autograf.hr

Tri godine od mene je mlađi Dragan Kovačević i, po kriterijima društva u kojemu obojica živimo, nesagledivo uspješniji. Bio je kandidat za predsjednika SDP-a, jedan je od najuglednijih članova HNS-a, kadroviran od HDZ-a.

I, jeste li zadovoljni time što ste glasali za manje zlo? Da ste na izborima ipak izabrali da za naše pare, to je ključno (kao ono da su naredne dve nedelje ključne), tih pet godina imamo predsednika, a ne predsednicu u fotelji u koju ne mora ni da sedne. Sankcija, za nerad, ali i aktivno […]

Pravo na prosvjed je jedno od najvažnijih prava čovjeka koji živi u demokratskom sustavu. Dalo bi se raspravljati o tome koliko građani naše zemlje to shvaćaju, ali to i nije tema ovog osvrta.

Uhitilo dva gradonačelnika i još neke ljude. Radi se, naravno, o novcima, nipošto o idealima. Ali i ti ljudi, koji malo drukčije od nas običnih dolaze do novaca, imaju neke ideale. Štoviše, kako je riječ o političarima od zanata, ideali su im ono što je postolaru šilo, liječniku stetoskop, konobaru novčanik, stolaru blanjalica, zidaru mistrija, […]

Nedjeljni prosvjed ljudi u crnome na riječkome Korzu, na kojemu se urlalo ”U boj, u boj!”, ”Zovi, samo zovi” i krajnje primitivno, onako baš uličarski, vrijeđalo gradonačelnika Vojka Obersnela te iste mračnjake i primitivce, čiji vokabular ne seže dalje od uvreda i psovki najgore vrste, doveo je nažalost pod okriljem noći, sa srijede na četvrtak, […]

Josipa Rimac. Nekadašnja dugogodišnja gradonačelnica Knina, prije toga čelnica Hrvatskog Crvenog križa (HCK-a) u Kninu, a nakon toga, samo joj je nebo bila granica… Pokazalo se da je ta granica onaj komadić neba što se vidi isključivo iz Remetinca. Zasluženo.

Nevjerojatno s kakvom je zlobom u javnosti zbog svojih konzervativnih nazora dočekan onaj ravnatelj osnovne škole u Zagvozdu, Vuksan se preziva. A što je učinio? U školskom je računovodstvu, služeći se kompetencijama ravnatelja, zaposlio udanu ženu, Čapin se preziva, koja mu je jednom bila kćerka.

Njih trojica, jedan različit, a dvojica ista, zaputila su se na hodočašće u Sinj. Na tom putu uvjerili su ga da su mu posudili dvjesto kuna i da im on sad duguje dvije tisuće. Nadahnula ih je, u to nema nikakve sumnje, Gospa Sinjska. To je u prirodi nadahnuća: svakoga nadahne ono što mu je […]

Možemo li živjeti pod maskama ili je književnost tu da ih skine, da pokaže svijet onakvim kakvim jest ili kakvim bi mogao biti? Ove 2020. godine sve se okrenulo naglavačke i nakon nje više ništa neće biti kao što je bilo – ništa osim najdublje ljudske potrebe da pripovijeda i sluša priče i poeziju, da […]

Odmah da i to kažem: nemam pojma što je to državni ispit, ali znam kako se polaže. Tako što se nazove Josipu Rimac, državnu tajnicu u Ministarstvu uprave, a ako je Josipa Rimac uhapšena, pa joj je oduzet mobitel, onda se nazove onog tko umjesto nje sređuje stvari oko državnog ispita.

“Ja sam njega odgovarala jer sam vidjela da ništa ne može napraviti i da nitko ne stoji uz njega, da jednostavno neće napraviti nikakav pomak, samo sebi radi štetu. Ali, eto, on je htio da se ta istina sazna. Dobivali smo ponude da odemo u treće zemlje, pa za promjenu identiteta, pa svašta, ali on […]

Petak je, vrijeme kada se dan premeće u noć, kasno popodne, augustovski sumrak, ono je najljepše doba dana i godine, a mi se preko Petrinje starim putevima vozimo prema Zagrebu.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću pozdravlja iskorak od strane predstavnika Vlade RH i iskazivanje pijeteta prema žrtvama u Gruborima, u nadi da će ga uskoro pratiti priznanje prava svih civilnih žrtava rata i intenziviranje istraga zločina.

Prizori s otvaranja tog nekog supermarketa u Zadru slika su hrvatskog kolovoza 2020. Kolone ljudi, uglavnom sredovječnih i starijih muškaraca i žena, u zbijenom borbenom postroju, karakterističnom za red ispred blagajne, u oznojenim sintetičkim bluzicama, suknjicama i čakširima, u tom jednokratnom haundem autfitu, karakterističnom za izbezumljena i besadržajna istočnoeuropska društva, potpuno izgube razum kada prekarna […]

Josip Kregar, naš Kreg, bio je, u najboljem značenju te riječi, Čovjek, osoba vrijedna poštovanja, vrijedna da se, misleći na njega, imenica čovjek piše velikim slovom.

Dvoje mladih ljudi prvih su se dana kolovoza zatekli u središtu pažnje, jer su, barem fragmentarno, ispričali svoje životne i ratne priče. Boris Milošević, koji je u trenucima raspada Jugoslavije imao šesnaest, i Anja Šimpraga, koja je imala četiri godine. Oni su, pogotovo ona, djeca nezavisne Hrvatske, druge zemlje nisu upamtili, niti su u njoj […]

Ovo pišem, prije svega, zbog onih u Hrvatskoj koji ne vide nikakvog razloga za pomirenje, a onda i zbog onih u Srbiji koji valjda misle kako je bratoubilački rat u Hrvatskoj bio jednočinka, počeo i završio Olujom.

Izvjesna je internetska pojava, za koju nitko nije siguran ni postoji li uopće izvan fejsbuka i inih postaja virtualnog svijeta, ponudila Nini Badrić da za tristo kuna dnevnice vadi krumpir negdje u okolici Bjelovara.

Hrvatska ”Olujom” slavi pobjedu u ratu. Međutim, može li i treba li zajednica, sve u svrhu zajedništva, ratnu pobjedu, rat kao takav, istovremeno gledati i kao poraz ljudskosti? Jer nakon rata trebao bi doći mir, stanje u kojem društvo treba inzistirati na zajedništvu što je uvjet prosperiteta cjelokupne zajednice.

U ponedjeljak u Dvoru na Uni održana je komemoracija SNV-a, u suradnji s Inicijativom mladih za ljudska prava Hrvatske i Centrom za suočavanje s prošlošću – Documenta za ubijene, poginule i nestale tijekom i nakon VRA “Oluja”. Pročitana je Izjava sjećanja SNV-a koju u cjelosti možete pročitati u našoj rubrici Odjeci.