autograf.hr

Teolog Gustavo Gutiérrez upozorava da se problem siromaštva ne može svesti samo na siromaštvo u ekonomskim kategorijama, ono se, u sadašnjem svijetu, sve više odnosi na ”čovjeka bez značenja”, one koji su potpuno isključeni iz društva i stoga su nevidljivi.   Ovotjedna izjava premijera Andreja Plenkovića o navodnoj djevojčici koja mu je, za njegovog posjeta […]

Saga o bivšem ministru Mariju Banožiću još jednom potvrđuje tezu da je hrvatsko društvo utemeljeno na žrtvenom mehanizmu. Mario Banožić je, prometnom nesrećom, izazvao smrt jednog vrijednog obiteljskog čovjeka koji se toga dana našao na cesti kako bi otišao na posao kojim prehranjuje obitelj. Banožić se našao na cesti kako bi, ako je vjerovati medijima, […]

U etičkim promišljanjima poznata su tri Sokratova načela. Prvo etičko načelo se odnosi na to da je vrlina znanje. Drugo načelo slijedi iz prvog i glasi: Nitko ne griješi namjerno. Samo neznalice, ili oni koji nemaju razvijenu prosudbenu snagu, ne čine dobro. Tko zna što je dobro, ne može činiti zlo. Znanju dobra se, dakle, […]

Zadarska dvanaesteročlana, s biblijskom simbolikom potpuno usklađena, gotovo apostolska ekipa, boravila je u New Yorku kako bi prezentirala Zadar. Po onome što su tamo činili, njihova prezentacija je bila potpuno uspješna. Uistinu, nisu ništa o Zadru lagali, nisu ga prikazali u krivom svjetlu, Zadar je upravo onakav kakvi su oni bili i kakvim su ga […]

Premijer je, podnoseći izvješće o stanju nacije, omogućio toj naciji da vidi u kakvom je stanju, ali ne zahvaljujući sadržaju toga izvješća, nego prvenstveno zahvaljujući mjestu, okolnostima i načinu njegovog podnošenja.

Bog, apsolutno biće ili, pak, ništavilo čovjeku služe da spozna tko je on sam, a ne tko je bog ili apsolut, odnosno što je ništavilo. Apsolutno biće, neovisno je li riječ o religijskim ili filozofijskim kategorijama, izmiče snazi našeg uma. Do apsolutne stvarnosti dolazimo putem analogija i složenog metafizičkog mišljenja, ali tu stvarnost samo rijetki, […]

Neko vrijeme će, zbog kojekakvih razloga, jačati desnica, osobito populistička desnica. Hrvatska u ovome nije iznimka. Od stvarnosti ne treba bježati, ali pred njom ne smijemo niti pokleknuti. Fatalističko nedjelovanje nije oznaka jakih bića. Snažni ljudi ulaze u unaprijed izgubljene javne, društvene ili političke bitke, jer znaju da se neke bitke trebaju izgubiti, u njima […]

Dijalektika političke i medijske moći kreira naš javni život. Ne postoji bolji i za čovjeka dostojanstveniji oblik vladavine od demokracije, ali samo ako demokracija uistinu jest demokracija. Demokracija kao demokracija ili čovjek kao čovjek nisu apstraktne teme o kojima raspravlja filozofija, riječ je o prvorazrednom događaju naše svakidašnje prakse.

Ne znam postoji li pakao izvan vremena i prostora, kao vječno stanje sebeprokletih i od boga ostavljenih bića, ali zasigurno znam da u Hrvatskoj postoje svećenici, zagovornici zemaljskog pakla. Jedan od njih je i pater Ike Mandurić.

Problem političke moći je u nestalnosti i nemogućnosti da se ona trajno ili makar trajnije zadrži. Onaj tko je, nekom demokratskom smicalicom – tendenciozno skrojenim izbornim zakonima, kontrolom medija, zapošljavanjem birača i koječim drugim, dobio političku moć, on tu moć, ako želi opstati, mora dijeliti s drugima.

Socijalni nauk Katoličke Crkve visoko vrednuje demokraciju kao profanu kategoriju, dakle, kao nešto što je izvan Crkve. Crkva nije demokratska institucija, tu volja većine ne znači ništa – u Crkvi je uvijek u pravu onaj tko se nalazi na višem mjestu u hijerarhijskom lancu.

Bitni smisao države je, između ostalog, i da nas zaštiti od ugroze, da nam, putem zdravstvenog sustava, ako nas već ne može izliječiti, ublaži patnju i bol. Koliko je hrvatska država u tome neuspješna, možemo pronaći mnoge primjere, i to na dnevnoj osnovi.

Nihilizam nije, kao što to misle ljudi jednostavne misli, mračnjačko zagovaranje ništavila, nego, prvenstveno, snaga, potreba i želja da se stvarnost susretne onakva kakva uistinu jest, umjesto onakve kakva se prikazuje da jest.

Hrvatska je, u političkom smislu, država bez budućnosti, naprosto zbog toga što o budućnosti gotovo nitko i ne razmišlja. Budućnost nije predmet našeg interesa, nas zanima revizija prošlosti.

Koja je razlika između navijačkog nasilja u Grčkoj i nedavnog, stravičnog nasilja u Gradačcu u Bosni i Hercegovini, kada je fitnes trener, u prijenosu uživo, ubio suprugu, a potom još dvije osobe, da bi, naposljetku, izvršio suicid?

Zatvorena ili primitivna društva državu opisuju u obiteljskim kategorijama, ona je dom za obitelj, ali nije dom svima, nego isključivo onima koji imaju veze s ocem domovine, te, samim time, polažu veća prava na državu, država je više njihova. Država nije svačije, ne zaslužuje svatko živjeti u ovoj državi.

Temeljna razlika između rata i mira sastoji se u tome što u ratu teritorij znači sve, a čovjek gotovo ništa, dok u miru čovjek znači sve, a teritorij gotovo ništa, o njemu se ne razmišlja, teritorij je činjenica, jednostavna stvarnost koja je tu. U miru se izgrađuje društvo, tu nema nepoželjnih pojedinaca. Ako je netko […]

Elvis Bošnjak, u romanu ”Gdje je nestao Kir”, razlikuje povijest razloga od povijesti istine. Povijest istine ne uzima u obzir nečije razloge, dok povijest razloga ne uzima u obzir istinu. Razlozi prilagođavaju stvarnost nečijim potrebama.

Čovjek ne živi neposrednost života, nego naraciju odnosno interpretaciju onoga što navodno jest. Naracija o stvarnosti je, kada se radi o čovjeku, daleko jača od same stvarnosti. Naša stvarnost je sastavljena od priča koje nam je netko ispričao, uz koje smo pristali, ali i od priča koje smo mi nekome ispričali. Ovo posebno dolazi do […]

Teolog Johann Baptist Metz pitao se kako je teologija moguća nakon Auschwitza, odnosno kako je, kako on to potpuno utemeljeno naglašava, nakon najveće tragedije prošlog stoljeća, kada je patnja koja nadilazi vrijeme, a zbiva se u vremenu, uprisutnjena u jednom mjestu – Auschwitzu, moguć govor o Bogu.