autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Pustite da stvaramo svijet, makar ni iz čega!

AUTOR: Denis Jurić / 23.11.2023.

Ako vam vele da je sav svijet otišao do vraga – lažu vam. Jedni su histerični, a drugi bezobrazno ravnodušni prema vlastitim izjavama i činima. Pandemija panike danas se proizvodi na klik. Pred nos nam se stavlja krv kao da se želi reći: ”Evo, vidiš da se dobrota ne isplati i više je nema!”. Empatiju lijepe samo na puške. Biti solidaran ide samo protiv nekoga. Zajedničko neprijateljstvo još je jedini pokretač prijateljstava – to se ne zove više urota. Postoje i oni treći: oni koji čekaju da ”spasu” padne cijena.

Malo po malo čuje se tako misao sa svih strana da propada svijet, da ne postoji više čovjek i kako nema snova i ideala, kako nema junaka koji bi trebali da spašavaju stvarnost od ludila i besmisla.

Eto, baš se to sve počelo događati sada, kada generacije umornih sanjara uviđaju da ne postoji više nitko na svijetu tko bi nastavio sanjati njihove snove, spašavati i brinuti o cjelovitosti ove naše stvarnosti.

Njihove snove uništavamo mi – koji smo kobiva sada za kormilom i ne razumijemo kako svijet funkcionira. Mi, ”koji visimo po internetu i lijeni smo da radimo osam sati dnevno”; mi koji se ”neprestano snimamo i lijepimo po cestama”… Tako pojednostavljeno mnogi vide nas, mlade generacije.

Napravimo veliku digresiju i zamislimo, dakle, nakratko da je ova naša generacija doista cjelokupno prisutna u tim slikama. Nije li svaki njezin angažman i ”revolucija” od samoga početka ušutkana i oklevetana?

Kada bi namrgođeno lice, na primjer, mlade Grete Thunberg doista predstavljalo cijelu generaciju (kako mnogi s podsmijehom insinuiraju), onda je jasno što o nama mladima i o našem angažmanu u svijetu misle ”stari sanjari”. Oni lijepe to ”naše lice” na svoje džipove i auspuhe i srdačno nas šalju u vražju mater.

Lice te mlade djevojke ”razapeli” su na sve strane kao prostirač o koji brišu svoju gnjevnu ravnodušnost – isti ti iz čijih se redova dižu glasovi kako je svijet ostao bez ”čovjeka”. Mlade, koji blokiraju promet, tuku, čupaju i doskora će početi gaziti preko njih kao preko smetnje za ostvarenje zadnjih stadija svojih snova. Uspoređuju ih s teroristima, nazivaju idiotima i kretenima, ismijavaju ih po društvenim mrežama i prkosno pljuju po njihovim idealima.

Ne želim ovdje započinjati raspravu o metodama tih mladih da iskažu svoje nezadovoljstvo, nego me čudi ta agresivnost ”ostalog puka” spram iskrene i uvjerljive težnje da se svijet promijeni u korijenu. Među tim mladima su doista oni koji još ”plamte” za neku stvar – i to ne samo neku, nego doista i u srži ipak dobru stvar!

Ostaje misliti kako taj ”ostali puk” žali zapravo za ”spasenjem”, ali koje spašava bez ikakvih promjena. Koje ne traži nikakvu promjenu pristupa svijetu, nikakvu promjenu u meni samome.

Što god mi, dakle, mislili o tim mladim pokretima (a ima im se naravno štošta i prigovoriti) oni su najbolje pokazali što ovdje zapravo ”raščovječuje” svijet. To je pretvorba pojma ”spasa” u kolotečinu i nostalgiju. Da svijet nekako bude bolje mjesto, ali mi, po mogućnosti, puki konzumenti tog boljitka. Spas može, ali kada mu opadne cijena.

Vama, draga umorna gospodo, ne mogu svijet spasiti mladi ljudi. Jer svijet u kojem vi živite više nema veze s realnošću. Vama ne smije nitko reći da je nešto loše i da treba mijenjati, ako i taj netko nije ”čist kao suza”.

Da bi netko kazao da je, na primjer, nafta problem, taj mora sa sebe skinuti zimsku jaknu, ne smije koristiti nikakav motorni prijevoz, prestati kupovati sve što je dostavljeno itd. Mora, dakle, ostati kod kuće ili živjeti u šumi kao gorštak. Mora, dakle, sam biti promjena koju želi ostalome svijetu, rekli bi današnji gurui.

To se, dakle, danas očekuje od svakoga tko bi htio ukazati na neku grešku. Odmah mu se počne kopati po biografiji, fizionomiji, obiteljskom stablu, školskom dnevniku, spomenaru i šta ja znam. Samo da mu se oduzme pravo da ukaže i na čiju grešku.

Kao kad bi se sudionicima nekog mirovnog prosvjeda gledalo jesu li bili nemirni u školi, je li mirno reagiraju na sve podražaje oko sebe i na osnovu toga se diskvalificira njihova poruka. Mediju se, dakle, pridaje veća pažnja nego poruci jer je to savršen način da se poruku ignorira, štoviše, ukine vlastitim medijem.

Je li doista potrebno dalje skicirati pogrešku takvog razmišljanja? Tko onda uopće ”smije” danas išta kazati? I tko ili što zabranjuje to? Nije li poruka time paušalno odbačena samo zato što njezin medij nije u apsolutnom (ne kažem ni u kakvom!) skladu s njom?

Zar je moguće da rješenje glasi: svi smo (pa i vi) krivi i zbog toga nema nitko pravo ukazivati na krivicu! Nije li to veće licemjerje, iza kojeg se većinom skriva nevoljnost napuštanja vlastite komocije?

I zato, ako vam vele da je cijeli svijet otišao k vragu i da se sve ”raščovječilo” – lažu vam. Proroci propasti i ”umorni sanjari” uglavnom se vode vlastitim doživljajem svijeta i njihova nada seže koliko i oni – dok leže i snivaju.

Oni su se većinom ”naživjeli” i nije im problem ”po stare dane” sve proglasiti ništavnim i besmislenim. Nama ostalima u ruke dati jedno veliko ”ništa”. I još nam se rugati i tvrditi da tome svemu spasa ni spasitelja nema.

Ja se opirem i velim: kakav god bio, ovo je moj svijet, jedini koji imam i jedini na kojem mogu raditi. Ja ga neću izjednačavati s njihovim tamnim prognozama i ne želim ga shvaćati kao neko nasljedstvo od njih, nego kao zadaću koja mi je data u mom vlastitom dosluhu sa smislom.

Ondje gdje nada seže dublje i dalje i gdje dobrota ne odustaje; gdje čežnja za svjetlom ne prestaje ni kada mrak prekrije pola Zemlje. Ja sam siguran da dobrota i umijeće razvrstavanja dobrote i zloće, koju milijuni nepoznatih i poznatih čine – i dalje nosi svijet i uvijek će ga nositi.

Gdje je divljaštvo, oni nose pitomost; gdje bi neki razarali zajedništvo, oni grade i šire trpeze; gdje je mrak odnosa, oni nose svjetlo susreta. Gdje je ravnodušnost, oni donose nemir. I Bog se rađa uvijek tamo, gdje je naočigled pustoš života.

Tako se valjda i stvara svijet ni iz čega. A toga ”ničega” kod ”proroka tame” ne manjka.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Čovjek i svijet u nesporazumu
     Religija uspješnog pojedinca
     ''Security-zacija'' društva i života
     Hoteć ugoditi svjetini…
     U ime Oca i Sina i tradicije svete
     Građansko strpljenje
     Gdje je, dušo, vidljivost tvoja?
     Crkva u koju se isključivo ide, ne ide nikamo

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • oceanmore 3

  • oceanmore 4

  • golden marketing 1

  • sandorf 1

  • sandorf 2

  • planetopija 1

  • planetopija 2

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • srednja europa 3

  • srednja europa 4

  • durieux 1

  • disput 1

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija