autograf.hr

Svaki, ali baš svaki rat mi je kao stanje uma totalno stran. Imam osjećaj da je bliža Eskimu pješčana sunčana plaža ili nekom Zulu plemenu pariška Olympia ili krojačici u Varteksu Bentley nego meni rat. Zato svakom pištolju, tenku, haubici, napalm bombi, nosaču aviona, dronu i u konačnici ratu jebem mater. Kvragu vi i ta […]

V. – Uvažene kolegice, na početku sjednice sve vas skupa lijepo pozdravljam, a sad molim zamjenicu da prebroji nazočne kako bismo ustvrdili imamo li kvorum bez kojeg ne bismo mogli donosit validne odluke. Jesmo li svi tu?P. – Zahvaljujem, gospodine predsjedavajući, i samo malo neka nas prebrojim. Ja sam tu, Gorjana isto, a i vi […]

Kad mi netko spomene Čeličnu lady koja je nogometnim huliganima stala na kraj, meni se momentalno zagropaju svi unutarnji organi, a moždane ni ne spominjem. A evo i zašto. Naime, lako je bilo Margaretici sve to dovest u red kad je njena Velika Britanija još prije 200 do 300 godina sve svoje divljake, razbojnike, krvoloke, […]

Šta nam se sve više gomilaju godine onda sve rjeđe idemo u goste, a za pravo reći manje i zovemo neki dragi svit kod nas doma. Velika je to zajebancija za ono malo gušta jer sve te silne pripreme nas izuvaju iz papuča komoda u koji smo upali, a ne želimo iz njega izići. Ali […]

Gledali smo i ona i njen ja nedavno neki putopis u kojem je vrsni engleski putopisac ustvrdija kako se po količini osmijeha, koji se u svakodnevnom životu lipo vide na licima slučajnih prolaznika, lako da procijenit sreća neke nacije. I još je doda kako osmijeh, ma kakav bio, potvrđuje ovo pravilo jer, bože moj, osmijeh […]

– Alo, zete! – Mmmmm… – Šta mučeš, bogati! Aj, probudi se više! – Mmmm… – Ma vidi ga kako spava snom pravednika, a kriv je po svim osnovama. – Mmmmmm… – LIMIĆUUUU, BUDI SE!!!

– Zete! – Šta je sad? – Zovi mi notara! – Asti ga, oli je napokon došlo vrime za pisat testament? – Ne drobi nego ga zovi!

Ova moja bidna žena, koja me trpi priko četrdeset godina, svaki se put hoće samoubit kad me vidi s bilo kakvim alatom u ruci. I sasvim je nebitno je li mi u ruci osvanija čekić, kacavida, klišta oli pinel jer ona empirijski zna da ću se gadno ranit, a onda ajme njoj sa mnom. Ako […]

Iako bi u glavi još igra na franje, graničare, vatalo i kukalo, tilo mi govori: Daj, ne pizdi, ostarija si! I u tom svakodnevnom sukobu sam sa sobom, mozak mi je pomoga da svatim kako je tilo ipak u pravu. Naime, sad san pročita kako je od sarajevske Zimske olimpijade prošlo 40 godina. Ej, četrdeset! […]

Kako je i meni ovako pošteno tupastom jasno da je svemir beskonačan, jer da ima kraja šta se, molit ću lijepo, nalazi s druge strane tog kraja?!, onda ću se u ovoj priči teleportirat do sada poznatog najudaljenijeg ruba. A tamo idem samo radi toga da se vratim ovdje odakle sam krenija.

Iako je partila prije dvi godine nisu u nepovrat otišla sjećanja na moju omiljenu pljunicu Seku. Evo jednog od prije tri godine kada me u jutarnjim satima, onako natašte, dočekala u sačekuši i oplela svoju viziju seljačke bune i divljačkog denmonštrancjuna u Washingtonu koju je iz sjene vodio prežidente jer se nije moga pomirit s […]

Da sam se kojim slučajem rodio ka žensko sigurno bi se zva Matea Gubec ili Ivana Orkleanka. Naime kad vidim šta sve one bidne od nas u 21. stoljeću moraju trpit, jebalo majku, ako ja ka žensko ne bi digao internacionalnu bunu i cipa bi se s tim buzdama ako treba do istrebljenja. Idemo redom.

Jutros me prije prve jutarnje kave ničim izazvana žena počela politički zajebavat. Meni se muči, a ona se ne gasi. Sve me nešta propitkuje oko ovih plinovitih, korupcijsko oglašivačkih, ministarskih, tajkunskih, bespravnih i inih afera koja jednu drugu miče s trona javnog interesa. A najviše je zanimalo je li Vujnovac sad novi Todorić.

Ne sićan se točno koliko san ima godina, ali znan da još nisan bija za školu, kad nan je u goste doša jedan barba šta je ocu bija masu puno nešto važan. Mi smo se dica lipo obukli, počešljali i po naređenju bili pristojni. Onda je mater svako malo ovoga barbu pitala oće li još […]

Kada sam početkom devedesetih na Radio Splitu u eter sočno opsovao niko, ali baš niko, mi to nije uzeja za zlo, budući je slušatelj u programu uživo ispričao do zla boga tužnu priču. Ukratko, taj pegulani slušatelj se po duši izjadao šta mu se dogodilo u samo jednom danu. Najranije ujutro je od likara saznao […]

  Oduvik mi je bilo komično, a može i tragikomično, vidit nečije kancelarije ukrašene kipovima, poprsjima ili gipsanim, mesinganim ili kamenim glavama trenutnih vladara i to obično namištenim negdje na vidnom mjestu.

Još od kada se rahmetli Franjo bija puno naidija na Dalmatinsku akciju i kad su čelni članovi ove separatističko – orjunaško – fašističko – anarhističke – terorističke organizacije nadasve zasluženo čapali bajbukanu, mene uvik uvati smij kad se sitin koji je to kalibar od terorista bija. Čista Al-Qaida.

Ako se ne računa ono od prije kad bi nas dvoje ka turisti išli vanka pa bi onda bidan radi ove moje kurijože svako malo uliza u neku od njih, šta mi kasnije ne bi bilo žaj, ja se bogami smin pofalit kako Crkva i ja kao da imamo neki prešutni pakt o međusobnom ne […]

Ima više od barenko dvista godina kako sve pozive na otvaranja, premijere, izložbe, perfomanse, večeri ove i one, promocije i ostala prava i kvazi kulturološka događanja ufino odbijam. Tih san se, po društvo i duhovnu nadgradnju, nazovimo, važnih zbivanja, odavno nagušta.

Iako nas dijele 64 životne godine i metar i nešto u visini brzo sam shvatio kako ovoj maloj trogodišnjoj genijalki nisam ni do gnjata. Čim sam je na jednom familijarnom okupljanju ugledao onako zaslijepljen njenim velikim okicama nisam mogao skinit pogled s nje. Sama mi je prišla dala ruku i rekla: