Nečastivi na Pantovčaku i ćirilica u Vukovaru

Na Pantovčaku br. 241 stanuje Nečastivi. Tu je negdje, u šumi kraj zgrade koja dominira kompleksom Ureda Predsjednice. Možda u nekoj zaboravljenoj prostoriji tehničkih službi u podrumu glavne zgrade ili se možda skriva među jelenima, u krdu koje predvečer, ohrabreno mirom i gašenjem sunca i svjetala u lijepoj zgradi Ureda obilazi kompleks u potrazi za hranom.

Svoj je biljeg Nečastivi dugo držao i u samom Uredu hrvatskog državnog poglavara. Tri je predsjednika, Tuđmana, Mesića i mene, Mefisto, crvenoputi i crvenomisleći demon, prevario natjeravši nas da njegovu bijelu bistu ili jedne od njegovih brojnih inkarnacija tu držimo. Zvali smo je Titova bista.

Nova je predsjednica već u predizbornoj kampanji shvatila o kakvoj pogibelji se radi. Ne može se dobra politika voditi uz Nečastivog, ne može se dobro lupati šakom o stol, a ni Hrvatsku pretvoriti u najbogatiju državu na svijetu, kako je obećala tada buduća predsjednica. Nečastivi to neće dopustiti.

Svoj je biljeg Nečastivi dugo držao i u samom Uredu hrvatskog državnog poglavara. Tri je predsjednika, Tuđmana, Mesića i mene, Mefisto, crvenoputi i crvenomisleći demon, prevario natjeravši nas da njegovu bijelu bistu ili jedne od njegovih brojnih inkarnacija tu držimo. Zvali smo je Titova bista

Zato je rekla maknuti urokljivu bistu Nečastivog. I ne samo to, obećala je iseliti svoj Ured na neko drugo mjesto gdje crveni vragovi ne stoluju. Mjesto gdje povijest izgleda drukčije od one koju nam na uho šapće Mefisto, zavodljivo pričajući o zlom fašizmu i nekim ljudima koji su ga pobijedili, proboli kao sveti Juraj onog zmaja.

Rečeno-učinjeno. Bista je maknuta, a Ured i kompleks u kome stoluje Nečastivi paralelno s Predsjednicom posvetio je ni više ni manje nego čuveni fra Jozo Zovko, budeći nadu cijele nacije da će to možda biti dovoljno da se Nečastivog otjera.

Ali nije išlo, on je još tu.

I nema druge, iz zgrade valja otići. Trajno, zauvijek. Uostalom, to je obećano narodu, a obećanja valja izvršiti.

A da se on-čije-ime-nije-dobro-izgovarati, ovdje sam ga već previše puta spomenuo, ne dosjeti, valja zaigrati na kartu štednje, prevariti ga nekako o pravim namjerama.

Ali crveni su vragovi prozreli priču. Jedan od njih, još-malo premijer Milanović, nikako da nađe pravi prostor za novi Ured, kao da izbjegava, kao da želi da Nečastivi i dalje ruši naš tisućljetni san. I zato predsjednica Grabar-Kitarović izmješta ured u Split, Pulu, Vukovar…

Tamo ruka Nečastivog ne doseže. Ali, tu je ruka nove, još nevidljive vlade. Ona nudi spas, seli Predsjednicu na Markov trg, u sadašnju zgradu Vlade. Ono što crveni vrag Milanović nije htio, nova vlada hoće.

Seljenje Ureda neće, barem ne bitno, spustiti trošak Ureda predsjednice (koji i inače nije preskup), dovest će do znatnih troškova preseljenja i do sigurnosno problematičnih rješenja. Pantovčak nije osobni hir Predsjednice, neće joj postati djedovina, već je to Ured koji je u funkciji predstavljanja države

Iako, kao da i tu Nečastivi ima prste. Da, Predsjednica će se riješti Nečastivog, ali, kako predlaže Karamarko, vlada bi trebala u Kockicu. Kud baš u Kockicu!? Zar itko misli da u zgradi koju su nekada zvali Crvena katedrala Nečastivi nema moći!?

I kako u Crvenoj katedrali lupati šakom o stol vladi koju štiti Nečastivi!? Da, mi agnostici nismo sigurni u postojanje Svevišnjeg, pa onda ni u bivstvovanje Nečastivog. Zato pustimo fantaziju i šalu, okrenimo se realnosti.

Istina je, treba štedjeti. Ni jedna do sada objavljena solucija izmještanja Ureda predsjednice ne samo da ne donosi ni kunu uštede. Donosi troškove adaptacije novog prostora i još veće troškove preseljenja vlade ili nekih ministarstava ili javnih službi koje bi ustupile prostor Uredu predsjednice.

Tu su i ozbiljni problemi sigurnosti Ureda i same Predsjednice, o čemu najbolje govore stručna izvješća i analize.

Da, Predsjednicu provociraju i kritiziraju da nije izvršila predizborno obećanje i preselila Ured. Ali bolje je, jeftinije i lakše oprostiti i zaboraviti to obećanje kao jedno od onih koja se olako i nepromišljeno daju u kampanjama, nego to obećanje zaista i izvršiti.

Seljenje Ureda neće, barem ne bitno, spustiti trošak Ureda predsjednice (koji i inače nije preskup), dovest će do znatnih troškova preseljenja i do sigurnosno problematičnih rješenja. Pantovčak nije osobni hir Predsjednice, neće joj postati djedovina, već je to Ured koji je u funkciji predstavljanja države.

Posjetio sam mnoge urede predsjednika širom svijeta i mogu reći da Ured predsjednice ne odskače po raskoši, veličini i opremljenosti od drugih.

Dapače, mnogi su uredi predsjednika, čak i u manje razvijenim zemljama, daleko veći i bogatiji. Ne zagovaram raskoš, protivim se demagogiji. Jednog dana kad se budu svodili računi mandata gđe Grabar-Kitarović, priča o preseljenju bit će potpuno nevažna. Važno će biti nešto sasvim drugo.

A što se izmještavanja Ureda u pojedine gradove tiče, mogu razumjeti poruku koju Predsjednica želi poslati. Ali dosadašnja nisu ostavila nekog traga, a sigurno su koštala. Kao što će koštati i izmještavanje Ureda u Vukovar.

Ono ima simboliku. Ali sve one poslove, uključivši i obilježavanje godišnjice mirne reintegracije, moglo se obaviti i jednodnevnim odlascima u Vukovar. Ipak, odluka o tome treba li izmjestiti Ured na Predsjednici je.

Istina je, i u politiku treba investirati, pa odlazak Ureda u Vukovar ne treba gledati samo kroz troškove boravka Predsjednice i djelatnika Ureda u gradu-heroju već i kroz prizmu političkih ciljeva koji se žele ostvariti.

Predsjednica sigurno ima važan razlog, važnu političku poruku koju želi poslati izmještanjem Ureda u Vukovar. To sigurno nije obilježavanje mirne reintagracije. Obilježavali smo je svih ovih godina dostojno, uz važne goste iz zemlje i inozemstva.

Zamislite da Predsjednica na svom privremenom uredu u Vukovaru, uz državnu i predsjedničku zastavu, stavi natpis: URED PREDSJEDNICE REPUBLIKE HRVATSKE U VUKOVARU – КАНЦЕЛАРИЈА ПРЕДСЕДНИЦЕ РЕПУБЛИКЕ ХРВАТСКЕ У ВУКОВАРУ

Jer, mirna reintegracija je možda najbolji potez hrvatske vlasti, posebno predsjednika Tuđmana u onim burnim vremenima. Umjesto krvlju, slobodu hrvatskog Podunavlja ”platili” smo određenim kompromisom, pravednim, mudrim i korisnim.

Ne vjerujem da je izmještanje potrebno ni radi pijeteta prema stradanjima Vukovara. I to se može dostojno učiniti jednodnevnim odlaskom u Vukovar. Isto je i s političkom podrškom razvoju gospodarstva u Vukovaru.

Ali ima jedna važna poruka koju možda Predsjednica želi dati, nadam se da je planira.

Velika je i važna.

Poruka kojom bi potvrdila privrženost multikulturalnosti i poštivanju ustavom utvrđenih manjinskih prava.

Zamislite da Predsjednica na svom privremenom uredu u Vukovaru, uz državnu i predsjedničku zastavu, stavi natpis: URED PREDSJEDNICE REPUBLIKE HRVATSKE U VUKOVARU – КАНЦЕЛАРИЈА ПРЕДСЕДНИЦЕ РЕПУБЛИКЕ ХРВАТСКЕ У ВУКОВАРУ.

Nadam se da će to učiniti! Time bi u potpunosti opravdala svaki trošak, amortizirala svaku kritiku o tome kako se u teškim vremenima nepotrebno troši. A obilježavanje mirne reintegracije dobilo bi puni smisao, kao i izmještanje Ureda u Vukovar.

Istina je, dvojezične ploče postoje, barem dok je ove Vlade i dok čekići ne obave svoj posao, na Vladinim zgradama.

Iskreno, puno mi je važnije hoće li Presjednica otjerati Nečastivog u liku međunacionalne mržnje i fašizmoljupca, nego hoće li preseliti svoj Ured. Jer ovo drugo je jedno od onih predizbornih obećanja koje je, bez obzira na to je li pomoglo na izborima, nevažno. A otjerati Nečastivog mržnje prevažna je zadaća Predsjednice, i ne samo nje

Ali potez Predsjednice, koja je svojevrsna ikona hrvatske desnice, pa i one koja razbija dvojezične ploče, bila bi jasna poruka da Hrvatska sigurno hoće u desno, ali ne i u desničarenje.

Posebno ne onog tipa kakav propagiraju neki likovi karikturalne desnice koje smo vidjeli na Predsjedničinoj inauguraciji zbog zasluga u kampanji, razni bujanci, tomci, šeparovići, dnevnohaerovci…

Iskreno, puno mi je važnije hoće li Presjednica otjerati Nečastivog u liku međunacionalne mržnje i fašizmoljupca, nego hoće li preseliti svoj Ured. Jer ovo drugo je jedno od onih predizbornih obećanja koje je, bez obzira na to je li pomoglo na izborima, nevažno. A otjerati Nečastivog mržnje prevažna je zadaća Predsjednice, i ne samo nje.

    •  Da sam Predsjednik, odobrio bih obuku ukrajinskih vojnika
    •  Spomenik legendarnoj hrvatskoj šutnji
    •  Hrvatska, Alisina zemlja čudesa
    •  Conflict for Dummies
    •  Je li za ružno lice pravosuđa krivo ogledalo, ne pravosuđe?
    •  Bilješka o nepravdi koju više nije moguće ispraviti
    •  Pisala mi ustaška zmija
    •  Tri scene političkog igrokaza zvanog predsjednički izbori
    •  Esej o svjetskom poretku koji se mijenja
    •  Pernarov poučak

> Svi tekstovi ovog autora