novinarstvo s potpisom
Kako me kao čovika definira puno stvari onda ne mogu samo nacionalnim predznakom odgovorit na nerijetko postavljeno mi pitanje: šta si ti? Dakako jer uz mene su neraskidivo vezani: dijalekt, pismo, smisao za humor, spiza, muzika, običaji, kultura, vrime, sklonost prema sportu itd. Tako da sam po toj logici prvo Splićanin, Dalmatinac, Hrvat, Balkanac, Europljanin […]
Prvo šta ujutro uradin je popit kavu. Ako je ne popijem bija bih maksimalno lud cili dan. Dobro, lud sam i inače, ali baš zato mi ne treba dodatno ludilo. To nikako nije pametno, a i iskreno govoreći toliko lud ipak nisam.
To kako te rođena žena može ispizdit to ne može niko. Barem mene moja. Evo sad već više od dva miseca me tira da je dva puta na dan treniram jerbo je ona za popizdit debela i da do petog miseca mora s pun kufer kila doć na boršin. Naravno da san se pravija mrtav […]
U svakodnevnoj poplavi ludila svaki iole razuman čovik se pita je li on normalan i šta se ovo oko njega događa. I sasvim je svejedno je li ti cunamiji idiotizma dolaze iz svijeta kulture, ekonomije, sporta, sela, kopna, mora, zraka, znanosti, grada, zdravstva i, posebno, politike jer su ih mediji krcati. Sve ono što je […]
– Dobro jutro, dobili ste Pčelarski savez Hrvatske. Kako vam možemo pomoći? – Dobro jutro i vama, ja san Vedran Limić iz Splita i iman veliki problem. – Koji?
Iako smo svi znali da će doć, nekako smo se nadali da nema šanse da on i nama ovde svrati. I onda, ka’ svaki kurbin sin, doša je nepozvan ovi zadnji rat. Prvo se došulja tamo daleko, onda malo bliže, pa onda evo njega bez kucanja već s granatama upa jušto u Split.
Kada se u javnom diskursu u bilo kojoj prigodi povede rasprava o kritičarima recentne politike njima se momentalno lipe etikete. Dakako jer je tim izdajnicama sve svitlilo kada je bija mrkli mrak tako da ih se s pravom omotaje s tapetama na kojim velikim slovima piše: jugonostalgičari, komunjare, rusofili, antihrvati itd.
To malo stvorenje kad je prije 24 godine došlo na svit i kad me prvi put pogledala onin velikin očima, a svako oko veće i od Meksičkog zaljeva, momentalno san se doživotno zaljubija u ovo čeljade. I rasla je moja ćer s materon koja nije moja žena i s ocen koji joj to je, a […]
Kako nisan moga virovat onda san informaciju provjerio tri puta, ali moga san i osan i uvik mi ispada da će Ronaldo, po zanimanju nogometaš, u sljedećih godinu dana po sekundi zarađivat malo više od šest eura. I to spavao, kunjao, trčao, papao, igra se s dicon, cuclao napitke, češkao se po jajima ili gledao […]
Kako san rođen u staron rodilištu nasuprot Hajdukog sjevera, a djetinjstvo proveo u Plinarskoj, onda iman puno pravo reć kako san od kad san doša na ovi svit s balunon na ti. To šta mi je zbog udaljenosti od jedva 50-ak metara od kuće nogomet bio više nego blizak sada mi više nije iako sam […]
Kao veliki filmofil i nikakav filmski kritičar moram reći da bez obzira na to šta tu sedmu umjetnost intenzivno pratim više od 50 godina rijetko kad sam ugodno iznenađen s našim filmom. Ali do samostalnog hrvatskog jezično pročišćenog filma valja mi malo i o filmskom naslijeđu koje je, ne tako davno, vrlo često bilo do […]
– Ljubavi!– Reci.– Imaš li ti pušku?– Šta će mi ona kad ja iman top.– Ozbiljno te pitam.
– Muuužuuu, diii siii? – Evo me na terasi. – A bit će čitaš koji libar.
Meni je Bosna & Hercegovina oduvik bila, rekli bi oni: pravo lijepa. Na stranu brda, doline, planine, šume, jezera i rijeke, ali ljudi, e ti i takvi ljudi su mi uvik bili po guštu. Njihovu podjelu na raju i papke, i nepismeni može razumit. A raje, raje ka u priči. Di koji papak.
– Šta sad radiš? – Evo intenzivno razmišljam. – O kome? – O Lazarusu i njegovoj ženi Moniki.
– Ajme, majko, koju pegulu je ima ovi čovik. – Koji to? – Evo čitan kako su se svi raspisali o ovome bidnome čoviku šta je čapa nokaut. – Ma čekaj malo, je li to tebi žao onog HDZ-ovog kretena?
Svaki kraj sedmice moje mladosti je liti mirisao skoro isto. Petkom bi se u mom Velom Varošu dim od žara suve loze i srdela, koje su se na gradelama milovale grančicom ružmarina i maslinovin uljen, tukli za pobjednika najlipšeg vonja. U tu trku parfuma se ubacivala i bukara domaćeg plavca ka i sirup od naranče […]
Bože moj, u kojoj ja ovo mentalnoj vukojebini od države živin. Dokle više ovako?! Pa ima li išta u njoj sveto? Ima li itko, a da nije sumnjiv? Ima li itko neupitan? Evo sad se svjetina uvelike počela sprdat s našim ministrom, ej ministrom, a ne tamo nekim bezveznjakom, uvaženim izv. prof. dr. sc. Davorom […]
Iako san zadnji koji bi branija Crkvu ipak se na ovon mistu ka nevjernik moran ispovidit. Ti božji hram i ja smo odavno u svađi iako je sve lipo počelo. Kad san ka dite dolazija kod svojih baba Roze i Kate u Klis one su me bez pitat odma upisale u Crkvu. Doduše nisan ima […]
Kako su vrimena kliringa, teške domaće industrije i brodova, koji su kao čuda svjetske brodogradnje silazili s naših navoza, nepovratno otišla u ropotarnicu povijesti onda se moramo okreniti novoj industriji. Industriji zabave. Druge solucije nema i da je mikroskopom tražiš.