku sjajnog nogometaša Ognjena Vukojevića iz reprezentacije i tome da ima istine u šuškanju da su kriva krvna zrnca ovoga Bjelovarca, što mu Niko Kovač (koji je također tražio i primio kardinalov blagoslov pred odlazak u Brazil) nije dopustio ni minutu igranja u reprezentativnome dresu na Svjetskom prvenstvu…
Mogli bismo tako satima o licemjerju onih na vlasti i onih koji samo čekaju poput Mornara da zasjednu u fotelje kojima politički nisu dorasli ni koliko je crno pod noktom, ali čemu? Nakon toga svi koji od našeg novca već godinama lagodno žive neće se promijeniti, posramiti, potruditi, pokušati od Hrvatske načiniti barem malo lagodnije mjesto za život. Ne, oni će još optužiti novinare i medije da šire pesimizam, apatiju, izmišljaju afere, krivo tumače izrečeno – nanose im nenadoknadive patnje.
Novinari će valjda krivi biti i za to što je Predsjedništvo SDP-a u srijedu završilo sjednicu prije no što je ona pošteno i započela. Mirni godišnji odmori, na kojima se neće zamarati spoznajom da im predsjednik stranke svojim gafovima i nerazumnim kadrovskim rješenjima servira na pladnju vlast Karamarku, vjerojatan su razlog za odgodu Glavnog odbora i razradu strategije podrške Ivi Josipoviću za jesen.
Leko nije stao na stranu riječkih esdepeovaca koji su s pravom tražili da se proanaliziraju greške i gubitak izbora na lokalnoj razini, mada je riječ o ljudima čiji bi četvrt stoljeća obnašanja vlasti u Rijeci valjalo respektirati u stranci, koja se u posvemašnjim neuspjesima pogubila do komičnosti.
Jedino što bi Karamarko, prije nego što sjedne na mulić i počne točati noge u moru u iščekivanju vlasti, ukoliko naravno želi prijevremene izbore, morao učiniti je to da zamoli kardinala Josipa Bozanića da u Nadbiskupske dvore primi i Predsjedništvo SDP-a i udijeli im svoj blagoslov… Ako se ravnamo prema reprezentaciji Nike Kovača, Zoran Milanović i njegova ekipa kvazi reprezentativaca ispast će već u prvom krugu, a od socijaldemokracije, na radost HDZ-a, neće ostati ni “s”!