novinarstvo s potpisom
– Dobro jutro, dobili ste Pčelarski savez Hrvatske. Kako vam možemo pomoći? – Dobro jutro i vama, ja san Vedran Limić iz Splita i iman veliki problem. – Koji?
Iako smo svi znali da će doć, nekako smo se nadali da nema šanse da on i nama ovde svrati. I onda, ka’ svaki kurbin sin, doša je nepozvan ovi zadnji rat. Prvo se došulja tamo daleko, onda malo bliže, pa onda evo njega bez kucanja već s granatama upa jušto u Split.
Kada se u javnom diskursu u bilo kojoj prigodi povede rasprava o kritičarima recentne politike njima se momentalno lipe etikete. Dakako jer je tim izdajnicama sve svitlilo kada je bija mrkli mrak tako da ih se s pravom omotaje s tapetama na kojim velikim slovima piše: jugonostalgičari, komunjare, rusofili, antihrvati itd.
To malo stvorenje kad je prije 24 godine došlo na svit i kad me prvi put pogledala onin velikin očima, a svako oko veće i od Meksičkog zaljeva, momentalno san se doživotno zaljubija u ovo čeljade. I rasla je moja ćer s materon koja nije moja žena i s ocen koji joj to je, a […]
Kako nisan moga virovat onda san informaciju provjerio tri puta, ali moga san i osan i uvik mi ispada da će Ronaldo, po zanimanju nogometaš, u sljedećih godinu dana po sekundi zarađivat malo više od šest eura. I to spavao, kunjao, trčao, papao, igra se s dicon, cuclao napitke, češkao se po jajima ili gledao […]
Kako san rođen u staron rodilištu nasuprot Hajdukog sjevera, a djetinjstvo proveo u Plinarskoj, onda iman puno pravo reć kako san od kad san doša na ovi svit s balunon na ti. To šta mi je zbog udaljenosti od jedva 50-ak metara od kuće nogomet bio više nego blizak sada mi više nije iako sam […]
Kao veliki filmofil i nikakav filmski kritičar moram reći da bez obzira na to šta tu sedmu umjetnost intenzivno pratim više od 50 godina rijetko kad sam ugodno iznenađen s našim filmom. Ali do samostalnog hrvatskog jezično pročišćenog filma valja mi malo i o filmskom naslijeđu koje je, ne tako davno, vrlo često bilo do […]
– Ljubavi!– Reci.– Imaš li ti pušku?– Šta će mi ona kad ja iman top.– Ozbiljno te pitam.
– Muuužuuu, diii siii? – Evo me na terasi. – A bit će čitaš koji libar.
Meni je Bosna & Hercegovina oduvik bila, rekli bi oni: pravo lijepa. Na stranu brda, doline, planine, šume, jezera i rijeke, ali ljudi, e ti i takvi ljudi su mi uvik bili po guštu. Njihovu podjelu na raju i papke, i nepismeni može razumit. A raje, raje ka u priči. Di koji papak.
– Šta sad radiš? – Evo intenzivno razmišljam. – O kome? – O Lazarusu i njegovoj ženi Moniki.
– Ajme, majko, koju pegulu je ima ovi čovik. – Koji to? – Evo čitan kako su se svi raspisali o ovome bidnome čoviku šta je čapa nokaut. – Ma čekaj malo, je li to tebi žao onog HDZ-ovog kretena?
Svaki kraj sedmice moje mladosti je liti mirisao skoro isto. Petkom bi se u mom Velom Varošu dim od žara suve loze i srdela, koje su se na gradelama milovale grančicom ružmarina i maslinovin uljen, tukli za pobjednika najlipšeg vonja. U tu trku parfuma se ubacivala i bukara domaćeg plavca ka i sirup od naranče […]
Bože moj, u kojoj ja ovo mentalnoj vukojebini od države živin. Dokle više ovako?! Pa ima li išta u njoj sveto? Ima li itko, a da nije sumnjiv? Ima li itko neupitan? Evo sad se svjetina uvelike počela sprdat s našim ministrom, ej ministrom, a ne tamo nekim bezveznjakom, uvaženim izv. prof. dr. sc. Davorom […]
Iako san zadnji koji bi branija Crkvu ipak se na ovon mistu ka nevjernik moran ispovidit. Ti božji hram i ja smo odavno u svađi iako je sve lipo počelo. Kad san ka dite dolazija kod svojih baba Roze i Kate u Klis one su me bez pitat odma upisale u Crkvu. Doduše nisan ima […]
Kako su vrimena kliringa, teške domaće industrije i brodova, koji su kao čuda svjetske brodogradnje silazili s naših navoza, nepovratno otišla u ropotarnicu povijesti onda se moramo okreniti novoj industriji. Industriji zabave. Druge solucije nema i da je mikroskopom tražiš.
Iako san vrlo davno bija u sedmon razredu ipak se i danas sićan našega Cota. Zva se Željko, a kako je ima jednu nogu kraću onda smo ga zvali Coto. To je i nama i njemu bilo normalno. Još normalnije je bilo da se nikome ne javi ako bi ga zazva Željko.
– Mogu li ja muškarčinu svog života nešta pitat. – Kako si krenila sve mi se čini da san već najeba. – Ma nisi, ne boj se. – O svom ti poslu. Iskustvo mi govori obratno.
– A di si ti krenija tako sređen? – Iden udrit kartelu. – Koju kartelu? Jesi li ti normalan?! – Normalan, da ne mogu bit normalniji.