autograf.hr

Sve nas na granici obuzme nelagoda. Da smo najispravniji na svijetu, svejedno nas ne napušta dojam da smo zbog nečega krivi, da nemamo nekakvu potvrdu, da smo pogrešno ispunili nekakav formular, da nismo znali nekakav važan propis, da nam je na fotografiji u putovnici drugačija frizura…

Jedan je nedavno pisao prijeteće poruke na ulaznim vratima i poštanskom sandučiću jedne porodice sarajevskih Hrvata. Policija ga je uskoro otkrila, privela i zatvorila na psihijatriji. Kažu da je luđak.

Govori se da će austrijske vlasti od iduće godine sasvim zabraniti svibanjska politička okupljanja naših desničara kod Bleiburga. Uopće ih ne žele na svome tlu, čak i ako dođu pristojno odjeveni u odjeću vedrih boja, ne pjevaju o Juri i Bobanu i ne podižu ruku ako ne moraju na zahod.

Ljubav nije pravedna. Na svijetu gotovo nema osobe koja to nije upoznala, koja se barem jednom nije našla u prilici da je netko privlači, a toga nekoga, ili tu neku, ona uopće nije zanimala. To da ljubavno čuvstvo nije ravnomjerno raspoređeno na obje strane najstrašnija je istina s kojom smo se ikad suočili, najneugodnija od […]

Mnoge je zateklo kad su prošli tjedan, u vrijeme posjeta francuskog predsjednika Macrona, doznali da cijena francuskih nadzvučnih borbenih aviona nije milijardu eura, kako se u svibnju govorilo, već da je tajanstveno narasla na milijardu i sto milijuna. Zinuli smo u nelagodi kao da su nam na blagajni u samoposluživanju zaračunali više nego smo očekivali […]

Znate one tvrdice koji na sniženju kupuju mekane, nagnjile banane osute smeđim točkicama i voćni jogurt kojem će sutra isteći rok trajanja? Ima i među našim zastupnicima takvih. Da prođu jeftinije, uzet će lošiju, čak i pokvarenu i oštećenu robu. Primijetili smo to u subotu na onome prosvjedu protiv korone.

Opazit ćete ponekad da netko premire od užasa pred nečim što je vama svakodnevno i prirodno. Postoje, na primjer, neki koji se boje balona, to se zove globofobija. Drugi su pediofobi, plaše se lutaka. Koumponofobi kriknu i poskoče pola metra uvis kad vide dugme. Pogonofobi se stanu tresti ako netko nosi bradu. Heptadekafobi bezglavo pobjegnu […]

Ne znam da sam ikad ijedan politički komentar Zvonimira Hodaka čitav pročitao, pa ni ako je mene spomenuo, a spomenuo me je mnogo puta. Preletio bih tekst zaustavljajući se samo kod svog masnije otisnutog imena, da vidim što je poznati advokat ponovno napisao i bez iznimke bih se zgranuo kako je to sažaljenja vrijedna gomila […]

Mnoge su razlike između europskih zemalja, jedni su siromašni, drugi bogati, jedni napredni, drugi nazadni, jedni obrazovani, drugi neuki, jedni pobožni, drugi bezbožni. Vrijednosti su na istoku drugačije od onih na zapadu. Ono što stanovnici sjevera drže životno važnim južnjaci katkad i ne primjećuju. Kontinent je tako heterogen da se upitate hoće li on ikada […]

Čudnovata je uznemirenost od arapskih izbjeglica. Psihijatrija bi, čini mi se, mogla štošta kazati o divljem bijesu koji u naših građana izazivaju sirijski, afganistanski i irački nevoljnici koji se preko Hrvatske pokušavaju domoći EU-a.

Potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica primijetila je na N1 televiziji kako naša zemlja u cijepljenju protiv korone zaostaje za zemljama zapadnog, naprednijeg dijela Unije, a imala je i objašnjenje za taj žalosni fenomen. Krivo je, kao i obično, jugoslavensko nasljeđe.

Čovječanstvo propada, svaka je iduća generacija mrvicu pokvarenija od one prethodne. Vidjet ćemo često u obiteljima gdje je djed bio tvrdog poštenja, ispravan, nepokolebljivo časan, da je otac slab, povodljiv, nepouzdan, a unuk je već pravo đubre.

Svaki protivnik cijepljenja zaslužuje poštenu šansu zaraziti se koronom. Ne smije mu se uskratiti pravo doći u tijesni kontakt s virusom kako bi dokazao ispravnost svoga stava kako je to šuplja priča, kako je bolest izmišljena ili u najmanju ruku prenapuhana, kako se iza takozvane pandemije krije prepredeni naum farmaceutske industrije i Židova da pokore […]

Znamo da od vremena do vremena naši policajci namještaju stupice prostitutkama. Predstave im se kao mušterije pa im pokažu službenu značku kad one uzmu novac za seksualnu uslugu. Nismo, međutim, čuli da se radi i obrnuto, da se hrvatske policajke izdaju za prostitutke da bi lovile pohotnike. Nema valjda interesa da se hapse muškarci. Žene […]

Takav strašan cinizam ne viđa se svaki dan. U jednoj zemlji gdje se narodi luđački mrze, gdje je nacionalizam ubio sve sustave, a prije svih onaj ekonomski, gdje milijuni žive u bijedi od nekoliko konvertibilnih maraka dnevno, vođa jednog naroda, glavno lice hrvatske nacionalističke politike, slavi rođendan u svojemu mostarskom ljetnikovcu ugrubo procijenjenom na tri […]

Jednom smo u Splitu imali Urbanistički zavod. Kada se grad nakon Drugog svjetskog rata širio na istok preko njiva, vinograda i maslinika, kad su neboderi nicali na blagim padinama Smrdečca, Blatina, Firula i Trstenika, na kosim crtaćim stolovima u Urbanističkom zavodu su se crnim tušem planirale ulice i križanja, nathodnici, pothodnici, parkirališta, garaže, trafostanice, vatrogasni […]

Dugo im je i trajao, rekao bi tkogod zajedljivo na vijest da je Domovinski pokret došao kraju. Istina, nitko od članova Pokreta još ne spominje kraj i sad bi nas vjerojatno optužili da smo zlonamjerni, i to ne bi bilo sasvim netočno, ali nakon što se Miroslav Škoro prošlog tjedna povukao s mjesta predsjednika, a […]

Šaljivo je kako zastupnike Mosta, i u Saboru i u Gradskom vijeću Splita, uznemiruje homoseksualnost. Kad Nikola Grmoja ustaje protiv “LGBT propagande”, što to zapravo znači? Pogledate li definiciju propagande, kao širenje nekog vjerovanja, mišljenja ili ukusa, sa željom da to vjerovanje, mišljenje ili ukus što više svijeta prihvati, zastupnik Grmoja strahuje da bi spominjanje […]

Bezdušno je ovo naše vrijeme. Nema više prave bliskosti, prave posvećenosti drugome. Učini vam se često kako ste sami, napušteni, kako vas nitko ne čuje. Osjećate se izgubljeno među ljudima koji su zaboravili slušati. Ali, vidite, taj vam je utisak lažan. Stalno je tu netko, i u vašim najsamotnijim trenucima, netko sluša vaše vapaje, netko […]

Odmakni se da te ne poštrapa, upozorila me je baba koljenom i lijevom rukom čvrsto držeći smeđu kokoš da ne lamata krilima, a desnom zamahujući sjekiricom. Povukao sam se korak ili dva, no opet nedovoljno. Kad je sječivo ravno zasjeklo kroz kokošji vrat i zabilo se u panj, jedna je kap guste tamnocrvene krvi pala […]