Politike nenasilja: povezani smo u jednom ekosustavu

”Nije dovoljno biti dobar, treba aktivno pružiti otpor korupciji u politici”.

Ova rečenica naše prijateljice koja se odlučila aktivno uključiti u političko natjecanje na lokalnim izborima sažima njenu motivaciju, a pokazuje i nama kojim ćemo smjerom, vjerujemo, postići politike nenasilja.

Politike nenasilja i lokalni izbori – tako glasi naslov malog istraživanja koje je provela ”Politike nenasilja” – ustanova za mirovno obrazovanje i djelovanje iz Osijeka od 20. ožujka do 5. travnja 2021.

Propitivali smo stavove ispitanika iz političkih stranaka i nevladinih organizacija o nenasilju i mogućnostima nenasilnih politika. Htjeli smo ih potaknuti da bilo kao sudionici u izborima koji nude svoje političke programe ili kao sudionici koji će birati te programe i osobe pitaju: gdje je u ponuđenom političkom programu nenasilje?

Koliko ga uopće smatrate važnim za političko djelovanje u zajednici, za viziju kojom se vodite u izgradnji te zajednice? Koliko vam je kao biračicama i biračima moguće prepoznati programe i stranke koje barem u tragovima zagovaraju miroljubive, nenasilne politike?

Ustanova je poslala anketu na više od tristo adresa: političkim strankama, nevladinim organizacijama te mirovnim školama. Odazvalo se 95 ispitanika, iz 29 gradova Hrvatske, podjednako iz političkog kao i iz nevladinog odnosno obrazovnog sektora.

Rezultati ovog istraživanja pokazuju da više od 40 posto ispitanika i ispitanica gaji simpatije prema nenasilju.

Možemo simpatiju jačati u stav nenasilja koji počinje od uvida da nasilje nije nužnost nego je izbor svake osobe koja poseže za nasiljem. Ako je izbor, onda svaka osoba za svoje nasilje i odgovara

Također velika većina prepoznaje nasilje i smatra kako dugoročno nasilno ponašanje ne daje prave rezultate jer ”stvara otpor, nasilje, strah, nejedinstvo, gradi obrasce moći koji stvaraju prostor za korupciju, kriminal i nepotizam” kako je u prezentaciji istraživanja istakla njegova voditeljica Julijana Tešija.

No sama simpatija za nenasilje nije dovoljno jamstvo za nenasilno djelovanje. Gotovo 50 posto ispitanika smatra da je nasilje sveprisutno i prihvaćeno u društvu. Stoga je nenasilje u nekim situacijama po njima neefikasno.

Postoji stabilno nepovjerenje u mogućnost nenasilnog uspjeha u svim nasilnim situacijama: dakle nepovjerenje koje koči pristanak uz nenasilje bez ALI. Postoji jedan ALI za koji se pita Julijana Tešija, je li on izuzetak koji se pretvara u pravilo.

Kao paradigmatske izjave Tešija navodi nekoliko izjava. Tako izdvaja odgovor jednog ispitanika: ”Nenasilno djelovanje je osnovni faktor stabilnosti i dobrobiti za ljude osim u ekstremnim situacijama koje traže nužne vojne intervencije radi zaštite ljudi”. Ali nije sam rat/vojni sukob spominjan kao primjer legitimnog nasilja.

Drugi ispitanici, pak, smatraju da ”suzbijanje nasilja nije uvijek moguće nenasilnim sredstvima” budući da suzbijanje nasilja ovisi o mnogim čimbenicima. Ispitanik misli na institucionalno ili strukturalno nasilje.

Konačno, neki ispitanici niti na osobnoj razini ne vide da mogu nenasilno izaći na kraj sa sukobom. Nekima je i tu potreban odmak u ”ali” kada ne mogu biti tolerantni prema onima koji nisu ili ne žele biti tolerantni.

Nas kao ustanovu nije iznenadila, ali je zabrinula percepcija našeg društva: u očima ispitanika naše društvo njeguje i potiče nasilje. Posebno oni koji su na pozicijama moći podržavaju takvu sliku društva. Nasilje se smatra dopuštenim i učinkovitijim od nenasilja.

Što ćemo mi onda s našom ”ponudom” jedne druge političke paradigme: politike nenasilja?

Tom sintagmom označavamo politike koje su prepoznate po kreiranju mogućnosti/prostora suradnje, isticanju vrijednosti i cijenjenju umijeća dijaloga, politike koje podržavaju održiv razvoj, temelje se na etici brige i cijene snagu suosjećanja i solidarnosti.

To su politike koje umiju u traženju političkih rješenja uskladiti snagu empatije sa snagom asertivnosti, koje stvaraju klimu u kojoj izumiru predatorski, kompetitivni porivi i preziru se egoistično agresivne politike dok na važnosti dobivaju politike skrbi i suosjećanja.

Konačno, to su politike koje su podržane i koje podržavaju ekonomiju senzibilnu za ”novac koji ima srca”, kako stoji u podnaslovu djela ”Impact”, sir Ronalda Cohena, jednog od utemeljitelja koncepta investiranja za društveni utjecaj/impact.

Radi se o ekonomiji, tumači Cohen, koja vodi brigu o zelenim politikama, o utjecaju tržišta na okoliš i na društvenu pravdu. I kroz taj utjecaj mjeri bruto nacionalni dohodak.

Što možemo ostvariti nakon ovih lokalnih izbora, u smjeru politika nenasilja? Što nam o smjeru kojim možemo ići govore rezultati našeg istraživanja?

Istraživanje ”Politike nenasilja i lokalni izbori 2021.” je pokazalo da ispitanici gaje simpatije prema nenasilju. Nadaju se da će doprinositi demokratizaciji i oslobađanju društva od nasilja uključivanje građana u donošenje političkih odluka, ako se angažiraju u lokalnim zajednicama u svojim mjesnim odborima.

Na tom tragu možemo učiniti mnogo koraka, postupno ostvarivati transparentnost za kojom čeznu ispitanici, jednako i iz političkog i iz nevladinog sektora.

Velika većina prepoznaje nasilje i smatra kako dugoročno nasilno ponašanje ne daje prave rezultate jer ”stvara otpor, nasilje, strah, nejedinstvo, gradi obrasce moći koji stvaraju prostor za korupciju, kriminal i nepotizam” kako je u prezentaciji istraživanja istakla njegova voditeljica Julijana Tešija

Možemo simpatiju jačati u stav nenasilja koji počinje od uvida da nasilje nije nužnost nego je izbor svake osobe koja poseže za nasiljem. Ako je izbor, onda svaka osoba za svoje nasilje i odgovara.

Nikada cilj ne opravdava sredstvo, pa ni onda kada je društvo percipirano tako nasilnim kako izgleda prema odgovorima iz ovog istraživanja.

Od ovog uvida krećemo dalje i promatramo sebe kao male generatore nenasilja, kao one koji neće posezati za nasiljem pa niti kada su politički predstavnici s vrha vlasti prešli svaku liniju dopustivog pokazivanja svog nasilja. Niti taj prestup nas ne oslobađa od odgovornosti za vlastito (ne)nasilno ponašanje.

Tada će nam sve manje trebati ono ALI u odnosu na nenasilje. Tada će nam biti jasno da kultura koju stvaramo ima sasvim drugi ”miris i boju”.

Ovi izbori tek su početak, prilika da i ovaj, nadamo se, posljednji čin pandemije iskoristimo za ono što nas je pandemija naučila: kako skoro devedeset ispitanika odgovara, pandemija nam je pokazala da smo ”povezani u jednom ekosustavu” za koji trebamo ”preuzeti odgovornost i djelovati u smjeru održivog razvoja, kvalitete života i opće dobrobiti”.

Nadamo se da smo lekciju pandemije naučili, da se ne moramo bojati popravnog ispita.

 

UKOLIKO VAM SE tekst DOPADA sam Volite NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA sam NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ Račun, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILČU NA Naj BROJU 060 800 333 HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE .

    •  Studenti pobeđuju
    •  Christoljub Božji Vegan – Presente
    •  Lagali ste za Irak, lažete za Iran
    •  Isus je došao u Rijeku
    •  Mistika otvorenih očiju
    •  Nemoj ogrubiti u ova gruba vremena
    •  Prigovor savjesti – nepoželjna pojava u katoličkoj Hrvatskoj?
    •  Prema drastičnom dijalogu
    •  Jacinda Ardern ili kako politika može biti sasvim drugačija
    •  Zašto smo protiv obveznog vojnog roka

> Svi tekstovi ovog autora