autograf.hr

Istina je, ima dana kada propadamo u crnu rupu, kada se sve čini promašenim, kada strahujemo pred računom kojega će život iznijeti pred nas. Svatko od nas sam se nalazi na tom mjestu, mjestu na kojemu se moli za milost, i na kojemu nema ničega drugoga do li nas samih, i molitve koju nijemo upiremo […]

Kako da se živi, i bude radostan, istovremeno s krvavim događanjima nekog velikog, razarajućeg rata, s patnjama i stradanjima nevinih ljudi, civila? Uostalom, i vojnici su, gledano iz mog ugla, na jedan način nevini, barem oni koji ne čine zvjerstva nad ljudima, koji su dio jednog stroja koji ih je uvukao u sebe gotovo silom […]

Za nadolazeće božićne i novogodišnje blagdane predlažem da se organizira jedan umjetnički, rock and roll & ekološki happening, zajedno s izvođačima duhovne glazbe, takozvane američke gospel glazbe, tijekom kojega bi građanstvo na manje ili više prijazne i dopadljive načine utjecalo na to da se pripadnici visokih državnih tijela, naši politički i crkveni dužnosnici, prebace na […]

Ima jedan čovjek, u dijelu grada u kojemu stanujem, kojega, kao i većinu stanovnika koje srećem na ulici, ne poznajem, ali s kojim se uvijek lijepo, prijazno pozdravim kada se sretnemo. Ne, nije to nikakvo staleško niti dodvorničko pozdravljanje nekih naočitih, ili k nekoj uglednoj društvenoj razini stremećih lica, to je, prije, ono Tinovo, prepoznavanje […]

Slušam tako slučajno, u prolazu, jedno mlado medicinsko lice, koje priča svoju skoru priču iz neke naše domaće bolnice, u kojoj je osoblje zahvaljujući vlastitoj akciji, snagama i poduzetnosti uspjelo pobijediti loš, nezainteresiran za sudbine pacijenata, svojih ljudi, građana, sustav.

Dio čovječanstva kao da se vraća u neko svoje predcivilizacijsko doba. Tu kao da se ljudska rasa raspolućuje na pola. Jedna, ona veća polovina bit će ta koja je bačena u to predstanje, osuđena na borbu za goli opstanak, na borbu protiv gladi, protiv žeđi, protiv bolesti, za što neće biti dovoljno potpore (potpora od […]

Došla su vremena u kojima život sve više sliči na borbu sa sedmoglavom aždajom. I oni koji se s njom ne bore, i koji nemaju potrebe da to čine, jer im je egzistencija osigurana, čak i njih dodiruje kužni zapah ovog našeg doba, koje je puno prijetnji.

Kuda čovjeka nosi njegovo vrijeme? On to ne zna, a možda i ne želi da zna. On želi uživati u ljetu, u ispijanju piva (koje je poskupjelo), u ispijanju kave (koja je također poskupjela), u oblizivanju sladoleda (koji je skup), on želi naprosto, poput izmučene životinje (izmučene strahom od COVID pandemije, izmučene usamljenosti, potresima, poplavama, […]

Nad svijetom se nadvila tamna sjenka nuklearnog rata. Sada to visi kao prijetnja, a mi trebamo živjeti, praveći se da toga nismo svjesni. S druge strane, riječi velikih mislilaca našeg vremena sve su više nalik riječima i mislima običnih ljudi. To samo potvrđuje ogromnu veličinu ljudske nesreće i jada, ljudske nemoći, čiji smo svi dio.

Čovječanstvo je u krizi, umjetnost je u krizi, kriza je preslaba riječ, možda je bolja riječ jeza – jeza koja otkriva pozadinu stvari, jeza kakvu otkriju jezične greške koje nisu slučajne, kako je govorio slavni psihoanalitičar iz Beča. To znači da istina ispliva na površinu, poput fekalije, i onako smrdljiva i plutajuća, otkrije isprva smiješnu, […]

Podsvijest sve određuje, i premda ljudi uvelike bježe od nje, ona ih negdje, u nekom nesmotrenom trenutku izda, pokaže njihove skrivene namjere. Koliko čovjek ima lica? I jesu li sva lica naših bližnjih iskrena i čestita? Reći ću odmah, vrlo rijetko, a ondje gdje je to uistinu slučaj, čovjek tome treba pribjegavati, kao nekom sigurnom […]

Blebetanje je jedna od temeljnih zadaća našeg čovjeka, onoga koji želi neku afirmaciju u društvu. Zna se da se blebetanjem najviše postiže, i tko blebeće više, i nadmoćnije, tko je u tom blebetanju nakinđuren poput seoske kapelice, kome se pri blebetanju šire i više nadimaju prsa, kao u kočopernog purana, i tko je ujedno dovoljno […]

Jednu stvar nas ovdje podučavaju odmalena – čovjek se treba odreći svojih vlastitih razmišljanja i svojih uvjerenja, i dati ih u zalog boljega života. Nema ničega što mu izvjesnije garantira društveni i materijalni napredak i uspon na ljestvicama od toga. Šutjeti i provlačiti se kroz mreže koju su razapeli sustavi i ideološka tlačenja kojekakvih vrsta.

Mi živimo u zemlji u kojoj su lopovluk i krađa ozakonjeni. Krađa je ovdje stvar društvenog ugovora, onoga što u najdubljoj srži tvori državu. Naša je država sklopljena tako što je pokradena, i to od njenoga slavnoga osnutka, pa do današnjega dana ne jenjava. Naprotiv, krađe su sve veće i veće, čovjek se katkada u […]

Ovih dana ljudi se podsjećaju na to da su kršćani, a to znači, da se ponavlja onaj ofucani scenarij poznatih obrazaca ponašanja, kakvima se svjedoči već godinama – histerična kupovina hrane, odjeće, poklona, obavijena takozvanim ”božićnim ozračjem”…

U posljednje vrijeme nešto me vuče da se neprestano vraćam knjizi novinskih tekstova (reportaže, eseji, kolumne 1919. – 1939.) pisca Josepha Rotha. Čitala sam, i pisala svojevremeno, o nekim važnim knjigama ovog pisca, ali ova knjiga njegovih novinskih tekstova, sada već jasnije uviđam, otkako ju je za naše čitateljstvo vrhunski prevela profesorica Gordana – Dana […]

Nedavno sam se odvažila na maleno putovanje do Trsta – stari je to običaj malenoga i kratkoga provjetravanja od tople i sigurne obavijenosti zapusima vlastite domovine. Za čudo, grad me ovoga puta nije naročito dojmio.

Poznato je da naš narod prezire i mrzi svoje ljude koji su se po ljepoti i snazi nekog svog izraza istaknuli, i time odskočili od prosjeka većine. On za takve ili ne želi čuti, ili ih trpa u neku svoju mašinu za mljevenje mesa i pravi od njih dobre i masne seoske kobasice, koje upravo […]

Kako je naš narod opterećen sam sobom i svojim nacionalnim identitetom! Nacionalna narcisoidnost prekrila je sve ostalo, ona je godinama opravdanje za laž i pljačku, za lopovluk, za ubojstva, koja ne moraju biti kažnjena.

Katedrala sv. Vida jedno je od mjesta koje se uvijek radujem posjetiti kada dođem u Rijeku. Ta iznimno lijepa građevina, barokna rotunda monumentalnih proporcija, koju su podigli riječki isusovci kao samostansku crkvu (gradnja je otpočela u lipnju 1638. i trajala je, tako stoji u knjigama, uz prekide, stotinu godina, dok je kao uzor poslužila je […]