autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Papa Franjo želi okrenuti piramidu moći

AUTOR: Inoslav Bešker / 25.10.2015.

Inoslav Bešker
Foto: Jutarnji list

Papa Frane istupio je s inicijativom koja može ostati u arhivima kao jedna od brojnih papinskih izjava koje nisu promijenile ni Katoličku crkvu ni svijet, ali koja bi mogla – razvije li se do krajnjih konsekvencija – stubokom izmijeniti i poziciju samih papa i odnose među kršćanskim crkvama, a možda i među kršćanima raznih vjeroispovijedi.

Poglavar Katoličke crkve je u subotu, na skupu kojim je obilježena 50-godišnjica Biskupske sinode, u centar svog izlaganja stavio, kako je rekao, “spasonosnu decentralizaciju” Katoličke crkve.

Pa nije li ključna značajka Katoličke crkve, differentia specifica katolištva spram inih kršćanskih vjeroispovijedi, njegova centralizacija, s jednim papom na čelu, na vrhu piramide u kojoj su uza nj kardinali i Rimska kurija, pod njim biskupi, na sljedećoj nižoj stubi svećenstvo i redovništvo, a na dnu, u bazi, preostali laički dio “puka Božjega”, koji se tako doima kao piramida, pa je tako u srednjovjekovlju i prikazan u nekim minijaturama pažljivo uslikanima u pergamentskim kodeksima?

Papa Frane istupio je s inicijativom koja može ostati u arhivima kao jedna od brojnih papinskih izjava koje nisu promijenile ni Katoličku crkvu ni svijet, ali koja bi mogla – razvije li se do krajnjih konsekvencija – stubokom izmijeniti i poziciju samih papa i odnose među kršćanskim crkvama, a možda i među kršćanima raznih vjeroispovijedi

Sadašnji Papa smatra, tako je u subotu rekao, da u sutrašnjoj Crkvi prava odlučivanja moraju biti redistribuirana.

On je iznio ocjenu kako “nije oportuno da Papa nadomješta episkopate u razrješavanju svih problematika koje se javljaju na njihovim ozemljima”.

U tome reformskom istupu Papa je govorio o “obrnutoj piramidi” gdje pape ne bi bili “gore, nego dolje”, kao “sluge sluga Božjih” i čak o “obraćenju papinstva”. To obraćenje, naravno, treba shvatiti u smislu reforme koja bi umanjila centralnu ulogu poglavara Katoličke crkve.

I evo nas do ključne točke: odnosa s pravoslavljem i s inim kršćanima: papa Bergoglio je tom prilikom predvidio da bi ta “konverzija” pospješila ekumenizam, naime zbližavanje Katoličke i inih kršćanskih crkava. Onih koje ne prihvaćaju instituciju papinstva kao vrhovni autoritet.

O ekumenizmu se govori i oko njega se nastoji veoma mnogo, ponajviše s katoličke strane, od Drugoga vatikanskog koncila, dok su protestantske crkve pa onda i pravoslavne pokušale s druge strane koordinirati barem dio svojih gledišta kroz Svjetsko vijeće crkava.

Nota bene, Katolička crkva u nj nije htjela kao punopravna članica, jer bi to značilo staviti papu na istu razinu s poglavarima inih crkava, a katolištvo se ne samo poziva na petrovsku službu i petrovski privilegij utjelovljen u papi kao Kristovu namjesniku na Zemlji, nego se oko toga zapravo i konstituira.

U tih pola stoljeća izglađene su mnoge teološke razlike (dakle u pogledu vjerovanja), ali eklesiološke su možda i povećane (npr. ređenjem žena za prezbitere, pa i biskupe, u nizu protestantskih denominacija).

U tome reformskom istupu Papa je govorio o “obrnutoj piramidi” gdje pape ne bi bili “gore, nego dolje”, kao “sluge sluga Božjih” i čak o “obraćenju papinstva”. To obraćenje, naravno, treba shvatiti u smislu reforme koja bi umanjila centralnu ulogu poglavara Katoličke crkve

Dodajmo da je Benedikt XVI iz papinskog naslova izbacio titulu “patrijarha Zapada” a zadržao titulu “poglavara Univerzalne crkve”, poručivši tako inim patrijarsima da mu ni po čemu nisu ravni, pa će biti jasno da se odnosi nisu popravili baš mnogo.

Između katolištva i pravoslavlja ostaje uostalom jedna rezerva, usidrena u povijesnim događanjima posljednjih tisuću godina od crkvenog raskola ili posljednjih 1500, otkad su se interesi Carigrada i Rima počeli sve bitnije razlikovati, više na političkoj nego na vjerskoj osi.

Pitanje je, naime, jesu li podjele među crkvama uzrok podjela među narodima – ili su razdori među narodima, odnosno državama, prouzročili podjele, pa i neprelazne jazove među crkvama?

Nisu li međusobno ratovale države u kojima je, i jednoj i drugoj, pravoslavlje tada bilo državna religija?

Nisu li se znale međusobno zakrviti države čije je pučanstvo bilo u krilu iste Katoličke crkve, pa su i s jedne i druge strane katolički biskupi molili za pobjedu svog oružja?

Nije li baš to nadahnulo neke katoličke političare u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji da zasnuju Evropsku zajednicu i tako utemelje Evropsku uniju, nadajući se (zasad uzalud) Sjedinjenim Evropskim Državama?

Nisu li protiv evropskog jedinstva digli glas i viđeni katolici, poput o. fra Joze Zovka, koji je rekao: “Ako je to Europa, ja je neću!”?

Čak i ako je to Sizifov posao, vjerujem da taj kamen treba valjati, makar radi mira ako ne u svijetu, a ono s vlastitom savješću. Vele Kinezi da i put od deset tisuća milja počinje prvim korakom

U tom je pogledu krajnje dvojbeno može li neki papa zaista postići da se poruše zidovi nepovjerenja, ili makar prošire vrata u njima, ako se to protivi ekonomskom interesu i političkoj volji neću reći narodâ (jer narodi u ratovima plaćaju, krvlju, glavom i imutkom, ne zarađuju), nego njihovih elita (u kojima ne manjka onih koji su prije bilo kojega posljednjeg rata bili golje).

Čak i ako je to Sizifov posao, vjerujem da taj kamen treba valjati, makar radi mira ako ne u svijetu, a ono s vlastitom savješću. Vele Kinezi da i put od deset tisuća milja počinje prvim korakom.

(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).

Još tekstova ovog autora:

• Kako pisati ukrajinske toponime? Kriterij ne može biti ruski
• Moramo biti opremljeni za najgore, a ne za prosječno
• Biskup u Hercegovini izravno se protivi papi Franji
• Konačno stiže toliko najavljena reforma vatikanske Kurije
• Ekstremisti koji se žele iskupiti pa i kroz ''krvavu kupelj''
• Je li sekularizam kriv za terorizam?
• Trump je zrcalo i naših dilema
• Većina klera ne prati papin koncept siromašne Crkve
• Nitko nema pravo prijetiti biskupu Košiću klanjem!
• Izrael i Palestina: Pedeset godina pat-pozicije

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: ABRAHAMOVA DJECA
Oznake: Abrahamova djeca, Benedikt XVI., Bergoglio, biskupi, Biskupska sinoda, Carigrad, centralizacija, Drugi vatikanski koncil, ekumenizam, Evropa, Inoslav Bešker, Kardinali, Katolička crkva, katolištvo, moć, papa Franjo, Piramida, podjela, pravoslavjle, Rim, Rimska kurija

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".