autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Kolinda je sprdačina, kraljica kiča

AUTOR: Drago Pilsel / 17.08.2015.

DRAGO PILSELZavršila je cirkusantska turneja Kolinde Grabar-Kitarović po Dalmaciji, te bismo, s obzirom na to da se prekosutra navršava šest mjeseci otkako je stupila na položaj predsjednice Republike Hrvatske, mogli analizirati ne samo sadržaj njena paradiranja od 20. obljetnice ”Oluje” u Kninu do proslave Velike Gospe u Sinju već i saldo polugodišnjeg predsjedničkog mandata.

Od početka je pokazala da nije svoja, premda jako želi demonstrirati da, barem ona, ako su to već trajekt kojim glumi da upravlja ili Vlada kojoj je na čelu Zoran Milanović (tako ona kaže), nije na autopilotu.

Ceremonija svečanog polaganja prisege i inauguracija novoizabrane predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović održala se u nedjelju, 15. veljače 2015. i to samo zato jer je američki predsjednik Barack Obama za 18. veljače sazvao održavanje globalnog summita o borbi protiv nasilnog ekstremizma u Washingtonu, na kojem se očekivao dolazak velikog broja stranih šefova država i vlada. Njena megalomanija, pokazana do u najsitnijih detalja tijekom desetodnevnog paradiranja Dalmacijom, već je tada izbila na vidjelo jer je poručila kako, eto, neće ona ”ometati” svojom inauguracijom ”kolegu Obamu”.

Kolinda Grabar-Kitarović sebe doživljava toliko važnom pojavom da je to što je ”preselila” Ured iz Zagreba u Split, točnije u vojnu bazu Lora (by the way, na mjesto na kojem su se devedesetih dogodili strašni ratni zločini) te u zgradu gradske vlasti (Banovina) imalo za učinak da se samim njenim šetanjem po Splitu taj grad pretvorio u ”hrvatski glavni grad”

Predsjednički joj je mandat započeo 19. veljače ceremonijom koja je više nalikovala na krunidbu nego na iskazivanje vjernosti ustavu u jednoj maloj parlamentarnoj demokraciji. Iako su neki poznanici prihvatili moju šalu da se Kolinda Grabar-Kitarović u posljednje vrijeme ponaša kao Evita Perón, ostajem kod prve ocjene, objavljene na Facebooku nakon inauguracije, da me gospođa Predsjednica više asocira na suprugu filipinskog diktatora Ferdinanda Marcosa Imeldu Marcos.

Da ne pretjerujem s ocjenom da je Predsjednica sklona preuveličavati dojam o sebi i vlastitoj važnosti, govori rečenica iz pisma zahvalnosti koje je jučer objavila nakon boravka u Dalmaciji: ”Nadam se isto tako da su ovi dani, u kojima je Split na svoj način bio hrvatski glavni grad, i vama približili rad Ureda Predsjednice. Vjerujem da ću tijekom sljedeće godine ponovno moći raditi i proboraviti među vama.”

Naime, Kolinda Grabar-Kitarović sebe doživljava toliko važnom pojavom da je to što je ”preselila” Ured iz Zagreba u Split, točnije u vojnu bazu Loru (by the way, na mjesto na kojem su se devedesetih dogodili strašni ratni zločini) te u zgradu gradske vlasti (Banovina) imalo za učinak da se samim njenim šetanjem po Splitu taj grad pretvorio u ”hrvatski glavni grad”.

Koliko je to sve skupa, to preseljenje Ureda iz Zagreba u Splitu bilo lažno, paradno, manipulatorno govori podatak s njene službene web stranice. U rubrici ”Priopćenja i izjave” jučer popodne (nedjelja 16. kolovoza) se moglo konstatirati da je zadnja objava bila ona postavljena 20. srpnja kojom se najavljivao ”radni posjet” Izraelu (od 21. do 24. srpnja)!

NajaveKGK160815

Toliko o velikim poslovima gospođe Predsjednice o kojima nas njen Ured ne smatra potrebnim izvijestiti tri i pol tjedana.

I kad već spominjemo njen posjet Izraelu, naglasimo još jednom da, unatoč obećanjima koja su dana u dva navrata ovome novinaru iz Press službe UPRH, Kolinda i dalje ne želi objaviti cjeloviti govor koji je održala u Yad Vashemu u Jeruzalemu u kojem je osudila ustaše i samo postojanje NDH, odnosno kada se sama svrstala u pobornike antifašizma. Da nema toga govora se lako može provjeriti ovdje.

Govori KGK 160815

Dakle, između govora održanog u Srebrenici 11. srpnja i onog u Kninu 5. kolovoza nema ništa.

Doduše, objavljen je kraći televizijski intervju izraelskoj postaji i24, kada je također osudila ustaštvo i NDH, ali vrlo je znakovito da Kolinda Grabar-Kitarović ne želi ostaviti pisani trag svojega govora u Yad Vashemu.

Intervjui KGK 160815

Kolega Boris Pavelić u Novome listu smatra da su ”besmisao, politički kič, nepovjerenje prema činjenicama i manjkavo razumijevanje demokracije” dosadašnji učinci Kolinde Grabar-Kitarović.

Pavelić se pita: ”Nejasno je samo jedno: je li ta regresija Pantovčaka, koju provodi bivša djelatnica Sanaderova kabineta, slučajna ili namjerna? Je li ona posljedica iskrenoga uvjerenja da su sve te smiješne predstave – od lijepljenja pločica, preko zazivanja ‘novoga hrvatskog zajedništva’, do tvrdnji da je ‘Oluja’ bila ‘čista kao suza’ – plod iskrenoga uvjerenja kako je to pravi posao za hrvatsku predsjednicu, ili su pak rezultat jasne svijesti kako jest riječ o prizemnim – premda ne i bezopasnim! – vašarskim igrokazima, ali koji, eto, stvaraju odane poklonike, jer osluškuju aktualni prosjek političke kulture?”

A aktualni prosjek hrvatske političke kulture nije Bog zna kakav jer nije bilo, do Pavelićeva teksta i ove kolumne, reakcije na to da su njene kontradikcije već toliko strašne da je postala predmet opće sprdnje. Predsjednica kaže: ”Nitko ne poriče da su se nakon ‘Oluje’ dogodili zločini i ubojstva, no ‘Oluja’ je čista kao suza i jedan je od zaglavnih kamena moderne hrvatske države”. Kontradikcije su na prvi pogled očite, ali Predsjednicu nisu omele da baš tu rečenicu uvrsti u svečani kninski govor.

Koliko je to sve skupa, to preseljenje Ureda iz Zagreba u Split, bilo lažno, paradno, manipulatorno govori podatak s njene službene web stranice. U rubrici ”Priopćenja i izjave” jučer popodne (nedjelja 16. kolovoza) se moglo konstatirati da je zadnja objava bila ona postavljena 20. srpnja kojom se najavljivao ”radni posjet” Izraelu (od 21. do 24. srpnja)! Dakle, toliko o velikim poslovima gospođe Predsjednice o kojima njen Ured ne smatra potrebnim nas izvijestiti tri i pol tjedana

Pogledajte ovu njenu izjavu u intervjuu Večernjem listu 14. kolovoza: ”Hrvatska se suočila sa svojom prošlošću i s time da je nakon ‘Oluje’ bilo ubojstava srpskih civila. Što je i bilo predmetom sudskih procesa.” S čim se to suočila Hrvatska? Koga je to procesuirala? Željka Sačića? Da, da, kako da ne, hrvatsko je pravosuđe u potpunosti rasvijetlilo masakr u Gruborima (25. Kolovoza 1995.) i Varivodama (28. rujna 1995.).

Nažalost, nije problem samo u njenim kontradikcijama nego i u njenoj već dokazanoj potrebi da laže i da manipulira. Lagala je još otkako smo 28. listopada otkrili da je obmanjivala javnost pričom kako se ”u potpunosti vraća u Hrvatsku”, a otkrili smo da si je sačuvala rezervnu poziciju jer je ušla u kampanju bez prekida ugovora s NATO-paktom (imala je ugovor o radu do 1. srpnja 2015.). Načelno, ne smeta me što je Grabar-Kitarović sebi čuvala odstupnicu, ali me je jako smetalo što je lagala. Cijeloj Hrvatskoj je govorila kako se vraća, kako je došla, kako svojim dolaskom želi ostvariti ovo ili ono. A zapravo je istina bila nešto sasvim drugo.

Kako je dugo izbivala iz zemlje, Grabar-Kitarović ima potrebu nadoknaditi neznanje. Vidjeli smo, međutim, da ne samo što ne poznaje zemlju koju predstavlja već ni posao kojim se bavi.

O strahovitom nepoznavanju pravnih, ustavnih i predsjedničkih okvira već sam u više navrata pisao. Ali evo jednog od njenih novih bisera: ”Moja ideja i ono za što se zdušno zalažem jest promicanje jadranskih luka, dakle od Ploča, preko Splita, Zadra, Rijeke do Kopra i Trsta, kao protuteže sjevernoatlanskim lukama. Nakon izgradnje drugog dijela Sueskog kanala povećat će se i taj promet i tu vidim perspektivu za sve naše jadranske luke”, izjavila je Predsjednica prošlog ponedjeljka u Splitu.

Opet citiram Borisa Pavelića: ”Može to zazvučati kao inovativan prijedlog, ali ne, rekli bismo, od predsjednice države, nego uz pivo u birtiji s periferije. Jer, što je u tome prijedlogu realno? Što dostojno organizirane, odgovorne institucije? Što promišljeno? Na kojim se podacima temelji? Na kojim projekcijama, na kojim očekivanjima, na kojim planovima? Štoviše, u predsjedničine su planove uključeni i Kopar i Trst, pa što da iz tog zaključimo? Mogli bismo do groteske, pa stajemo.”

Moram priznati da sam se u više navrata dvoumio oko toga manjka li Predsjednici elementarno razumijevanje politike ili je sve što vidimo razrada neke strategije, neki kažu, kako bi pomogla HDZ-u pri nadolazećim parlamentarnim izborima.

Bojim se da smo svjedoci, kako je napisala Jelena Lovrić u Jutarnjem listu, totalnog političkog trasha. Žena je, gotovo sam siguran, otkačila. Udarilo joj je u glavu to što su joj Majke Srebrenice rekle da je ”kraljica Balkana”; to čak prihvaća i kada joj to sugerira novinar Davor Ivanković u intervju koji je dala Večernjem listu uoči Velike Gospe. Pitanje: ”Za mnoge je bilo iznenađujuće kako ste bili dobro dočekani u Srebrenici, čak su vas nazvali kraljicom Balkana?” Odgovor:Mislim da je tamošnji narod prepoznao moju iskrenost, jer govorim ono što mislim, a ne što bi drugi htjeli čuti….”.

”Nejasno je samo jedno: je li ta regresija Pantovčaka, koju provodi bivša djelatnica Sanaderova kabineta, slučajna ili namjerna? Je li ona posljedica iskrenoga uvjerenja da su sve te smiješne predstave – od lijepljenja pločica, preko zazivanja ‘novoga hrvatskog zajedništva’, do tvrdnji da je ‘Oluja’ bila ‘čista kao suza’ – plod iskrenoga uvjerenja kako je to pravi posao za hrvatsku predsjednicu, ili su pak rezultat jasne svijesti kako jest riječ o prizemnim – premda ne i bezopasnim!– vašarskim igrokazima, ali koji, eto, stvaraju odane poklonike, jer osluškuju aktualni prosjek političke kulture?”

Dakle, treba se bojati da Predsjednica države svojom glavnom zadaćom smatra upravo vlastito produciranje i da će permanentni reality show biti glavni sadržaj njenog mandata. Lavina trivijalnosti eksplodirala je demonstracijom postavljanja pločica u kninskoj crkvi, kombajniranjem i ribarenjem, objavljivanjem fotografije navodnih vlastitih soboslikarskih aktivnosti s postavljenim ultrafamoznim trepavicama i bez kapi farbe na rukama i odjeći.

Pažljivo sam pročitao sve njezine intervjue i mogu kazati da joj je politička imaginacija vrlo skromna. Osobito kad govori o prilično delikatnim temama, ona se ne zna izraziti, ne shvaća, stalno griješi. Ona je jako neupućena osoba.

Grabar-Kitarović ima još jedan ozbiljan problem: ne vidi i ne čuje dobro. Kaže da je u Kninu 5. kolovoza 2015. bilo dobro. Javnost je pak čula i vidjela nešto drugo: vidjela je na tisuće mladića i djevojaka, sasvim sigurno rođenih nakon ”Oluje”, koji su zazivali smrt Srbima i skandirali ustašama.

Kapacitet njenih suradnika, pak, otprilike je na njenoj razini. Njen se glasnogovornik, primjerice, bavi još stupidnijim poslom, pa sugeriram da pročitate današnji osvrt dana Inoslava Beškera koji je sjajno razmontirao toga mladoga gospodina zaduženog da nam najavljuje gdje će se pojaviti njegova poslodavkinja.

Jelena Lovrić kaže da se iz prve možda moglo misliti da šefica države takvim šetanjem po Hrvatskoj popunjava rupe u vlastitom znanju, da se iz prve ruke pokušava obavijestiti o stanju u zemlji iz koje je godinama izbivala. ”S vremenom postaje potpuno jasno da Kolinda Grabar-Kitarović puca na Titovu ili Tuđmanovu ulogu. Postavlja skele kako bi oko sebe izgradila kult ličnosti. Koristeći u demokratski zapuštenom narodu odavno prisutnu čežnju za vođama, pokušava se nametnuti kao apriorni, neupitni nacionalni lider.”

Ona u četvrtak, najnormalnije, nastavlja cirkusirati po Splitu, razveseljena i razdragana, jede kolače, cereka se i naslikava s majicom Hajduka. Torcidaši su zamuknuli jer je prostrujala dezinformacija da Kolinda kani sjesti na klupu na Poljudu i voditi momčad. Srećom (srećom??!!), gospođa Predsjednica se nastavila producirati, samopromovirati i glumiti ”ženu iz naroda”. Tomislava Salopeka je liznula kao da liže sladoled na pazaru, stavila ga je ad acta i počela razmišljati o poslanici zahvalnosti dragoj Dalmaciji

Ne, ne, ništa ona studiozno ne nadoknađuje. Ja mislim da to što vidimo jest njena totalna furka.

Zašto to kažem? Dužan sam ponuditi objašnjenje koje daje sama Predsjednica (Večernjem listu): ”Zadovoljna sam, prije svega jer u razgovoru s ljudima na terenu vidim da se u Hrvatskoj vraća optimizam i vjera u državu i vjera u sebe. A to je bio jedan od mojih glavnih ciljeva, da se pokrene zdravo i moderno domoljublje i samosvijest jer bez toga se ne može naprijed (…)

(…) Kao najviša državna dužnosnica izravno izabrana od građana imam obvezu i dužnost biti među građanima. Ako ovi kritičari misle da s građanima treba provoditi vrijeme samo u vrijeme izbora i u kampanji, onda je to čista farizejština. Obmana građana. Moj ured radi jako puno na terenu i u pitanju vanjske politike, ali i strategije razvoja Hrvatske, razgovaramo s mnogo ljudi i oblikujemo program. Važno mi je oblikovati javno mnijenje da idemo u pravcu tog pozitivnog domoljublja, zajedništva, koje, ruku na srce, ne funkcionira uvijek. No, javlja se sve više inicijativa kod kojih se možemo složiti o zajedničkim ciljevima. Dakle, ne možemo svi isto misliti, ali se možemo složiti o temeljnim nacionalnim ciljevima. U što spada i razvojna strategija, kroz koju moramo projicirati gdje mi to vidimo Hrvatsku za 5, 10, 20 ili 50 godina.”

Dakle, gospođa Grabar-Kitarović oblikuje ”moderno domoljublje”, oblikuje ”javno mnijenje”, oblikuje ”program”…

Da nije možda promašila zvanje? Jer, vidjeli smo, ide joj postavljanje keramike. Da nije možda trebala biti lončarica, kiparica, možda arhitektica?

Ono što je meni najstrašnije od svega je to što ne samo da Predsjednica banalizira ulogu šefice države do krajnjih granica i što ne uspijeva kontrolirati svoj egotrip, pa će tako kao kokoš bez glave uletjeti u redakciju servilne Slobodne Dalmacije u Dugopolju 14. kolovoza, dana kada se u novinama ne radi, pa su tamo samo oni koji su dovedeni da se stvori privid dobrodošlice, čistačice, skladištari i slična ekipa, već da je spremna poigrati se s najsvetijim što imamo, a to je ljudski život.

Ne brine me to što je Predsjednica svela sebe na sprdačinu i na kič za poluidiote. Užasava me što je napravila jednoj sirotoj slavonskoj sredini.

Taman kad smo smatrali da luđeg od glumatanja da vozi trajekt nema, dogodila se drama s Tomislavom Salopekom. Kako sam već opisao u osvrtu dana u četvrtak 13. kolovoza, dan ranije se saznalo da je hrvatski radnik u Egiptu smaknut. Kolinda Grabar-Kitarović je teatralno to rano poslijepodne žalosne srijede 12. kolovoza ”prekinula sve aktivnosti”. Nakon tiskovne konferencije Zorana Milanovića održane u 17 sati, kao žaba koja vidi da se potkiva konj, pa i ona diže nogu, daje izjavu medijima u 18 sati budeći lažnu nadu članovima obitelji Salopek i cijeloj zemlji. Prizor je dramatičan. Nacija u suzama. Što će sada učiniti ”kraljica Balkana”?

Bojim se da smo svjedoci, kako je napisala Jelena Lovrić u Jutarnjem listu, totalnog političkog trasha. Žena je, gotovo sam siguran, otkačila. Udarilo joj je u glavu to što su joj Majke Srebrenice rekle da je ”kraljica Balkana”; to čak prihvaća i kada joj to sugerira novinar Davor Ivanković u intervju koji je dala Večernjem listu uoči Velike Gospe. Pitanje: Za mnoge je bilo iznenađujuće kako ste bili dobro dočekani u Srebrenici, čak su vas nazvali kraljicom Balkana?” Odgovor:Mislim da je tamošnji narod prepoznao moju iskrenost, jer govorim ono što mislim, a ne što bi drugi htjeli čuti….”

Ona će u četvrtak, najnormalnije, nastaviti cirkusirati po Splitu, razveseljena i razdragana, jesti kolače, cerekati se i naslikavati s majicom Hajduka. Torcidaši su zamuknuli jer je prostrujala dezinformacija da Kolinda kani sjesti na klupu na Poljudu i voditi momčad. Srećom (srećom??!!), gospođa Predsjednica se nastavila producirati, samopromovirati i glumiti ”ženu iz naroda”.

Tomislava Salopeka je liznula kao da liže sladoled na pazaru, stavila ga je ad acta i počela razmišljati o poslanici zahvalnosti dragoj Dalmaciji.

Ja vam zaista neću biti kriv što svaku pojavu Kolinde Grabar-Kitarović u javnosti izjednačavate s ukazanjem Gospe i direktno povezujete s duhovnim ozdravljenjem jadne hrvatske nacije.

Tražili ste? Dobili ste! Ono što su vam ‘ercegovački ‘rvati izabrali, to ćete morati plaćati i trpjeti sljedeće 4,5 godine.

Gospođa Grabar-Kitarović uživa u aplauzu. Uživajte u predstavi.

Neka nam je Bog na pomoći.

Još tekstova ovog autora:

     Mons. Ivo Martinović, dostojan sljedbenik Srećka Badurine
     Jürgen Moltmann: Nema progresa bez ekološke pravednosti
     Papa nije rekao ''pederčine'', već ''pederi'',  pa što?
     35 godina života u Hrvatskoj, 30 godina mrzilačkih napada
     "Bleiburg" je sinonim ustaškog kolapsa i partizanske osvete
     UN neće proglasiti Srbe za počinioce genocida u Srebrenici
     Revizija ugovora s Vatikanom ostaje NE temom: HBK se slaže
     Pismo ljutim (neo)ustašama koji ne poznaju Evanđelje
     Jasenovac, NDH i pitanje hrvatske krivnje
     Predlažem da se smirite i razmislite o velikoj koaliciji

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1