Izbori za Europski parlament svedeni na lokalne izbore

Nedavno održan predizborni skup vodeće hrvatske političke stranke koja se izdaje za demokratsku razotkrio je pravu politiku HDZ-a prema Europskoj uniji: jednostavno rečeno, HDZ pod krinkom izbora za Europarlament smjera na jačanje, proširenje i produbljenje svoje autoritarne vlasti u Hrvatskoj.

To je prava istina, a igrokaz s Angelom Merkel razotkrio je pak slabost Europske pučke stranke, koja je ambivalentna prema nacionalističkim i suverenističkim strankama koje su njezini članovi.

Jer kako se drugačije može protumačiti činjenica da na velikom skupu podrške kandidatima HDZ-a nije bilo ni jedne zastave Europske unije?

Uostalom, za kakvu se to Europsku uniju uopće zalaže HDZ? Pretvarajući predizborni skup na kojemu su predstavljeni kandidati HDZ-a u lokalni politički dernek s pjevanjem, vikanjem i populističkim frazama govornika, HDZ je poslao prilično jasnu poruku da ga Europski parlament, kao ni Europska unija uopće ne zanimanju.

Nedavno održan predizborni skup vodeće hrvatske političke stranke koja se izdaje za demokratsku razotkrio je pravu politiku HDZ-a prema Europskoj uniji: jednostavno rečeno, HDZ pod krinkom izbora za Europarlament smjera na jačanje, proširenje i produbljenje svoje autoritarne vlasti u Hrvatskoj

Prividno uljuđeni lider HDZ-a, diplomat po habitusu Andrej Plenković pretvorio se, unatoč koloraturi i prirođenom registru svojeg glasa, u oratorskog sljedbenika svih europskih i inih diktatora, vičući i derući se s govornice, koristeći osiromašenu retoriku u povijesti već oprobane političke propagande kao modus operandi.

Ali gdje su tu bile zastave Europske unije za čije se predstavničko tijelo bore predstavljeni kandidati? Nije ih bilo, dok je prostor obilovao nacionalnim zastavama kao jasna poruka da su to opet lokalni, odnosno nacionalni izbori, a ne natjecanje u kojoj kandidati i stranke koji ih ističu zagovaraju određenu politiku one političke zajednice za koju se natječu, što će reći Europske unije.

Zastava nije bilo i prirodno je pitanje što je na to rekla Angela Merkel Andreju Plenkoviću i je li mu uopće išta rekla?

Najvjerojatnije je da mu nije rekla ništa, jer je to i inače politika europskih pučana, čijom zaslugom su i nikli nacionalistički, suverenistički i ekstremno desni pokreti i stranke koji žele, de facto, ukloniti EU sa svjetske pozornice ili je pak svesti na međunarodnu organizaciju u kojoj se odlučuje po pripadnosti države-članice.

A poznato je kako se mogu efikasno blokirati međunarodne organizacije, od nesudjelovanja do sabotiranja procesa odlučivanja.

Angela Merkel nije, najvjerojatnije, ništa rekla o tome, jer su je, unatoč skupu i njegovim porukama, lideri HDZ-a uvjeravali da će nova generacija eurozastupnika iz Hrvatske lojalno sudjelovati u radu Europske pučke stranke slijedeći, smjerno, vrludanje njenog rukovodstva.

Konačno, izborom tog svojeg ‘‘dream teama” potvrdio se, još jednom, autoritarni karakter te stranke, jer je kandidate za europarlamentarce na čelu s mladim Karlom Resslerom izabrao direktno partijski lider. Takav način odlučivanja je anakron, jer sve više stranaka, pa i onih desnih, koristi metodu tzv. ”primarija”, odnosno predizbora, kako se to kod nas kaže.

Ali gdje su tu bile zastave Europske unije, za čije se predstavničko tijelo bore predstavljeni kandidati? Nije ih bilo, dok je prostor obilovao nacionalnim zastavama kao jasna poruka da su to opet lokalni, odnosno nacionalni izbori, a ne natjecanje u kojoj kandidati i stranke koji ih ističu zagovaraju određenu politiku one političke zajednice za koju se natječu, što će reći Europske unije

Primariji ili predizbori način su utvrđivanja kandidata za vodstvo stranaka, ali i za opće, lokalne i regionalne izbore u velikom broju demokratski organiziranih država. Na kraju, koriste ih i u SAD-u, najstarijoj demokraciji na svijetu.

Partijski kandidati moraju proći to suočavanje s članstvom, a članstvo je to koje u nekoliko krugova bira i vodstvo stranke i kandidate za političke izbore, od lokalnih tijela, pa sve do najviše funkcije – predsjednika SAD-a.

Predizbori se primjenjuju i u demokratskim strankama Italije, Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade, Argentine, u Urugvaju, Australiji, Kostariki i u još nekim zemljama, ali nisu propisani zakonom o strankama.

Ako se doista žele izgraditi mehanizmi demokracije, onda je uvođenje predizbora efikasan način da se ograniči samovolja partijskih vodstava i spriječi liderstvo koje postupno prelazi u politički autoritarizam, prvo unutar stranke, pa onda i na nivou države ako te stranke pobijede na izborima.

Naravno, u mnogim zemljama primariji su uvedeni tek kad su se manifestirali prvi simptomi krize demokracije i kad se počelo govoriti o postdemokraciji, a to je nekoliko godina iza pada Berlinskog zida.

Ekonomska kriza iz 2008. ubrzala je uvođenje primarija u nekim zemljama kao protuutega rastućem autoritarizmu i blokadi demokracije u postkomunističkim zemljama, koje su vrlo rado prihvatile jedno od načelo komunističkih partija – svođenje partije na vodstvo, a vodstva na lidera stranke.

Demokracija se, da bi funkcionirala, mora stalno prilagođavati novim uvjetima djelovanja u modernom, tehnološkom revolucijom zahvaćenom svijetu.

Budući da i komunikacije postaju sve autoritarnije – o čemu svjedoči i komuniciranje tweetovima, pri čemu je komunikacija jednosmjerna, svedena na propagandni slogan ili lako probavljivu formulu – treba se boriti protiv takvog  autoritarizma, između ostaloga, i suočavanjem ideja na razini predizbora da bi javnost mogla upoznati prave stavove kandidata i njihovu orijentaciju.

Autoritarne stranke simptom su lažne demokracije, fasadne demokracije. Nažalost, ovi izbori za eurozastupnike proteći će tako što će izborno tijelo glasovati za oktroirane, a ne izabrane kandidate, a Europska pučka stranka će time biti zadovoljna, jer HDZ ipak ne potpada pod vlast ultranacionalista i ultrasuverenista. Ovako ostaje u rukama prijetvornih demokrata, u granicama opće hipokrizije, u kojoj oprezno taktiziranje otvara vrata, polako ali neumitno, autoritarnim režimima koji će iznutra rastočiti Europsku uniju

Naravno, to ne vrijedi samo za HDZ u Hrvatskoj, već i za većinu stranaka koje autoritarno odlučuju o svojim kandidatima. Svojevremeno je takav način rada, da bi se suzbio autoritarizam lidera, predlagao pokojni Miko Tripalo i osnovao Akciju socijaldemokrata Hrvatske, ali je njegovom smrću ta ideja zamrla.

Već sam u nekoliko navrata navodio da je paradoksalno da kod nas država kontrolira jesu li nevladine udruge organizirane demokratski, što će reći jesu li demokratski izbrale svoja vodstva, dok se to za stranke uopće i ne spominje!

Autoritarne stranke simptom su lažne demokracije, fasadne demokracije. Nažalost, ovi izbori za eurozastupnike proteći će tako što će izborno tijelo glasovati za oktroirane, a ne izabrane kandidate.

A Europska pučka stranka će time biti zadovoljna, jer HDZ ipak ne potpada pod vlast ultranacionalista i ultrasuverenista. Ovako ostaje u rukama prijetvornih demokrata, u granicama opće hipokrizije, u kojoj oprezno taktiziranje otvara vrata, polako ali neumitno, autoritarnim režimima koji će iznutra rastočiti Europsku uniju.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Karnevalski kič ocvale monarhije
    •  Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
    •  Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
    •  Korak pred nuklearnu katastrofu
    •  Ukrajina, godinu dana kasnije
    •  Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
    •  Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
    •  Kako da se odužimo Sloveniji?
    •  Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
    •  U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam

> Svi tekstovi ovog autora