Ostaje nam besmrtna, neuništiva nada Krležinih riječi

Još jedna godina novog milenija je na izmaku. Bilanca?!

Pozdravili smo dolazak osam milijarditog stanovnika Planete. Opasni mikrosvijet je još tu. Shvatili smo da s klimatskim promjenama nema šale. I – dogodio se 24. veljače! Mir u svijetu stavljen je na kocku, nuklearna katastrofa nikad bliža, posljedice nesagledivih razmjera.

Prije dvadeset i dvije godine, novi milenij dočekali smo s opreznom dozom optimizma i nekom maglovitom nadom da će s kalendarskom prekretnicom doći i neka bolja vremena.

Iza nas je ostalo stoljeće u kojem je Europa bila krvavo poprište velike ljudske patnje, strašnog dance macabrea, pozornica velikog Zla i najvećeg moralnog pada kršćanske civilizacije.

Već po razmjerima sustavnog, planskog uništenja zastrašujućeg broja milijuna života, to je vrijeme nadišlo najmračnije stranice povijesti kršćanske civilizacije, sve lomače inkvizicije, sve rezultate brze i efikasne giljotine, sve potoke krvi ratova i prevrata te sve do sada priznate i nepriznate genocide.

Milenij je počeo loše, spektakularnim događajem, kao izrezanim iz nekog lošeg akcijskog filma. Teroristički čin 11. rujna širom je otvorio vrata beskompromisnom fanatizmu nepomirljivim razlikama rastrganog svijeta.

Svakodnevno su stizale vijesti o sukobima, razaranjima, broju stradalih i spaljenim domovima u paklenom grotlu uzavrelog Bliskog istoka. U medijima su se izmjenjivali naslovi o staro-novim sukobima Palestinaca i Izraela, tajanstvenoj Al-Qaedi, terorističkim prijetnjama.

Paralelno s arapskim proljećem i rušenjem korumpiranih despotskih režima počele su stizati vijesti o građanskom ratu u Siriji, u kojem se za posljednjih desetak godina srušilo sve što se moglo srušiti, tijekom kojeg su, zajedno s uredno pobranim barelima nafte stranih naftnih kompanija, odnesene i stotine tisuća ljudskih života i regrutirana armija nigdje dobrodošlih izbjeglica.

Čitali smo izvješća o pojavi zastrašujućeg ISIS-a, političke analize o nerazmrsivim sukobima bijedom i neprijateljstvima iscrpljenog arapskog svijeta. Bili smo zgroženi dramatičnim događajima u Afganistanu i teroru talibanskog režima i sa zebnjom slijedili rast nepovjerenja i neprijateljstva kršćanskog Zapada i islama.

Jedna je strašna vijest smjenjivala drugu, uz česta izvješća o humanitarnim i prirodnim katastrofama velikih razmjera, sve dok svijet, paraliziran i zatečen, nije ustuknuo pred zajedničkim nevidljivim neprijateljem koji je, prema neslužbenim podacima, odnio više od sedam milijuna života.

Pred vrata Europe novi milenij donio je nove, nerješive probleme. Kod prvog vala izbjeglica 2003. godine, govorilo se o konceptu multikulturalnosti, koji je bio je zanimljiv sve dok se u njemu vidjelo rješenje nedostatka jeftine radne snage bogate Europe.

Nakon što se nehumanim odnosom prema očajnicima u bijegu pred ratom i siromaštvom proslavila tzv. balkanska ruta, postalo je jasno da se Europa ne može nositi s tim teretom i potražila alibi u poštivanju međunarodnih konvencija i međunarodnog prava.

Granice su granice i moraju se poštivati, što jedva da je imalo pokolebalo izbjeglice u njihovu očajničkom pokušaju da se domognu Europe. One iste Europe, iz koje je, prije osamdesetak godina, sklanjajući se pred fašizmom, u Sjedinjene Američke Države emigrirao svatko tko je mogao.

Novi milenij je donio i punu afirmaciju dugačkog popisa ljudskih prava i senzibilitet na diskriminacije po svim osnovama, ali i milijune onih kojima su ta prava uskraćena. O njima slabo ima vijesti. Uglavnom to su kratka, agencijska saopćenja. Tek koja obavijest o ponekom pojedinačnom incidentu i broju onih koji su opet svoju odiseju završili na dnu Sredozemnog mora.

Posljednjih godina stižu vijesti o organiziranom prisilnom ukrcavanju izbjeglica u morske vode La Mancha. Na improviziranim pretrpanim gumenim plovilima nasilno, po utvrđenom rasporedu, dnevno se organizira transport migranata na putu do kampova na engleskoj obali.

Na njihov SOS odazvat će se, eventualno, tek slučajni obalni ribari. To se danas i sada događa na obalama one iste Normandije, natopljene krvlju savezničkih vojnika, koji su hrabrošću i svojim životima ubrzali slom fašizma i obranili humanost i dostojanstvo ljudskog roda.

Napuštamo godinu u kojoj se veliko zlo i velika nesreća sručila na Ukrajinu. Milijuni su napustili svoje domove i dosadašnje živote, ostale čeka teška ratna zima puna odricanja.

A nama preostaje da na kraju još jedne godine novog milenija lamentiramo na temu Dobra i Zla.

Na raspolaganju nam je velika literatura stručnih analiza, traktata, razmatranja i pokušaja objašnjenja Zla, od individualnih okrutnosti do ukletih vremena velikog kolektivnog Zla. S filozofskog, religijskog, sociološkog, psihološkog, psihijatrijskog diskursa. Od Golgote do Holokausta. Od traktata svetog Augustina, Kantove teorije o dehumanizaciji, objašnjenja Zla kao banalne svakodnevice bolesnog društva Hanne Arendt do najnovijih analiza o stupnjevima ljudske okrutnosti na tragu Danteova ”Inferna”.

”Ljudi su već pokazali da su kadri stvoriti pakao na zemlji, još preostaje dokazati da su u stanju stvoriti raj”, cinično konstatira François Fejtő.

Raj je, za razliku od opipljivih, itekako konkretnih oblika pakla – posve apstraktan, subjektivan, nemjerljiv pojam.

Ali, osim mračne, demonske strane ljudske prirode postoji i druga, svijetla strana. Postoji dobrota, razumijevanje, sućut, oprost, velikodušnost, plemenitost, solidarnost. I, dakako, postoje veličanstvena djela ljudskog duha i ljudskog genija.

Doduše, danas eto, svi strepimo pred zastrašujućim oružjem, koje u kratkom roku može ljudsku vrstu vratiti na početke evolucije, a stvorio ga je – ljudski genij!

Na sreću, u ljudskoj prirodi utkana je i nada da će ipak sve poći na dobro, ma koliko izgledi za to bili mali. Ona neuništiva i žilava nada, sadržana u besmrtnim Krležinim riječima:

 ”Nigdar ni tak bilo

 da ni nekak bilo

 pak ni vezda nebu

 da nam nekak nebu…”.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  ''Kilometar 101'' – kardiogram ruskog društva
    •  Vrhunci u dvorani Lisinski: doživljaji za pamćenje
    •  Plácido Domingo u Lisinskom. Aplaudirati ili ga bojkotirati?
    •  Internet naš nasušni: ovisnost je ovisnost
    •  Klimatske promjene – zločini i odgovornost
    •  Muratova Nobelova medalja zasjala za ukrajinsku djecu
    •  Je li Finska – Sibeliusova zemlja čudesa – u opasnosti?
    •  Bulgakov – Prvi čovjek Kijeva koji pripada cijelom svijetu
    •  Je li bezumni ruski režim strahom i torturom preradio čovjeka
    •  I 700 godina nakon smrti Dante je ostao trajna inspiracija

> Svi tekstovi ovog autora