novinarstvo s potpisom
Uhitilo dva gradonačelnika i još neke ljude. Radi se, naravno, o novcima, nipošto o idealima. Ali i ti ljudi, koji malo drukčije od nas običnih dolaze do novaca, imaju neke ideale. Štoviše, kako je riječ o političarima od zanata, ideali su im ono što je postolaru šilo, liječniku stetoskop, konobaru novčanik, stolaru blanjalica, zidaru mistrija, […]
Nedjeljni prosvjed ljudi u crnome na riječkome Korzu, na kojemu se urlalo ”U boj, u boj!”, ”Zovi, samo zovi” i krajnje primitivno, onako baš uličarski, vrijeđalo gradonačelnika Vojka Obersnela te iste mračnjake i primitivce, čiji vokabular ne seže dalje od uvreda i psovki najgore vrste, doveo je nažalost pod okriljem noći, sa srijede na četvrtak, […]
Josipa Rimac. Nekadašnja dugogodišnja gradonačelnica Knina, prije toga čelnica Hrvatskog Crvenog križa (HCK-a) u Kninu, a nakon toga, samo joj je nebo bila granica… Pokazalo se da je ta granica onaj komadić neba što se vidi isključivo iz Remetinca. Zasluženo.
Nevjerojatno s kakvom je zlobom u javnosti zbog svojih konzervativnih nazora dočekan onaj ravnatelj osnovne škole u Zagvozdu, Vuksan se preziva. A što je učinio? U školskom je računovodstvu, služeći se kompetencijama ravnatelja, zaposlio udanu ženu, Čapin se preziva, koja mu je jednom bila kćerka.
Njih trojica, jedan različit, a dvojica ista, zaputila su se na hodočašće u Sinj. Na tom putu uvjerili su ga da su mu posudili dvjesto kuna i da im on sad duguje dvije tisuće. Nadahnula ih je, u to nema nikakve sumnje, Gospa Sinjska. To je u prirodi nadahnuća: svakoga nadahne ono što mu je […]
Možemo li živjeti pod maskama ili je književnost tu da ih skine, da pokaže svijet onakvim kakvim jest ili kakvim bi mogao biti? Ove 2020. godine sve se okrenulo naglavačke i nakon nje više ništa neće biti kao što je bilo – ništa osim najdublje ljudske potrebe da pripovijeda i sluša priče i poeziju, da […]
Odmah da i to kažem: nemam pojma što je to državni ispit, ali znam kako se polaže. Tako što se nazove Josipu Rimac, državnu tajnicu u Ministarstvu uprave, a ako je Josipa Rimac uhapšena, pa joj je oduzet mobitel, onda se nazove onog tko umjesto nje sređuje stvari oko državnog ispita.
“Ja sam njega odgovarala jer sam vidjela da ništa ne može napraviti i da nitko ne stoji uz njega, da jednostavno neće napraviti nikakav pomak, samo sebi radi štetu. Ali, eto, on je htio da se ta istina sazna. Dobivali smo ponude da odemo u treće zemlje, pa za promjenu identiteta, pa svašta, ali on […]
Petak je, vrijeme kada se dan premeće u noć, kasno popodne, augustovski sumrak, ono je najljepše doba dana i godine, a mi se preko Petrinje starim putevima vozimo prema Zagrebu.
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću pozdravlja iskorak od strane predstavnika Vlade RH i iskazivanje pijeteta prema žrtvama u Gruborima, u nadi da će ga uskoro pratiti priznanje prava svih civilnih žrtava rata i intenziviranje istraga zločina.
Prizori s otvaranja tog nekog supermarketa u Zadru slika su hrvatskog kolovoza 2020. Kolone ljudi, uglavnom sredovječnih i starijih muškaraca i žena, u zbijenom borbenom postroju, karakterističnom za red ispred blagajne, u oznojenim sintetičkim bluzicama, suknjicama i čakširima, u tom jednokratnom haundem autfitu, karakterističnom za izbezumljena i besadržajna istočnoeuropska društva, potpuno izgube razum kada prekarna […]
Josip Kregar, naš Kreg, bio je, u najboljem značenju te riječi, Čovjek, osoba vrijedna poštovanja, vrijedna da se, misleći na njega, imenica čovjek piše velikim slovom.
Dvoje mladih ljudi prvih su se dana kolovoza zatekli u središtu pažnje, jer su, barem fragmentarno, ispričali svoje životne i ratne priče. Boris Milošević, koji je u trenucima raspada Jugoslavije imao šesnaest, i Anja Šimpraga, koja je imala četiri godine. Oni su, pogotovo ona, djeca nezavisne Hrvatske, druge zemlje nisu upamtili, niti su u njoj […]
Ovo pišem, prije svega, zbog onih u Hrvatskoj koji ne vide nikakvog razloga za pomirenje, a onda i zbog onih u Srbiji koji valjda misle kako je bratoubilački rat u Hrvatskoj bio jednočinka, počeo i završio Olujom.
Izvjesna je internetska pojava, za koju nitko nije siguran ni postoji li uopće izvan fejsbuka i inih postaja virtualnog svijeta, ponudila Nini Badrić da za tristo kuna dnevnice vadi krumpir negdje u okolici Bjelovara.
Hrvatska ”Olujom” slavi pobjedu u ratu. Međutim, može li i treba li zajednica, sve u svrhu zajedništva, ratnu pobjedu, rat kao takav, istovremeno gledati i kao poraz ljudskosti? Jer nakon rata trebao bi doći mir, stanje u kojem društvo treba inzistirati na zajedništvu što je uvjet prosperiteta cjelokupne zajednice.
U ponedjeljak u Dvoru na Uni održana je komemoracija SNV-a, u suradnji s Inicijativom mladih za ljudska prava Hrvatske i Centrom za suočavanje s prošlošću – Documenta za ubijene, poginule i nestale tijekom i nakon VRA “Oluja”. Pročitana je Izjava sjećanja SNV-a koju u cjelosti možete pročitati u našoj rubrici Odjeci.
Doista šteta što je pismo skupine 150 svjetskih intelektualaca protiv ostracizma i javnog sramoćenja u javnim raspravama dočekano u nas s onim istim periferijskim i provincijskim mukom s kojim biva dočekana svaka iole kompleksnija tema.
Predsjednik Republike veoma se uzrujao načinom na koji su preostale hrvatske novine interpretirale njegov sastanak u četiri oka s premijerom. Kaže da je to strašno, da je to “prilično ozbiljan primitivizam”. Suglasan sam s gospodinom Zoranom Milanovićem. Ono što hrvatska javna glasila danas jesu, od najneznatnijega privatnog portala sve do Hrvatske radiotelevizije, uključujući i preostale […]
O svojoj pratetki Paulini Slavki Jergović pisao sam u nekoliko knjiga, uvijek u kratkim i zaokruženim epizodama. Časna sestra u ženskoj redovničkoj zajednici družbe Kćeri Božje ljubavi, najprije u Sarajevu, u samostanu koji je i danas u Ulici Ivana Cankara, na broju 18, a od kraja 60-ih u Zagrebu, u samostanu u Granešini broj 7, […]