Ignorancija na hrvatski način

Hrvatska Akademija za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini sa sjedištem u Mostaru ušla je u desetu godinu svoga postojanja i urbi et orbi je poklonila ”Abecedarij Hrvata Bosne i Hercegovine” s podnaslovom ”Kratki životopisi 2.243 uspješnih i poznatih Hrvata iz BiH”.

A kako su prva dva toma ‘‘Hrvatske enciklopedije BiH” objavljena sad već dalekih 2009. i 2015., to s mnogo razloga možemo misliti, plašiti se ili čak – gnušati se nad činjenicom da je vrhovna politička (čitaj: financijska) moć Hrvata u BiH eutanazirala ovaj (u planu) četverosveščani projekt, kompenzirajući ga nečim intelektualno (i financijski) mnogo jeftinijim, demonstrirajući tako vlastitu ignoranciju i svodeći istovremeno HAZU BiH na potrčka jednog od svojih članova – počasnog doktora Zagrebačkog sveučilišta. Uostalom, pisao sam o tome ovdje još prije tri godine.

Ta institucija, sad je to više nego očito, i osnovana je da bude značka na reveru D. Č., sama u svojoj sterilnosti nije se priklonila već davno začetom ozbiljnom projektu, nego se okrenula nečemu što drugdje rade instance daleko nižeg ranga, informativni centri – edicije tipa Who is Who među Hrvatima u BiH i svela se na hercegovački Planjax, s tim da Planjax ne podcjenjujem nego mu za njegov projekt skidam kapu.

No jedva da bi i to ”čuvena” HAZU BiH uradila da nije u svoju ”visokoinstitucionalnu rabotu” upregnula Hrvatski leksikografski institut iz Mostara, koji već ima odlične baze podataka i koji je izdavač spomenutih dvaju svezaka Enciklopedije.

Jer, gle paradoksa, novaca za Abecedarij ima, a za Enciklopediju nema.

A što je, ustvari, taj Abeceradij, što znače njegove atribucije iz podnaslova i kome on kao takav uopće treba? Moramo se ovo zapitati ne dovodeći u pitanje ogroman posao, nerijetko ozbiljno i odgovorno urađen, i zbog toga što u tom i takvom poslu nalazimo slabosti koje se nisu smjele dogoditi. Slabosti koje učinjeno ozbiljno devalviraju.

Prije nego se time pozabavim, moram naglasiti kako sam svaki put kad bih kritički govorio o nekom od hrvatskih projekata u BiH uvijek bio etiketiran kako govorim iz povrijeđenosti taštine jer, tobože, unutra nisam dobio status koji mislim da mi pripada i slične floskule. Znate već da etikete služe da se zalijepe na nekoga kad se nema argumenata odgovoriti na iznesene prigovore.

Da bih to ovaj put unaprijed eliminirao, moram reći, a tako je bivalo i ranije, da sam itekako dobro vrednovan u Abecedariju, gdje je jedini kriterij kad ste već živi, a svakako ste ”uspješni i poznati”, broj redaka koji ste dobili, dakle količina i kakvoća zastupljenosti, prezentiranosti.

I evo potvrde – među čak 2.243 Hrvata u najužem sam krugu od 12 do 13 ”uglednika” koji su baš reprezentativno predstavljeni. Dakle? Otpadaju priglupe diskvalifikacije i etikete. Ili bi trebale otpasti?!

A sad, da vidimo što smo to dobili za skupe novce (skupa i luksuzna publikacija na cca 500 stranica formata 27 x 21 cm), a da se ne bismo bavili Enciklopedijom, koja se očito Čoviću i njegovim trabantima ne dopada. Nije njegova, kako on voli reći za ne-svoje Hrvate i njihove, makar i najbolje ljude i projekte!

Vratimo se, dakle, meritumu stvari. Argumentima.

Prvi zadani kriterij, napominjemo za one koji ne znaju, jest da je uvrštena osoba, u trenutku zaključenja publikacije, živa. A, što onda znači biti uspješan, a što biti poznat? To su društvena elita i medijski eksponirane osobe, kaže se u predgovoru publikacije.

Kome ovakvo djelo treba? Izdavaču i njegovu samoljublju, medijima, najširoj javnosti…? Svima. Dobro, a što onda znači da su neki ”njihovom voljom izostavljeni”? Je li zbog toga ili već poznate šlampavosti, aljkavosti, nekompetentnosti, publikacija ostala uskraćena za 20-ak (neki će reći čak 40-ak!) procenata neuvrštenih uspješnih i poznatih Hrvata BiH? Kome onda treba takva, nepotpuna, invalidna publikacija, čak ako u njoj nedostaje i samo pet do 10 posto bosanskohrvatskih uglednika?

A tu je i pitanje, otkad se, kad se već rade ovakve publikacije, pita ”uspješne i poznate” bi li oni to bili i u publikaciji tipa Who is Who? Ili, zašto su pitani neki, a ne svi? Kriterij? Jer, što ću ja kao korisnik takve publikacije, ako mi, primjerice, za pisanje nekog teksta, a mali sam novinar iz Fojnice ili Gruda ili sam ozbiljni istraživač iz Bruxellesa ili New Yorka, a hitno mi trebaju osnovni biografski podaci o uglednom Ivanu Lovrenoviću, o Nikinom bratu Robertu Kovaču, ili o haškoj (medijski eksponiranoj) eliti Prliću i Kordiću… A samo mi trebaju osnovni biografski podaci… Ne ocjene i procjene.

Da, potražiti ih ili pronaći na Googleu, Wikipediji, je li? Ok, ali čemu onda ova publikacija? To sam već pitao, zar ne? Aha, tako? A zanima me naš ugledni novinar iz Washingtona Ivica Puljić, predsjednik HKD Napredak Nikola Čiča, mladi doktor znanosti i vlasnik portala Prometej Franjo Šarčević ili izdavač i vlasnik izdavačke kuće Rabic Goran Mikulić?! Što onda?

A ako mi zatreba netko od mojih Varešana, jer sam vidio da ih je 17 već uvršteno, a ovi izostavljeni nisu manje ”poznati i uspješni”. Dapače. Hoćete imena? Ok. Teološki pisac Alen Kristić, slikar Željko Lekić, književnik Mladenko Marijanovića, doktor znanosti Ante Markotić, glazbenik Željko Sertić, doktor znanosti Dragan Švarc…

Dakako, ne mislim širiti popis imena, ali se pitam za ciljnu skupinu kojoj je publikacija namijenjena i što im, na osnovi toga, ova publikacija može ponuditi. Ne, neću ovdje tražiti materijalne pogreške tipa da se dvoje od zastupljenih Varešana prezivaju krivo. Profesorica Erna Lučić je upisana kao Lučin, a slikar Dubravko Tokmačić kao Tokmaščić. Da se nadam kako su oni jedini?

Nije ovo knjiga koja se može cjelovito ”tretirati”, ali već i ovoliko otvara mnoga pitanja i traži mnoge odgovore. Među ostalima, koliko stvarno ima pogrešaka, ako sam ih ja toliko našao već ”na prvu”?!

A sad oko argumenta da su neki svojevoljno izostali. Izdavač bi morao znati, ako se sa sobom samim dogovori što hoće (ako su mu jasni kriteriji!), da na njega nitko u tom smislu utjecati ne može i ne smije. Jer, nije taj projekt društvo dobrovoljnih davatelja krvi. Jedina je obveza izdavača pritom uraditi kvalitetan posao, kvalitetno djelo po svim uzancama struke. E, a je li tome naš izdavač dorastao ili odgovorio?

Jer, u publikacijama općeg personalnog tipa koje prezentiraju samo žive (Who is Who) vrijede ista pravila kao i za leksikone i enciklopedije (živi i mrtvi). Može se meni ne sviđati biti u istom svesku, voljom abecednog poretka, s Hitlerom, ali tu je i Isus, a iza mene i Jahve… Ovakve knjige prezentiraju ili bi trebale prezentirati hladne činjenice, informacije, a nisu izbor ni po ljepoti ni po moralu ili nekim drugim preferencijama… Nisu Danteov ”Pakao” pa da zastupljene vrednuju i smještaju po krugovima… I, dakako, ničim ne zadiru u ”pitanje autorstva”!

Za nekog tko se zove Akademija, poražavajuće urađen posao. No moraju ljudi nešto raditi, pa makar i šlampavo. Kakav sastav, takvi im projekti. I bit će da su problemi mnogo veći nego se na prvu vidi.

Ranije spomenute višegodišnje opstrukcije vezane uz Enciklopediju, očito su projektirane kako bi se ozbiljni poslovi bosanskohercegovačkih Hrvata iz jednog jedinog političkog i ekonomskog centra eutanazirali, a Hrvate u BiH svelo na ”selo veselo”.

Jedino tada im ”dragi vođa” može govoriti o Hrvatskom stolnom gradu (Mostaru), o Hrvatskom kraljevskom gradu (Jajcu), a pitam se je li, u svojoj nekompetentnosti, čuo za, primjerice, Bobovac ili Kraljevu Sutjesku (Šta je nama Kraljeva Sutjeska?); jedino tada i tako im može, poput subraće mu Bakira i Milorada, nastaviti proizvoditi jeftine mitove ili govoriti gluposti iz arsenala Trumpovih tzv. alternativnih istina, ili, da ne budemo nepravedni, pričati stupidne političke floskule.

Jer, on ne zna ili ne želi znati da bi Hrvati BiH bili ”jedini proeuropski orijentirani”, kako ih on voli vidjeti, tek s jakim kulturnim institucijama i projektima. Tada bi se pokazalo da je cijela BiH hrvatska, kao i da je cijela BiH srpska i cijela BiH bošnjačka. Ovako, pak, ne!

”Čuvajte Republiku Srpsku”, reći će, a pod nosom mu se u nekvaliteti urušava sve hrvatsko u BiH, osim odnedavno NK Zrinjski. No dokad i to? Ili, zar Hrvati BiH nisu i nešto više od Zrinjskog ili od katolištva u čije je temelje HDZ ugradio i bezobraznu nebrigu za, primjerice, Banjalučku biskupiju i sve što ona u stvarnom i simboličkom smislu jest!?

Plaćanjem ovakvih projekata, u čiju svrhovitost (ne i izvedbu) ne sumnjam, hadezeovki financijeri nastavljaju podržavati i širiti ignoranciju i demagogiju. Laž i obmanu. Sve ono što koristi da im ”dragi vođa” ostane doživotno na vlasti.

Na kraju što reći? Možda ovako: Narode intelektualni oko Sveučilišta i Akademije, probudi se iz idolatrije i interesnog sluganstva i shvati da vam nisu krivi obmanjivači i prevaranti, nego vi – varani i stoput prevareni. Ne samo odgovorni, nego krivi.

A nije da ovakvo što (Abecedarij) nije bilo potrebno. Međutim, je li se moralo baš startati s nedonoščetom!?

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Novi prilozi bošnjačkoj mitomaniji
    •  Glupost i mi migranti
    •  Iz pogreške u pogrešku...
    •  Jednoumni u laži!
    •  Kloniranje zločinaca?!
    •  Budi kulturan! Kaže čovjek koji je godinama mjera nekulture
    •  Virus političke nervoze
    •  Živjeti u prošlosti
    •  Osmansko-feudalni software
    •  Mali podli psihopat! ŠČ!

> Svi tekstovi ovog autora