autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Pismo agnosticima: Matematika i Bog

AUTOR: Željko Porobija / 20.05.2018.
Željko Porobija

Željko Porobija

Biti vjernik znači misliti/osjećati/vjerovati da Bog 100% postoji, uz možda minimalnu i sasvim formalnu mogućnost da ste pogriješili. S druge strane, biti ateist znači da se postojanju Boga pridaje 0% vjerojatnosti (ili najviše 0,000001%).

Danas je, međutim, sve popularnije biti agnostik – jednostavno reći da ne možemo znati postoji li ili ne postoji Bog.

Agnosticizam je kao pojam uveo Darwinov ”buldog” Thomas Huxley, a ima izvora koji tvrde i da je Darwin bio agnostik.

Nekima je to iznimno jak argument u prilog vlastitom agnosticizmu i vrlo često čujem kako se ateiste kritizira što – kao i ja u prethodnoj kolumni – misle da Darwinova teorija evolucije implicira ateizam. Jer, kako glasi uvriježena kritika, ni sam Darwin to nije mislio, pa što onda o tome tek ima reći tamo neki osrednji filozof.

Da budem odmah jasan već u samom uvodu: među agnosticima – kao i među vjernicima i ateistima – imate i pravih moralnih vertikala, i prosječnih ljudi, i sitnih duša, hulja i probisvijeta.

Među ljudima nisam nikada pravio razlike, ne mislim da su ”oni drugi” (i ”ovi treći”) glupi i nemoralni. Napokon, u jednoj fazi svog izlaska iz vjere sebe osobno sam prvenstveno smatrao agnostikom, znao i javno reći kako više i ne tražim odgovore na velika pitanja (kao što je, prije svega, postojanje Boga).

Agnostici s ateistima dijele zajednički stav prema religiji kao neutemeljenoj ideologiji i fantaziji; agnostici žive životom nevjernika, oni nisu nesigurni vjernici koji povremeno, za svaki slučaj, svrate u Crkvu. Tako da oni ni po čemu nisu nešto između vjernika i ateista – jedino što na pitanje postojanja Boga namjesto vjerničkog ”Znam da On postoji” i ateističkog ”Znam da Bog ne postoji” odgovaraju s cesarićevskim ”Tko zna (ah, niko, niko ništa ne zna, krhko je znanje!)”

No ipak osjećam potrebu da i s agnosticima prodiskutiram, iako mi uglavnom sasvim ugodno čavrljamo u stvarnoj i virtualnoj komunikaciji (pa imamo i dvije zajedničke grupe na fejsu).

Agnostici s ateistima dijele zajednički stav prema religiji kao neutemeljenoj ideologiji i fantaziji; agnostici žive životom nevjernika, oni nisu nesigurni vjernici koji povremeno, za svaki slučaj, svrate u Crkvu. Tako da oni ni po čemu nisu nešto između vjernika i ateista – jedino što na pitanje postojanja Boga namjesto vjerničkog ”Znam da On postoji” i ateističkog ”Znam da Bog ne postoji” odgovaraju s cesarićevskim ”Tko zna (ah, niko, niko ništa ne zna, krhko je znanje!)”.

Stoga ovo nije moja rasprava s agnosticima kao ljudima, nego jednostavno s agnostičkim stavom. Ne pitam se tko ima više pameti i morala, nego kako stvari doista stoje.

Mislite li ozbiljno da je postojanje Boga i dalje nekakva ozbiljna mogućnost?

Ako ste agnostik, reći ćete kako je vjerojatnost postojanja Boga nekih 50%, pa krenimo od te brojke i pokušajmo se malo ozbiljnije baviti matematikom.

Imajući, dakako, u vidu da pitanje postojanja Boga nije tek puka matematička rasprava, nego u cijelu priču moramo uvesti i sve one činjenice koji su nam dosad poznate. Znao sam i od ljudi iznimnog znanstvenog pedigrea čuti kako nemamo dovoljno podataka da bismo donijeli konačan sud – i bojim se da te prepametne glave u ovom slučaju nisu u pravu.

Ali hajde da objasnim matematički problem – pritom pokušavajući da ne budem previše apstraktan i ne natjeram većinu vas da odustanete od čitanja ovog teksta.

Kad računate vjerojatnost nečega, imate na raspolaganju razne metode, a meni se čini kako je možda i najprikladniji Bayesov teorem.

Ne brinite, neću sad ovdje izbaciti formulu (i dobrohotnog čitatelja iz takta), ali ću objasniti što se i kako njime može napraviti.

Recimo to ovako: načelno dajete postojanju Boga 50% vjerojatnosti – i to je postotak s kojim obično nemam problema, jer nešto može ili postojati ili ne postojati, dakle, imate samo 2 mogućnosti.

Doduše, s postojanjem Boga – barem onakvog kakvim ga zamišljaju glavne teističke religije – stoji i to da je on ili uvijek postojao ili nikada nije postojao (teolozi bi rekli da je njegovo postojanje nužno). Sve ostale stvari u svemiru postoje privremeno, čak je i svemir privremen (teolozi bi rekli da je njihovo postojanje slučajno).

I, hajde, krenimo dakle od mogućnosti da postoji takvo biće koje je oduvijek postojalo i uvijek će postojati. Koliko je prema vama vjerojatno da takvo biće dosad ne ostavi ni jedan jedini dokaz svog postojanja?

Ovo nije moja rasprava s agnosticima kao ljudima, nego jednostavno s agnostičkim stavom. Ne pitam se tko ima više pameti i morala, nego kako stvari doista stoje

Jer, ako ste agnostici, svakako ne prihvaćate sve ono što nam se dosad nudilo kao dokaz postojanja Boga (i s pravom ste odbacili te odavno opovrgnute ”dokaze”).

Uglavnom, pretpostavljam da će dobar dio vas opet izabrati ziheraški pola-pola odgovor. Dakle, vjerojatnost da se vječno biće, kome ste u početku dali šanse 50% postojanja, ne uspije u cijeloj povijesti svemira (i ljudske misli) dokazati je 50%.

Nadam se da znate ”množiti” postotke i da nećete reći kako je 50% x 50% = 2500% (sami shvaćate da bi to zvučalo blesavo).

Naprotiv, umnožak ova dva postotka je 25% (mislim da ste već uhvatili i formulu za izračunavanje proizvoda postotka).

I tu je i suština Bayesovog teorema – kako neka vjerojatnost izgleda kad se množi s drugim vjerojatnostima. Do one prve dolazimo nekim razboritim izborom (”odokativno”), a one druge su već proizvod svih činjenica koje su nam dosad poznate.

Možda da krenemo dalje.

Ako su šanse da se takvo biće ne bi dosad uspjelo dokazati – kolike su šanse da se ono dosad ne bi uspjelo ni pokazati?

Znam, imate priče o tome da se npr. Jahve ukazao Izraelcima na Sinaju; imate i iskaze raznih pojedinaca da im je Bog rekao ovo ili ono – ali i sami znate koliko je sve to, najblaže rečeno, problematično (ono o Jahvi i Sinaju napisano je tek nekih 8 do 10 stoljeća nakon navodnog događaja).

Ne morate se zamarati tim pričama; krenite među konkretne vjernike i upitajte ih kakvo im je neposredno iskustvo Boga. Onda ćete čuti kako se to sve svodi na neki duboki osjećaj, na neko unutarnje osvjedočenje (to je pojam koji ćete naći i u teološkim udžbenicima), na neki događaj za koji misle da se mora objasniti djelovanjem Nekoga Gore.

Ako i naletite na nekog tko će vam pričati da im je Bog osobno progovorio, imat ćete dvojbi u vezi pitanja zdravlja takvih osoba.

Uglavnom, kad pokupite sve te činjenice – a imate uzorak od nekoliko milijardi vjernika – koliko će vam se činiti mogućim da je jedno takvo nadmoćno biće iza sebe ostavilo samo takva svjedočanstva koja nisu nimalo neupitna?

Hoćete li opet pribjeći sigurnom utočištu od 50% izgleda?

Nema problema što se mene osobno tiče – iako bih dao znatno manje od 50%. Ali time ste mogućnost postojanja Boga – uzevši u obzir i prethodnu računicu – sveli na 12,5%.

Ako ste agnostik, mislim da ćete u susretu s ovakvom računicom – koliko god nepreciznom – shvatiti da možda nije racionalno braniti stav možda jest, možda nije

A pitanja koja biste dalje mogli postaviti samo se množe i mogu se ticati i religijski i deistički shvaćenog Boga.

Koliko je vjerojatno da bi se jedno takvo biće objavilo ljudima tek nekih nekih stotina tisuća godina nakon nastanka naše ljudske vrste (homo sapiensa sapiensa)?

Koliko je vjerojatno da bi ta objava ostala onda zabilježena samo u prilično nepouzdanim spisima?

Koliko je vjerojatno da bi se vjernici podijelili u toliko puno različitih skupina (a govorimo o objektivno postojećem biću)?

Koliko smatrate mogućim da bi ova naša povijest – i pisana i ona evolucijska – bila tako krvava i zla kad bi ju vodilo jedno svedobro i svemoćno biće?

Ako samo na ova 4 pitanja odgovorite sa svojih standardnih 50% – što mislite do koje ste brojke došli?

Ukoliko vam nije pri ruci kalkulator, reći ću vam ja tu brojku – 0,78125% (isprike svima koji ne vole brojeve na 5 decimala).

A sami možete smisliti dalje brojna druga pitanja kao i vidjeti što bi se dogodilo kad biste namjesto 50% stavili neku manju brojku (koja bi u navedenim slučajevima bila puno realnija).

Postotak koji ćete na kraju priče dobiti bit će debelo ispod 1 (već smo prešli tu magičnu granicu), vjerojatno ćete imati neku brojku koja započinje s 0, pa iza nje slijedi još puno nula, da bi tek na kraju tog podugačkog niza imali neku mršavu jedinicu.

Znam da će neki od vas – i to je sasvim legitimno – pokušati pribjeći i onim pitanjima koja bi se bavila samo filozofskim (deističkim) poimanjem Boga i njegovom postojanju navodno poboljšala šanse.

Primjerice, kolike su šanse da bi slučajno nastali svemir bio upravo ovako dobro ugođen i pogodan za život kao ovaj naš?

Iskreno, ja taj postotak ne znam (ne zna ga nitko, da se ne lažemo), ali svakako u računicu ubacite i podatak da je ogromni dio ovog ”ugođenog” svemira apsolutno nepogodan za život.

Stoga bi pravo pitanje trebalo glasiti: koliko je vjerojatno da bi jedno svemoćno i nadmoćno biće stvorilo svemir s toliko toga ne-ugođenog.

Ne morate se zamarati tim pričama; krenite među konkretne vjernike i upitajte ih kakvo im je neposredno iskustvo Boga. Onda ćete čuti kako se to sve svodi na neki duboki osjećaj, na neko unutarnje osvjedočenje (to je pojam koji ćete naći i u teološkim udžbenicima), na neki događaj za koji misle da se mora objasniti djelovanjem Nekoga Gore

Neki od vas će mi uputiti i egzaktniji prigovor u pitanju korištenja Bayesovog teorema u ove svrhe (da ne spominjem vas koji ćete me iskritizirati zbog krajnjeg pojednostavljivanja formule).

Donekle ste u pravu, jer uistinu ova matematičko-statistička metoda i nije smišljena zbog ovakvih računica. Brojka do koje ćete na kraju doći ne može biti sasvim precizna, ali će u svim mogućim kombinacijama (čak i onima gdje biste na moja pitanja odgovorili s 99%) i dalje biti vrlo mala.

Otrežnjavajuće mala.

Ako ste vjernik – na vas sve ove računice vjerojatno neće djelovati, vi ćete se i dalje pozivati na neko svoje iskustvo ili osvjedočenje. Premda i među vama ima onih koji se neće biti spremni oduprijeti svakom glasu razuma.

Ali ako ste agnostik, mislim da ćete u susretu s ovakvom računicom – koliko god nepreciznom – shvatiti da možda nije racionalno braniti stav možda jest, možda nije.

Još tekstova ovog autora:

     Zašto sam sve ovo pisao na Autografu
     Korona će biti sudište i za teorije zavjere i za religiju
     Virus bi u Njemačkoj osobito mogao pogoditi staračke domove
     Evo kako ateisti mogu tješiti ožalošćene
     Obiteljaši ne brinu ni za obitelj ni za djecu
     Političari-vjernici: ugledajte se na svog ateističkog kolegu
     Kad vrhunski biblijski stručnjak skrene pameću
     Nebeski Bill Gates puno je gori od zemaljskog imenjaka
     Moje pravo na život znači i moje pravo na smrt
     Ne, mi ateisti nismo samo još jedna skupina vjernika

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1