autograf.hr

Sarajevo je jedan od onih gradova koji su ušli u memoriju čovječanstva više puta: prvi put kada je Gavrilo Princip ispalio svoj sudbonosni metak, drugi put 1984., kada su u njemu održane Olimpijske igre, a treći put devedesetih tijekom opsade. Grad je to koji ima specifičan duh.

Kako baciti svjetlo na najozbiljnije probleme, a istodobno ne izgovoriti nijednu ozbiljnu riječ? Kako biti fasciniran realnošću suvremenog svijeta, a istodobno umicati svakom realizmu? Odgovore nudi “Praznik beznačajnosti” (La Fête de l’insignifiance, 2014). Onaj tko poznaje Kunderine prethodne knjige zna da njegova želja da u roman unese tračak “neozbiljnosti” nije nimalo neočekivana.

Morate upoznati Ovea. Ljudi poput njega prava su noćna mora za susjede. Ima svo vrijeme ovog svijeta, prozor s kojeg drži na oku cijelu ulicu, stroge principe, kirurški precizne rutine i – kratak fitilj. Dozlaboga je drzak i inatljiv. Prezire svijet oko sebe, točnije – ono u što se neuredna, neodgovorna i nesposobna ljudska rasa […]

Činjenica da se o toleranciji mnogo govori, ali premalo zna, potakla me na ponovno razmatranje tolerancije u svakodnevnom životu svakoga od nas i društva u cjelini. U proteklih desetak godina pokazalo se da se tolerancija i dalje često spominje, ali rijetko primjenjuje u svakodnevnom životu pojedinca, obitelji i društva. (Mirjana Krizmanić) Tolerancija u obitelji, na […]

“Amarcord“. Teško je zamisliti roman kojem bi pristajalo da ponese veliki Fellinijev naslov. A roman Namika Kabila mogao se zvati jedino tako: “Amarcord“. Netko će reći da je to Amarcord s ironičnim odmakom, ali ovaj čitatelj misli da nije. Kao i onaj prvi, i ovaj je Amarcord snažna i sveprožimajuća apologija sjećanja. U Kabilovom slučaju: […]

Kratki roman “Blago” i zbirka priča “Djevojka s močvare” nastali su iz pera Selme Lagerlöf, švedske dobitnice Nobelove nagrade 1909. godine, koja je time postala i prva žena koja je primila to priznanje za svoj književni rad…

Dvoje zgodnih mladih ljudi, gonjenih strastima žarkim poput samog života, gledaju se u oči dok plešu još nenapisani tango, u tihom i pustom salonu prekoatlantskoga broda koji plovi kroz noć. I dok se tako zagrljeni kreću, nesvjesno ispisuju rubriku jednog nestvarnog svijeta, čija se umorna svjetla počinju gasiti da se više nikada ne upale.

Zdravko Zima je književni kritičar, feljtonist i esejist, a poslije nebrojenih tekstova i petnaest samostalnih knjiga legitimira se dnevnikom, svjesno i autoironično nazvanim skribomanskim. Posljednjih godina dnevnički žanr dočekao je svojevrsnu renesansu (i njegovi počeci vezuju se za renesansu), iako je Zima pisac kojem je pozivanje na trendove najmanje blisko.

Državne tajne, dvostruki ili čak trostruki špijuni, kabala, ljubav i prevara, prijateljstvo i izdaja u vrijeme kada Osmanlije vladaju gotovo polovicom Europe, kada se s minareta u Budi čuju mujezini, a u turskim se kupeljima dogovaraju važni poslovi…

Knjiga pod nazivom “Kvaliteta života u novostambenim naseljima i lokacijama u zagrebačkoj mreži naselja” (The Quality of Living in New Housing Estates in the Settlement Network of Zagreb) nastala je kao rezultat istoimenog projekta financiranog od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (2013.-2015.), te u sklopu tzv. programskih sredstava na Institutu za društvena istraživanja u […]

Knjiga je nastala kao rezultat rada na doktorskom studiju Filozofija i suvremenost u Rijeci u razdoblju 2009.-2014. godine. U svojoj osnovi knjiga je objava doktorske disertacije koja je obranjena pod naslovom “Priroda i vrijednost prenatalnog i postmortalnog nepostojanja” pred povjerenstvom dr.sc. Elvio Baccarini, dr.sc. Bojan Borstner i dr.sc. Boran Berčić.

“Tri varalice” roman je s elementima horora, napisan kao niz kraćih priča koje su međusobno naizgled nepovezane, a na kraju se na veoma neobičan način sklapaju u zaokruženu cjelinu. Pratimo događaje vezane uz nekoliko likova, od kojih su neki članovi društva poganskih običaja te pletu mrežu prijevara na ulicama Londona pokušavajući se domoći nestalog rimskog […]

“Pad kuće Vjesnik” saga je o državi kao ogromnom bankomatu i sitnim stjenicama na njegovu darežljivom procjepu, svijetlim trenucima i kloakama hrvatskog novinarstva, te prije svega Sfinginu pitanju zašto su kompetentnost i moć u nas nužno obrnuto proporcionalne veličine.

“Kod nas u Auschwitzu” zbirka je izabranih priča poljskog autora Tadeusza Borowskog (1922. – 1951.) inspiriranih njegovim zatvoreničkim iskustvom u nacističkim koncentracijskim logorima Auschwitz i Dachau za Drugog svjetskog rata. Iako je poživio samo 28 godina i za sobom ostavio kvantitativno ne odveć velik književni opus, Tadeusz Borowski do danas je ostao jedinstvena pojava u […]

Melankolija, humor i živo oko. Oko dječaka koje sve opaža i prema svojoj blizini uspostavlja nepogrešivo dobrohotan i blag, smijehu okrenut pogled. Čitajući roman Ivice Ivaniševića dok vani cvrčci padaju s grana od vrućine i dok se pola kilograma srdela kuha u najlonskoj vrećici što sam je zaboravio u autu, i sam postajem dijelom njegovog […]

Igorov pjesnički glas gradi svoj ritam između psovke, s jedne, i oniričke blagosti, s druge strane; u lutanju noćnom cestom i sunčanim krajolikom duše, u egzistencijalnom škripcu između kožne jakne – crne – koja “miriši na d-mol solo bas. elektični” i mekog dodira dlana na bijeloj koži žene.

Kaleidoskop Meyerovih slikovitih likova svjedočio je padu Zida 1989. godine te političkoj, ekonomskoj i zakonodavnoj tranziciji prema novim oblicima sloboda, koje se i dan-danas često iskrivljavaju. Te su osobe na razne načine uključene u seksualni rad koji se u ovom tekstu ne romantizira, niti se opisuje voajerski, nego se tematizira čak i kad je prisilan […]

“Mračni otkloni” (Dark diversions) roman je koji od prve stranice intrigira svojom neobičnom formom. Epizodni karakter djela, izmjena ambijenata i likova, radnja koju na okupu drži tek sveprisutni glas pripovjedača-protagonista, nestašluk, crni humor i ironija, sve te sastavnice upućuju na novovjeke početke romaneskne vrste koji su se u obliku pikarskog romana odigrali u Španjolskoj.

“Smjena straže” je izbor iz kolumni pisca i esejiste Andreja Nikolaidisa objavljivanih na stranicama zurnal.ba. Kolumne uglavnom nisu materijal koji se ukoričuje, osim kada se radi o iznimnim autorima. A Andrej Nikolaidis to provjereno jest, i kao međunarodno akceptiran pisac i kao kolumnist koji je znao čak izazvati i diplomatske napetosti.

Okupivši na jednome mjestu najzanimljivija imena lijeve političke misli od Slovenije do Bugarske,  s naglaskom na zemlje bivše Jugoslavije, filozofi i aktivisti Srećko Horvat i Igor Štiks pred njih su stavili zadatak da napišu tekstove o situaciji danas i ovdje, prije svega na Balkanu.