autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Dragoljub Svilar – strastan, zaigrani stvaralac, Homo ludens

AUTOR: Zdenka Pantić / 10.08.2023.

Zdenka Pantić

Pretprošle godine nekako u ovo doba godine kolumnu sam posvetila prijateljstvu. Ove godine ponovo mi se nameće ista tema, ali na drugi način.

Dana 27. srpnja 2023. umro je obiteljski i najbolji prijatelj mog muža Dragoljub Svilar. Naš Drago, Dragec – nije više među nama, u maloj grupi dugogodišnjih prijatelja.

Inženjer elektrotehnike, doktor znanosti, istraživač i stručnjak za ultrazvuk; odani suprug, djeci posvećeni otac, oduševljeni djed dvjema djevojčicama, svekar, brat… muzičar, pasionirani čitatelj, osoba širokih interesa.

I on je nekadašnji učenik Gimnazije u (tadašnjoj Slavonskoj) Požegi.

Pokušavajući sagledati njegov život, nikako ne mogu zanemariti promjenjiva vremena i kontekste u kojima živimo, a koji značajno određuju našu dobrobit, smisao, očekivanja, rezultate: Drago je imao spokojno i slobodno djetinjstvo, bavio se sportom, muzicirao u sastavu kroz gimnazijsko doba: ”Vježbalo se kod Štrica u podrumu, a stvari su se skidale s radio – Luxemburga”, spominje prijatelj na ispraćaju…

Kao student učio je, radio (dodir s teatrom u tadašnjem Teatru &TD), ali i uživao…

O profesionalnoj karijeri prepisujem podatke s interneta: Zaposlenik (u nekom razdoblju) i voditelj Umjernog laboratorija za akustiku u Brodarskom institutu iz Zagreba.

Ja ne znam što to znači, ali se sjećam istraživanja koja je spominjao, provodeći eksperimente i mjereći nešto važno o ultrazvuku u tehnici, posebno podmorju, kao i njegovoj primjeni u medicini (surađujući s našim izuzetnim liječnicima – znanstvenicima).

Nailazim na naslove magisterija (”Problematika piezokeramičkog antenskog elementa kod akustičke vizualizacije u vodi i tkivu”, 1991.) i doktorata (”Ultrazvučna metoda određivanja mehaničkih konstanti brodskog vratila”, 2002.) i niza znanstvenih radova… Sjećam se da smo mi prijatelji bili na obrani magistarskog rada, izlaganje koje sam pažljivo pratila, ne razumijevajući puno o čemu se tu radi.

Tražim podatke i o Brodarskom institutu koji je u značajnoj mjeri odredio Dragin život i život njegove obitelji. Nekad ugledna znanstvena institucija, sada je već dugo nepotrebna. Kada prolazim Sortinom ulicom u Novom Zagrebu, vidim da je sve zaraslo u korov. Tužno. Nevjerojatno. Sramotno.

Dragini profesionalni interesi i znatiželja nisu zarastali u korov kroz te duge i mučne godine, ali znam da je teško podnosio sudbinu svoje institucije. Čini mi se da se s osobnim preprekama i povremenim nepravdama lakše nosio.

Prijatelj u oproštaju navodi sljedeće: ”O tvom profesionalnom životu zapravo nedovoljno znam jer si bio i skroman i samozatajan, ali svi znamo da si bio vrhunski stručnjak – principijelan, kao uostalom i u svemu u životu; posvećen, strastan, zaigrani stvaralac – Homo ludens!”

Iza Brodarskog instituta je sedamdesetpet godina uspješnog djelovanja. Osnovan je 1948. godine kao znanstveno-istraživačka institucija za potrebe ratne i trgovačke brodogradnje. U ondašnjem početku nove države znanost se cijenila i ulagalo se u vrhunsku znanost.

Od 1992. godine, u samostalnoj Hrvatskoj, ovaj institut djeluje kao trgovačko društvo od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku u području pomorskog gospodarstva, znanosti i obrane. Iako je svrha lijepo sročena, ipak je u stvarnosti bilo drugačije pa Vlada 2021. godine donosi odluku o predradnjama za likvidaciju ove ustanove.

Na to se radnici obraćaju javnosti ističući da se gasi ustanova s najvećim i najskupljim laboratorijskim kapacitetima u Hrvatskoj, koja je mogla značajno doprinositi razvoju znanosti u području tehnike, znanosti, gospodarstva i obrane.

Naglašavaju kako su posebna vrijednost instituta radnici koji su očuvali laboratorije te i dalje uspješno obavljaju složena istraživanja. Drago je svakako bio među njima.

Razmišljam kako desetljećima svjedočimo rastakanju vrhunskih ustanova, puštenih da polako i mučno izdahnu. Tako i Brodarski institut – smješten na velikoj površini (nekada njegovanoj kao park) postaje značajan ne zbog rezultata u svom djelovanju, nego u okviru brige države o nekretninama.

Kako je moguće da se na jedan znanstveni institut gleda kao na nekretninu?! Nailazim na misao da to znači kako je ova ”nekretnina” zapravo ”neko buduće gradilište tko zna čega sve ne”. A inače, kad smo kod ”brige” države o nekretninama – to je kao da nam se netko ruga!

Pitam se leži li tu negdje odgovor na probleme odlaska mladih i obrazovanih stručnjaka iz zemlje, od kojih neki moji klijenti odlazak obrazlažu upravo nemogućnošću da se razvijaju te ne vide perspektivu u okolnostima u kojima funkcioniraju njihove ustanove…

Naš prijatelj Drago Svilar nije bio zainteresiran za materijalna postignuća, nije bio karijerist, ali jest bio ambiciozan, kreativan i produktivan u područjima koja su ga zanimala i ispunjavala, osoba široke kulture, interesa i strasti. Homo ludens, kako reče njegov prijatelj iz djetinjstva na duboko emotivnom ispraćaju.

Uostalom, mi koji ga znamo iz mladosti sjećamo se kako ponekad u našem gradu ne bi navečer došao na ples gdje je bio očekivan, stoga što bi se bio zanio u proučavanje nečega što ga zanima, čitanje ili crtanje…

Ako su vanjske okolnosti povremeno dramatično i trajno određivale naše pojedinačne živote (o kojima je ponekad teško govoriti), slobodno i sadržajno odrastanje u mladosti, zatim prijateljstvo i zajedništvo koje smo desetljećima njegovali s bratskom ljubavi – sigurno je doprinosilo zajedničkom očuvanju osjećaju smisla i, koliko je moguće, dobrobiti.

Oproštaj s Dragom prijatelj završava stihovima pjesme Maka Dizdara ”Modra rijeka”, navodeći nas na misao o životu i smrti, o ostavštini… I posljednjim riječima: ”Hvala ti, Dragec, što si bio s nama! Tvoja odsutnost tek će boljeti!”

Svima nama otkucava sat. Naš Drago ostavio je nama prijateljima dragocjeno prijateljsko iskustvo, a on i ljudi sličnog kova društvu ostavljaju svoj rad onoliko koliko je ono bilo kadro primiti.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Ljudi bez maske
     Boli me duša: što sve čeka Ukrajince nakon rata?
     Posljedice genocida se nose generacijama, na objema stranama
     Socijalna (ne)pravda
     Kakvo društvo želimo i što možemo učiniti da to postignemo
     Dokle god je nasilje izbor, tu nema empatije ni za svoje
     Prosvjetom umjesto osvete može se širiti razum, a ne sukob
     Kako danas općenito stojimo s povjerenjem u našem društvu
     Što treba da psihološke traume bude manje, a društvo zdravije
     Život Vjere Solar u traumi i ozračju zavjere šutnje o zločinu

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz drago

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • ljevak 6

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • petrineknjige 1

  • petrineknjige 2

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija