Može li ovaj uspjeh pokrenuti Hrvatsku?

Uspjeh hrvatske momčadi na svjetskom nogometnom prvenstvo već je izdašno prokomentiran, naprosto je lijepo biti uspješan – i teško se oteti oduševljenju uspješnim timom.

Vjerujem da mase koje su bauljale gradskim ulicama, njihovi dresovi, zastave, transparenti … govorile o njihovoj radosti, ponosu i – spoznaji da je strastvena volja momčadi male zemlje bila ta pokretačka snaga zahvaljujući kojoj su hrvatski nogometaši nadilazili granice i ostavili za sobom nogometne velesile.

Nepokolebljiva volja da se pobijedi dala im je snagu da iz sebe izvuku sve najbolje. Dokaze toga su prije pružali i Kostelićevi i pobrali zasluženo oduševljenje cijele nacije. Možeš ako zaista hoćeš, a lijepo je znati da si uspio.

Nepokolebljiva volja da se pobijedi dala im je snagu da iz sebe izvuku sve najbolje. Dokaze toga su prije pružali i Kostelićevi i pobrali zasluženo oduševljenje cijele nacije. Možeš ako zaista hoćeš, a lijepo je znati da si uspio

Kako je za svaki uspjeh trebalo najprije ulagati – ne radi se samo o ulaganju sportaša nego i njihovih roditelja, škola i države – kako tek sinergija sportskog talenta, trenerove karizme i povoljnog odnosa društva prema državnim ulaganjima (tj. poreznih obveznika) stvara temelje uspjeha, odlično drugo mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu je i uspjeh cijele Hrvatske.

Na neki su način to doživljavali i ljudi koji su masovno izašli na doček uspješnih nogometaša: djelić zasluge smiju si svi oni pripisati i sebi.

Je li masovna euforija nešto više od suosjećanja i sudjelovanja u pobjedničkom trijumfu?

U trenutku euforije lako je zaboraviti da će već sutra ili za koji dan ti mladi strepiti zbog mjesta na fakultetima ili zbog zaposlenja, a možda se i zapitaju imaju li u toj državi, koja je osnovana na temeljima ustavno proklamirane pravne i socijalne demokracije, svi jednake šanse i što se to događa da se netko nađe u redovima uspješnih, a netko ne, da neki dobivaju šanse da se afirmiraju, a drugi se ne mogu naći nigdje.

U Hrvatskoj ima toliko nadarenih mladih – mladih matematičara i informatičara koji su se s medaljama vratili s Matematičke olimpijade, uspješnih umjetnika i umjetnica u koje su njihovi roditelji i učitelji također ulagali da bi ih država ostavila na cjedilu i pustila da se sami koprcaju u svijetu.

Njih ne dočekuju ni približno toliki i toliko entuzijastični navijači, a od političara i političarki (čak ni onih koji bi ih resorno bili dužni dočekati) ni traga. U nekom su komentaru spomenuti hrvatski nobelovci Prelog i Ružička, za koje se ne pamti sličan doček kao za sportaše.

Događaji se mogu na neki način smatrati ”drugim” rođendanom Republike; nakon međunarodnog priznanja 1992. i ulaska u međunarodne organizacije čak i pravim rođenjem Republike Hrvatske.

Zadovoljniji građani i građanke spremniji su dijeliti svoje zadovoljstvo i pomagati drugima, preuzimati neplaćene obaveze, prevladati svoj individualizam i njegovati solidarnost

Pitanje je – a to pitanje postavljaju mediji i drugih sudionika Svjetskog prvenstva – može li se silna energija sportaša i podrška njihovih navijača očuvati, održati duže nego što izdrži euforija. Može li, zapravo, Rusija pokrenuti Hrvatsku?

Doček nogometaša je, rekla bih, masovna demonstracija protiv politike: protiv domaće, a još više protiv europske. Thompsonov nastup i njegovo ostentativno druženje sa sportašima, u inozemstvu se smatra sočnom pljuskom opaljenom Europi. Pljuska iz ogorčenosti zbog današnjeg stanja Europe i te kako je razumljiva (reklo bi se da mislioci i stvaraoci europskog ujedinjenja ”okreću u grobu”).

Europska je unija oslabljena, bezidejna, sve drugo samo ne unija – no nemamo bolju, a problemi koji se ne mogu rješavati na nacionalnoj razini se množe.

Kad mine entuzijazam, ostaje samo pritisak i potreba žurnih dogovora i akcija: Dobar nogomet još nije dobra politika. Samo na emocijama – oduševljenju i ogorčenosti – utemeljen patriotizam ujedinjuje nacije na trenutak.

Njemački sociolozi registriraju da nakon uspješnih međunarodnih natjecanja raste optimizam, jer raste i zadovoljstvo kvalitetom života (to može biti samo subjektivan osjećaj, dok se objektivno okolnosti ne mijenjaju na bolje).

Zadovoljniji građani i građanke spremniji su dijeliti svoje zadovoljstvo i pomagati drugima, preuzimati neplaćene obaveze, prevladati svoj individualizam i njegovati solidarnost.

U Hrvatskoj ima toliko nadarenih mladih – mladih matematičara i informatičara koji su se s medaljama vratili s Matematičke olimpijade, uspješnih umjetnika i umjetnica u koje su njihovi roditelji i učitelji također ulagali da bi ih država ostavila na cjedilu i pustila da se sami koprcaju u svijetu

Iako je nemoguće instrumentalno mjeriti utjecaj uspješne momčadi na opći uspjeh u zemlji, empirijski se može ustanoviti da je učinkovitost sportske momčadi jak katalizator koji potiče zalaganje građana i ambicije općenito, te da se rad, požrtvovnost i disciplina više cijene.

Možda uspjeh na Svjetskom prvenstvu pomaže liječiti depresiju, možda može osokoliti ljude da se priberu i prevladaju pasivnost i može im uliti samopouzdanje, no i politika se mora trgnuti i barem se pobrinuti za opravdane nade u gospodarski rast koji – nota bene – narod mora osjećati na vlastitoj koži.

Rusija mora ”zapaliti” i Hrvatsku kao što je ”Bern” svojedobno zapalio Nijemce (izreka povjesničara Alfreda Georga Freija). Ljudi su osjetili što je ”kvaliteta života” i sada imaju pravo očekivati da se političari koriste pozitivnom energijom stvorenom u narodu, za konstruktivan rad.

Uspjeh rođen iz radišnosti u spoju s talentom i povoljnim okruženjem mogao bi održati o životu jednom zapaljen plamen.

    •  Vrijedi li još uvijek Si vis pacem, para bellum?
    •  Homilija ostaje zabranjena laicima obaju spolova
    •  Papa na ''pristaništu sramote'' – Remigracija, da ili ne
    •  Papina opomena aktualnim neprijateljima mira
    •  40. godišnjica Černobila. Svijet čeka na poruku Lava XIV.
    •  Godina pontifikata pape Leona XIV. – Lav zna pokazati zube
    •  Prva godišnjica smrti pape Franje – nasljeđe za budućnost
    •  Otpor redovnica crkvenim vlastima iz drugog kuta gledanja
    •  Pravednost, a ne pomirba s nepravednostima
    •  San i čežnja – Čvrsta ruka i diktator

> Svi tekstovi ovog autora