autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Mala Hrvatska u preriji

AUTOR: Branimir Pofuk / 09.06.2021.
Branimir Pofuk

Branimir Pofuk

Ima jedan grad čiji stanovnici kao da utjelovljuju sve ljudske vrline. Vrijedni su i pošteni, skromni i izdržljivi u nastojanju da se izdignu iz siromaštva i u borbi protiv svih nesreća, od poplava i suša do epidemija.

Djeca im rastu u obiteljima punim ljubavi, škola i obrazovanje su im svetinja, a temeljna vrijednost čitave zajednice solidarnost. Bez oklijevanja priskaču u pomoć susjedu u svakoj nevolji. Temelj međusobnih odnosa je poštovanje dostojanstva svakog stanovnika.

Ponosni su i slobodoljubivi, a prema pridošlicama gostoljubivi, dobrohotni i spremni pomoći im u nalaženju svog mjesta u zajednici.

Probleme i sukobe rješavaju sami, bez policije i suda, razgovorom i razumijevanjem, nastojeći spoznati i ukloniti uzroke loših pojava, a ne osramotiti i bičevati prestupnika.

Ne cijene nimalo osobnu korist koja bi bila ostvarenu na štetu dobrobiti zajednice. Imaju požrtvovnog liječnika koji ih prosvjećuje i svećenika koji ih oplemenjuje govoreći iz srca i zajedničkog im životnog iskustva, a učitelje drže kao kap vode na dlanu.

Njihova zajednica nije idealna utopija. Oni nisu s vrlinama rođeni, nego se oko njih trude, njeguju ih i jedni druge u tome potiču i ohrabruju.

Kada se među njima pojave predrasude, kada treba prihvatiti nekoga tko je drugačiji od većine, riječju i primjerom vode oni najbolji, najvelikodušniji i najplemenitiji.

Za emocionalni, društveni, politički, pa ako hoćete i nenametljivo vjerski, ali u prvom redu građanski odgoj o temeljnim ljudskim vrlinama i čovječnosti u kojoj nježnost nadvladava grubosti, ljubav u obitelji i izvan nje mržnju, razum neznanje i predrasude, solidarnost pojedinačnu sebičnost, a dobrohotnost sve vrste zlobe i zluradosti

S onima koji na bilo koji način zastrane postupaju strpljivo i suosjećajno, dajući prednost, dokle god je moguće, prijateljskom uvjeravanju. Preziru laž, gramzivost, sebičnost, zavist i svaku vrstu nasilja.

Bogobojazni su prema temeljnom moralnom načelu svoje vjere: čini drugome ono što želiš da i drugi čine tebi, voli svoje bližnje. Sliku idealnog stanovnika svoga grada opisuju starozavjetnim Psalmom broj 15 koji govori o tome kakav je čovjek božji ljubimac: samo onaj koji živi čestito, koji postupa pravedno, koji govori istinu i ne kleveće jezikom, koji ne nanosi zla svom bližnjem i ne sramoti svog susjeda; koji prezire zlikovca, a poštuje bogobojazne; čovjeka koji ne krši obećanja dana prijateljima, koji nije lihvar i ne da se potkupiti da bi činio štetu nedužnima.

Taj grad dugo je postojao i manje-više dobro živio bez gradonačelnika. A u trenutku kada su ga odlučili izabrati, građani su svojom mudrošću, dovitljivošću i solidarnim udruživanjem pronašli način da spriječe izbor kandidata koji je demokratski proces sitnim potkupljivanjem glasača pokušao potčiniti svom materijalnom bogatstvu, interesu i taštini.

Mali je to grad, daleko u provincijalnoj zabiti, uglavnom prepušten sam sebi. Ipak, drži se zakona države na čiju je kartu ucrtan i kojoj plaća porez.

Prema toj državi gaji osjećaj ponosnog patriotizma, ali se isto tako zna i hoće oduprijeti i prosvjedovati kada osjeti da ga ta država prepušta na milost i nemilost krupnim moćnim kapitalistima.

Na kraju ove priče građani su tu bitku izgubili i svoj vlastiti grad, domove, farme, mlin, kovačnicu, trgovinu, hotel, školu i crkvu doslovno digli u zrak. Jer, grad nisu činile zgrade. Grad su bili oni sami. Taj grad su spakirali i odnijeli sa sobom kao ideju da ga ponovo izgrade negdje drugdje, da u takav grad pretvore bilo koje mjesto u kojem će se opet skrasiti i nastaniti.

Istina, takav grad postoji samo na filmu, odnosno televiziji. Već drugi put pratim priče njegovih stanovnika, ispričanih iz vizure jedne obitelji i jedne djevojčice u staroj američkoj televizijskoj seriji “Mala kuća u preriji” koju HRT opet reprizira. Ono što su “Zvjezdane staze” kao utopijska slika čovječanstva koje je svoje ideale i vrline doseglo u dalekoj budućnosti, to je “Mala kuća u preriji” kao ista takva utopija iz prošlosti.

Gradić Walnut Grove postoji i danas u američkoj državi Minnesoti i u njemu je u drugoj polovici 19. stoljeća doista živjela i odrastala Laura Ingalls Wilder, prema čijem je istoimenom nizu autobiografskih zapisa nastala iznimno popularna televizijska serija “Mala kuća u preriji”, čijih se osam sezona prvi put emitiralo od 1974. do 1982. godine.

Serija je bila životno djelo Michaela Landona, glavnog producenta, glumca i redatelja mnogih epizoda serije. Osobito iz današnje perspektive i senzibiliteta današnje televizijske i internetske publike “Mala kuća u preriji” može izgledati kao patetična naiva. Ali, taj dobričina Landon napravio je obiteljsku seriju za odgoj i prosvjećivanje svih uzrasta za sva vremena.

“Mala kuća u preriji” za mene je čitanka o vrlinama pojedinaca i zajednice kojima bih mirne duše opisao vlastiti pogled na svijet i vlastitu političku opciju za moj grad i moju domovinu. Uključivost i razumijevanje ispred svake vrste isključivosti. Vrijednost, sloboda i poštovanje svakog pojedinca kao temelj kolektivnih vrijednosti, umjesto bilo kakve kolektivne (rasne, vjerske, ideološke, nacionalne) pripadnosti koja bi sama po sebi davala vrijednost jednom, a oduzimala drugom pojedincu. I vlast poštena i nepotkupljivu od bogatih i moćnih

Za emocionalni, društveni, politički, pa ako hoćete i nenametljivo vjerski, ali u prvom redu građanski odgoj o temeljnim ljudskim vrlinama i čovječnosti u kojoj nježnost nadvladava grubosti, ljubav u obitelji i izvan nje mržnju, razum neznanje i predrasude, solidarnost pojedinačnu sebičnost, a dobrohotnost sve vrste zlobe i zluradosti.

“Mala kuća u preriji” za mene je čitanka o vrlinama pojedinaca i zajednice kojima bih mirne duše opisao vlastiti pogled na svijet i vlastitu političku opciju za moj grad i moju domovinu. Uključivost i razumijevanje ispred svake vrste isključivosti. Vrijednost, sloboda i poštovanje svakog pojedinca kao temelj kolektivnih vrijednosti, umjesto bilo kakve kolektivne (rasne, vjerske, ideološke, nacionalne) pripadnosti koja bi sama po sebi davala vrijednost jednom, a oduzimala drugom pojedincu. I vlast poštena i nepotkupljivu od bogatih i moćnih.

To su vrijednosti koje rastu odozdo, kao što sve živo u prirodi raste, umjesto da ih se nameće odozgo, od onih koji streme moći ili je već imaju.

Na to me podsjećaju i takvu mi nadu bude pobjede koje su na posljednjim lokalnim izborima u brojnim mjestima odnijele lokalne nezavisne liste nad etabliranim velikim strankama diskreditiranima nedosljednošću, klijentelizmom, oportunističkim kompromiserstvom, potkupljivošću i potkupljivanjem. Da, na te me vrijednosti podsjeća i pobjeda Tomislava Tomaševića i političke platforme Možemo! u Zagrebu.

Još jednom se, eto, dogodilo da je na izborima pobijedila opcija za koju sam glasao. Događalo se to i ranije i uvijek su slijedila razočaranja. I zato, je li to doista opcija onakvoga grada i onakve domovine kakvu zamišljamo, želimo i kakvoj se nadamo, moći ćemo zaključiti tek na kraju mandata koji će nam dati odgovor ne samo na pitanje što doista hoće i mogu izborni pobjednici, nego što doista hoćemo i možemo svi mi kao građani u ovoj našoj maloj kući Hrvatskoj u bespuću velike globalne prerije.

(Prenosimo iz Večernjeg lista gdje je kolumna naslovljena: Je li na izborima pobijedila opcija za koju smo glasali moći ćemo zaključiti tek na kraju mandata).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Večer u kojoj je Leipzig bio hrvatska kulturna prijestolnica
     Je li Miroslav Krleža još uvijek hrvatski pisac?
     Andrej Plenković i HNK Zagreb
     Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
     Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
     "Misa Mediterana" je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
     Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
     Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
     Utrka milijardera u svemiru
     Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj

> Svi tekstovi ovog autora
  • Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".

    Load More
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • Ekumena – Laboratorij za dijalog

  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • vbz drago

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • vbz 5

  • vbz 6

  • vbz 7

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • ljevak 6

  • Lijevak 7

  • Sonatina

  • Fragment

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • petrineknjige 1

  • petrineknjige 2

  • petrineknjige 3

  • petrineknjige 4

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • srednja europa 3

  • srednja europa 4

  • srednja europa 5

  • planetopija 1

  • planetopija 2

  • ks 1-1

  • KS 1

  • KS 2

  • KS 3

  • Salesiani

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija