Dvije prevare: u glavnim ulogama Zvonimir Despot i HDZ

Prva prevara, ona mala, gotovo nevažna, ali znakovita za našu javnu scenu, napravljena je u režiji. Gospodin Zvonimir Despot, kolumnist Večernjeg lista, opet se potvrdio kao ostrašćeni i neprofesionalni novinar, spreman javnosti prodavati rog za svijeću da bi udovoljio svom političkom aktivizmu.

Prije koji je dan izvolio napasti dva bivša predsjednika, Mesića i mene, jer da smo dopustili da Mišo Broz, sin Josipa Broza Tita, bespravno koristi vikendicu-imanje kraj Samobora, djedovinu koju je bio naslijedio od svoje majke i oca, a kasnije poklonio državi.

Pa kaže, trebalo bi natjerati Mesića i Josipovića da plate svu onu naknadu koju je Broz trebao, a nije platio što je koristio imanje i koja se zbog zastare više ne može utjerati. Kao prvo, da je profesionalac, Despot bi morao znati da, bez obzira na to da li i kada je Vlada ustupila na korištenje neku imovinu drugom državnom tijelu ili kome drugome, jedino ona može raspolagati tom imovinom u ime države i voditi postupke koje se tiču te imovine.

Drugo, Vlada je ”ustupila na raspolaganje“ imovinu Uredu predsjednika samo papirnato, zato kažem pod navodnicima, jer ona, zbog činjenice da je koristi (s pravom ili bespravno) treća osoba, nikada nije faktično ustupljena Uredu.

SDP je prilično brutalno prevaren, ali, uvelike je sam kriv za to. Ostaje mu da izvuče pouku i čeka novu priliku da potakne pozitivne promjene u sastavu i djelovanju Ustavnog suda i da na političkoj sceni zaradi neki važan poen. I da se u buduće, za ozbiljne fajtove, ozbiljno i pripremi

Vlada je Broza trebala putem DORH-a iseliti ako je to smatrala potrebnim, pa bi se onda moglo smatrati da je zaista Uredu ustupila na raspolaganje predmetno imanje.

Dobro, Despot nije pravnik, možda i ne mora sve ovo znati, iako bi se, kad već piše o nečemu, trebao informirati.

Ali, sada dolazi ono glavno, navijačko, neprofesionalno, despotovsko, kakvo smo navikli čitati od njega.

Sve da su bivši predsjednici i krivi zbog toga što su kao dopustili da Broz bespravno koristi samoborsko imanje, otkud mu pravo da bude selektivan?

Pa Broz je imanje koristio i za cijelog mandata predsjednika Tuđmana, a bogme i za pola mandata predsjednice Grabar-Kitarović. Zar onda i njih dvoje nisu jednako ”odgovorni” kao Mesić i ja!?

I, propustio je Despot, ni predsjednica Grabar-Kitarović nije poduzela ništa da iseli Broza.

Nije, jer naprosto za to nema ovlasti, već je ”vratila“ posjed Vladi onako kako ga je nekadašnja Vlada ”predala” bivšim predsjednicima, papirnato, sa Brozom i neriješenim pravnim statusom nekretnine.

E, pa gospodine Despotu, da ste pošten i profesionalan novinar, čak i da ste u pravu o ”krivnji” dva bivša predsjednika, morali ste konstatirati da su jednako odgovorni (a nisu, kao ni dvojica bivših koju opanjkavate) i predsjednik Tuđman i sadašnja predsjednica Grabar-Kitarović, možda u različitim omjerima s obzirom na trajanje ”uzurpacije” u mandatu svakog od nas.

I, još je Despot, HDZ-ov i sadašnje predsjednice medijski potrčko, ”zaboravio” nešto važno. Vinograd je ugovorom, koji  također kritizira, pazi sad, ni više ni manje nego HDZ-ova vlada, ne bivši predsjednici, ustupila Agrokoru!

O tome Despot ni riječi. Blago redakciji koja ima Despota!

Despot bi morao znati da, bez obzira na to da li i kada je Vlada ustupila na korištenje neku imovinu drugom državnom tijelu ili kome drugome, jedino ona može raspolagati tom imovinom u ime države i voditi postupke koje se tiču te imovine

A sad, evo Despotu štofa da me kritizira, legitimno, sukladno svjetonazoru po kojem se nas dvojica toliko razlikujemo.

Da sam ja zaista imao ovlast odlučivati o sudbini Titova imanja u Samoboru, imovinski odnosi s obitelji Broz bili bi riješeni, ovako ili onako, svakako pravedno, uz uvažavanje činjenice da je riječ o djedovini koju je Broz bio u nekim drugim okolnostima poklonio državi.

I svakako bih razmišljao o tome da se od imanja napravi nešto otvoreno svim građanima, izletište ili spomen-park u čast velikom antifašistu Josipu Brozu Titu.

Druga prevara, ovaj put ne u medijima, već na političkoj sceni odigrala se u Saboru.

U glavnoj ulozi HDZ, glavna žrtva SDP, ali i dobar dio hrvatske javnosti.

HDZ i SDP mjesecima su trgovali izborom tri suca Ustavnog suda. Naivni SDP prvotno je uvjetovao reizbor suca i predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića, nekadašnjeg (izvrsnog) ministra pravosuđa u vladi HDZ-a, ali i šefa tajne službe i visoko pozicioniranog HDZ-ovca, izborom gospodina Selanca, relativno mladog pravnika, odličnog PR-a, ali i znanstvene i stručne karijere koja je, zapravo, na samom početku.

Suglasni reizbor nekada SDP-ovog asa, danas sasvim sigurno, barem neutralnog, ako ne i bližeg HDZ-u, Mate Arlovića, kojega je formalno predložio za izbor HDZ, trebao je objema stranama dati potvrdu da su upravo oni bolje prošli u trgovini.

SDP je mogao reći da je reizabran ”njihov” kandidat, a HDZ da je prošao njihov prijedlog.

Onda su u SDP-u shvatili da u pat-poziciji, kad obje strane drže taoca, SDP Šeparovića, a HDZ Selanca, talac kojeg oni imaju puno više teži. Shvatili su da je talac u njihovim rukama vrlo važan protivnički general, a da HDZ u svojim rukama drži tek mlađahnog, vrlo perspektivnog, ali ipak samo kaplara.

Naime, bivši je ministar, šef tajne službe i istaknuti HDZ-ovac nesumnjivo izvrstan pravnik. Ali, s pravom ili ne, mnogi ga smatraju glavnim i vrlo efikasnim provoditeljem HDZ-ovih interesa u pravosuđu.

I, još je Despot, HDZ-ov i sadašnje predsjednice medijski potrčko, ”zaboravio” nešto važno. Vinograd je ugovorom, koji  također kritizira, pazi sad, ni više ni manje nego HDZ-ova vlada, ne bivši predsjednici, ustupila Agrokoru!

Shvatiše SDP-ovci da loše trguju i da se trgovina nikako ne isplati. I umjesto da zaigraju tvrdo, onako kako to oporbi sklona javnost očekuje, da odlučno kažu da neće podržati ni jednog suca, ma tko to bio i iz čije je kvote, koji je digao ruku za neke od famoznih i  nemjerljivo pogrešnih i štetnih odluka Ustavnog suda koje su bile politički i interesno motivirane ili su barem tako izgledale ”iz aviona”.

Sjetimo se tek nekih, primjerice, one u kojoj je Ustavni sud protivno jasnoj volji ustavotvorca de facto promijenio Ustav i abolirao svo ratno profiterstvo i pretvorbeni kriminal.

Sjetimo se kako je, da bi vlasti blizak vlasnik velike medijske kuće dobio nazad propalo jamstvo, devastirao Zakon o kaznenom postupku. Ili, sjetimo se okolnosti pod kojima je odlučivao o Glavašu i što je Ustavni sud odlučio.

Trebali su SDP-ovci srušiti natječaj i zatražiti da se, barem od danas, ne biraju ”naši i vaši” suci. Svakako, ne oni koji su, makar i kao korektni političari, do grla bili u stranačkim poslovima. Posebno ne ljudi koji su imali repove sumnjivih poslova, a i takvih, na žalost, ima u sadašnjem sastavu Ustavno suda.

I konačno, trebali su tražiti promjenu profila Ustavnog suda. Danas Ustavni sud većinom, sedam od trinaest, čine bivši visoki političari, ministri i zastupnici iz dvije najveće stranke: HDZ-a i SDP-a. Nikako ne želim reći da su bivši političari nepoželjni u Ustavnom sudu, ali, sigurno, ne bi ni približno trebali biti većina njegova sastava.

Ali, ne! SDP je ponesen željom da zaljulja vladajuće na pitanju Agrokora na vagu cjenkanja o sucima Ustavnog suda stavi novi uteg, osnivanje istražnog povjerenstva o Agrokoru.

HDZ je pristao, otežući jedino na pitanju je li prije kokoš ili jaje, hoće li se prije izglasati suci, a onda istražno povjerenstvo ili obrnuto. i u HDZ-u i u SDP-u su se bojali prevare, bojali su se da će ih ona druga strana izigrati nakon što ono za što je zainteresirana izglasaju.

Čim se HDZ uvjerio da figa u džepu na izglasavanju neće biti, prihvatio je dogovor, sasvim sigurno znajući da će već za nekoliko dana u aferi Agrokor biti otvoren kazneni postupak i da će temeljem članka 4. Zakona o istražnim povjerenstvima povjerenstvo za Agrokor u koje su se SDP-ovci toliko ufali prestati s radom.

Sjetimo se tek nekih, primjerice, one u kojoj je Ustavni sud protivno jasnoj volji ustavotvorca de facto promijenio Ustav i abolirao svo ratno profiterstvo i pretvorbeni kriminal. Sjetimo se kako je, da bi vlasti blizak vlasnik velike medijske kuće dobio nazad propalo jamstvo, devastirao Zakon o kaznenom postupku. Ili, sjetimo se okolnosti pod kojima je odlučivao o Glavašu i što je Ustavni sud odlučio

Zar nitko od SDP-ovih pravnika nije bio sposoban shvatiti što se sprema i upozoriti predsjednika Bernardića!?

Pa mogli su kao dio paketa za dogovor o izborima i istražnom povjerenstvu zahtijevati promjenu članka 4. Zakona o istražnim povjerenstvima!?

Ovako, SDP-ovci će tvrditi da je željezo drveno i da povjerenstvo neće interferirati s kaznenim postupkom, dakako uzalud.

HDZ želi ukinuti povjerenstvo pozivajući se na Zakon, smijući se SDP-ovoj lakovjernosti i slaboj pripremljenosti.

Dakle, SDP je prilično brutalno prevaren, ali uvelike je sam kriv za to. Ostaje mu da izvuče pouku i čeka novu priliku da potakne pozitivne promjene u sastavu i djelovanju Ustavnog suda i da na političkoj sceni zaradi neki važan poen.

I da se u buduće, za ozbiljne fajtove, ozbiljno i pripremi.

    •  Muftija Ševko ef. Omerbašić bio je simbol vjere i poštenja
    •  Fred je bio čovjek mira i ljubavi
    •  Genocidna politika NDH: jasenovačke žrtve opominju
    •  Politika i moral u Hrvatskoj
    •  Kvartet za kraj vremena
    •  Politika i moral u Hrvatskoj
    •  Kvartet za kraj vremena
    •  Zaprepašten sam brojem ljudi koji se ne žele cijepiti
    •  Zlata Đurđević junakinja je našeg doba
    •  Onima koji slave ustaštvo ili četništvo mjesto je u zatvoru

> Svi tekstovi ovog autora