autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Dokle će Crkva koristiti Jazovku da dezavuira antifašizam?

AUTOR: Drago Pilsel / 30.06.2024.

Foto: Novica Mihajlovic (Delo)

Već 34 godine, 22. lipnja, Crkva potaknuta od ustašonostalgičara slavi u Sošicama na Žumberku, pokraj jame Jazovke, misu zadušnicu ”za sve ubijene na tom mjestu”. Spomen pohod ”Jazovka” tradicionalno se organizira 22. lipnja, na Dan antifašističke borbe, koji je u Hrvatskoj državni praznik, a organizator je udruga Hrvatski obredni zdrug – Jazovka.

Misu ove godine je predvodio sisački biskup Vlado Košić u koncelebraciji s umirovljenim vojnim biskupom Jurjom Jezerincem.

Da odmah pojasnimo koji je važan cilj te skupine, citirano s njihova portala: ”Dokazno razvijati spoznaje o zločinstvima pri Jazovki i svim Jazovkama u 2. svjetskome ratu i poraću, te o istinitoj povijesti tzv. antifašističkog ustanka od 22. lipnja 1941.”

Saborski zastupnik Zlatko Hasanbegović izjavio je tamo 2017. kako ”to zlokobno mjesto podsjeća na zločinačku narav komunističke Jugoslavije” te je ustvrdio kako je blagdan – Dan antifašističke borbe – dobra prilika da se iskaže ”notorna činjenica da je moderna Hrvatska nastala isključivo na nacionalnoj volji našega naraštaja i pobjedi u Domovinskom ratu te u pobjedi nad duhovnim i stvarnim sljedbenicima egzekutora iz Jazovke”.

Poručio je, a to je pogon koji pokreče organizatore i biskupe kao što su Vlado Košić, kako je ”zakonodavna dužnost poništiti 22. lipnja kao državni blagdan, koji je izvor potpuno nepotrebnoga razdora u hrvatskom narodu, čime će se steći pretpostavke za istinsko nacionalno pomirenje”.

To je, dakle, politički kontekst u kojem se kreću organizatori, crkveni predstavnici i političari koji parazitiraju nad tom ili drugim jamama.

Ponovimo, ”poništiti 22. lipnja, Dan antifašističke borbe, kao državni blagdan”.

Stvar je kristalno jasna premda, nažalost, zloupotrebljavaju umorene i bačene u Jazovku, a to je ono što su u Argentini sugerirali potomci ustaški glavešina NDH poput Tomislava Frkovića kada se obraćao Kolindi Grabar-Kitarović – maknuti antifašizam iz državnog kalendara, iz udžbenika i čak iz Ustava RH. Tu agendu sada provodi vladajući Domovinski pokret.

Na početku homilije, podsjetivši kako u Sisku u isto vrijeme ”slave partizani, ti isti koji su na Jazovki počinili zločine”, biskup Košić se zapitao zašto se u društvu uvijek sili podjela i ne prihvaća da je svaki zločin, zločin.

Dodao je da je masovna grobnica Jazovka duboka 34 metra i nalik zdencu te da su 2020. godine (u aranžmanu Ministarstva branitelja i MUP-a) iz nje ekshumirani ostatci 814 žrtava ”koje su ondje ubili partizani nakon zauzimanja Krašića u siječnju 1943. godine te potom vojnici Jugoslavenske armije u svibnju i lipnju 1945. Godine”.

Košić se poziva na povjesničarku Blanku Matković (onu istu koja tvrdi, s ekipicom koja se fura na ”trostruki logor Jasenovac” – a koju je demaskirao i potukao pokojni Slavko Goldstein u knjizi ”Jasenovac – tragikomika, mitomanija, istina”, Fraktura, 2016. – da je Jasenovac nakon 1945. bio pravo stratište, tog puta u režiji partizana), a koja izvješćuje 2011. godine o 447 žrtava ”čiji su podaci pobrojeni prigodom speleološkog pregleda jame 1999. godine, koji je predvodio patolog prof. dr. Žarko Danilović”.

Matković iznosi da se prema popisima sačuvanima u zagrebačkim bolnicama ”mogu identificirati osobni podaci za čak 4791 bolesnika zagrebačkih bolnica (te u svojem znanstvenom radu objavljuje ime, prezime, godinu i mjesto rođenja, bračno stanje, vjersku pripadnost, vojni čin i dan prijama u bolnicu za mnoge žrtve, op. D. P.) – vojnih osoba poraženih vojski koje je Jugoslavenska armija pogubila 1945. Godine”, uz upozorenje da se intervjuiranjem preživjelih nalaze poimenični podaci o bolesnicima koji se ne nalaze u dostupnim popisima te se mora zaključiti da u bolničkim arhivima nedostaje dio podataka.

”Jazovka je samo jedno od mjesta gdje su bacani pobijeni ratni zarobljenici – pacijenti zagrebačkih bolnica. Radi prikrivanja dokaza pobijen je i dio osoblja bolnica koji je svjedočio zločinu. Protiv zločinaca do danas još nije započeo ni jedan sudski postupak, makar su imena nekih počinitelja javno obznanjena. Za tri časne sestre, Liphardu Horvat, Konstantinu Mesar i Geraldu Jakob, inače njegovateljice u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, koje su bačene u jamu, pokrenut je postupak proglašenja blaženima u Katoličkoj Crkvi”, rekao je biskup Košić iznijevši još podataka o tom zločinu iz istraživanja Blanke Matković.

Prije deset godina, u trenutku lucidnosti i na mjestu zločina, tadašnji premijer Zoran Milanović je kazao kako se ”u Jazovki dogodio grozan zločin, kao i još na nekim mjestima”.

Podsjetio je kako je on počast žrtvama odao i na Bleiburgu i na Teznom, gdje je likvidirano najviše ljudi. ”To su bili uglavnom pobijeni muškarci u uniformama, a ne žene i djeca, ali to ne mijenja puno na stvari. To su ljudi kojima je možda trebalo biti suđeno, a nekima možda ni to, i trebalo ih je pustiti doma. To su grozote toga rata, osveta je išla na osvetu, ali nije se loše sjetiti tko je prvi počeo. Znam da to neki neće nikada prihvatiti, ali postoji početak i kraj zločina. A za svaki zločin treba suditi i pronaći pojedinačne krivce, a tko god nije imao pravo na pošteno suđenje je nevina žrtva”, kazao je tada Milanović.

U mislima mi dolazi dragi drug i partizan Juraj Đuka Hrženjak. Tko je bio (meni) Juraj Hrženjak? Meni je to bilo jedno blisko ali opet daleko ime s obzirom n ato da sam ga ”upoznao” 1992. kada je zagrebački Informator objavio njegovu knjigu ”Međunarodni i Evropski dokumenti o ljudskim pravima – Čovjek i njegove slobode u pravnoj državi” koja je svim tadašnjim aktivistima ljudskih prava, osobito nama koji smo pokretali HHO, kao i tek začetoj nevladinoj sceni u novoj državi predstavljala malu ”Bibliju” humanosti.

Godinama su Hrvatska i njeni dužnosnici mogli samo i jedino ”mahati” tom izvrsnom knjigom prikazujući ili pokušavajući pokazati da se u Hrvatskoj ipak poštuju ljudska prava što, naravno, nije bilo istina. Mi smo pak učili iz Hrženjakova leksikona, iz te vrlo važne zbirke dokumenata koju je on požurio sabrati kada je vidio da je situacija s ljudskim pravima u Hrvatskoj otišla dođavola.

A konačno sam upoznao Đuku prije dosta godina, u antifašističkim krugovima. Najkraće rečeno, Đuka je sudionik Narodnooslobodilačke borbe. To ga je najviše definiralo.

Pitao sam ga, naravno, o Titu. Za Đuku je Tito u prvom redu suborac. Kaže da je Tito bio timski igrač, ali je znao više jer je imao 6. čulo i bio je pronicljiv. On Tita nije doživio kao diktatora već kao pragmatičara. I nije istina da je išao ravno. ”Ma kakvi, Tito je vrludao, ali je to radio na genijalan način”, ozareno će Đuka.

Pitam ga i o jamama, o zločinima partizana. ”Bleiburg je u stvari mit, zločini su učinjeni na stratištu Tezno i drugim mjestima, poput Kočevskog Roga, Macelja i drugih stratišta”, kaže. To što je učinjeno, dodaje, nema pravnog i humanističkog opravdanja. Ne može se opravdati ni time što su ustaše učinili ogromne zločine nad hrvatskim narodom i građanima Hrvatske.

Ne mogu se opravdati time što su se ustaše devet dana nakon kapitulacije još borili protiv predaje JA, ali kada su se predali bili su razoružani.

Razoružane ljude se bez suda, utvrđivanja krivnje za dokumentirane zločine, nije smjelo ubijati. Taj masakr nad pobijeđenima je naštetio ugledu pobjedničke armije, ali njega treba odvojeno promatrati od antifašističkog pokreta koji je temeljen na trajnim vrijednostima i ljudskim čežnjama za slobodom naroda i humanošću ljudi. 

”Ali Tito je govorio o osvetničkoj ruci”, repliciram mu. ”Da. Rekao je da su dobili to što su zaslužili, pravdao je svoju armiju, kao što je to učinio svaki vojskovođa u svijetu i državnik, kao što je učinio i de Gaulle. Kod nas se na tome gradi napad na cijeli antifašizam.

Naglašavam da nemamo pravo braniti postupke koji su tada učinjeni, ali treba ih dovesti u kontekst cijelog zbivanja i da ih utvrdimo ne kao uzrok Bleiburga i križnog puta nego kao posljedicu onoga što je od 1941. do 1945. činjeno. Drugo je pitanje kako se dogodilo da dio hrvatskog naroda insinuira cijeli narodnooslobodilački pokret i baca blato na cijeli antifašističkih pokret zbog ovog zločina koji je učinjen”, kaže Đuka. 

Treba govoriti i o Teznom i Hudoj jami, ali i o Jasenovcu i Jadovnom, dodaje. Pritom obavezno treba suprotstaviti činjenice tako da se jasno vidi što je uzrok, a što posljedica nekog događaja. Drugim riječima, Tezna i Hude jame ne bi bilo bez ranijih ustaških zločina. Bez takvog načina učenja nema istine ni objektivnosti. Zato iz sveg srca želim da mlade generacije budu odgovorne prema prošlosti i još odgovornije prema budućnosti.

Razoružane (ili ranjene) ljude/vojnike ustaše, ponovimo: nije se bez suda, bez utvrđivanja krivnje za dokumentirane zločine, smjelo ubijati.

I ovo opet kažimo: taj masakr nad pobijeđenima je naštetio ugledu pobjedničke armije, ali njega treba odvojeno promatrati od antifašističkog pokreta koji je temeljen na trajnim vrijednostima i ljudskim čežnjama za slobodom naroda i humanošću.

Zaključno: treba nastojati da biskup Košić, Hasanbegović i društvo ne ostvare što su zamislili i nakanili. Oni kao da viču: partizani, predajte se! To neće proći.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     10 godina od smrti Živka Kustića me i dalje jedno proganja
     Šeperova odluka o “ukazanjima” u Amsterdamu i Međugorje
     Gasi se franjevačka provincia koja me dovela u Hrvatsku
     U povodu Dana državnosti, datuma kojeg se HDZ-ovci srame
     30 je godina od, možda, najboljeg intervjua u mojoj karijeri
     Mons. Ivo Martinović, dostojan sljedbenik Srećka Badurine
     Jürgen Moltmann: Nema progresa bez ekološke pravednosti
     Papa nije rekao ''pederčine'', već ''pederi'',  pa što?
     35 godina života u Hrvatskoj, 30 godina mrzilačkih napada
     "Bleiburg" je sinonim ustaškog kolapsa i partizanske osvete

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz drago

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • oceanmore 3

  • oceanmore 4

  • golden marketing 1

  • sandorf 1

  • sandorf 2

  • planetopija 1

  • planetopija 2

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • srednja europa 3

  • srednja europa 4

  • durieux 1

  • disput 1

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija