Putina treba zaustaviti na putu k sveobuhvatnoj diktaturi

Osobno u Vladimira Putina, njegovu ličnost i politički profil nikada nisam imao povjerenja.

Kada sam na dan vjenčanja svoje kćeri Kristine u lipnju 2001. godine u kalifornijskom Fresnu uz pomoć sveprisutnog CNN-a pratio prvi susret Putina i Busha, bio sam primoran američkog predsjednika javno optužiti za naivnost.

Predsjednik Bush je, naime, tada doslovno izjavio da se zagledao u Putinove oči, zavirio u njegovu dušu i otkrio da taj čovjek zaslužuje povjerenje.

Moje pitanje Bushu bilo je što je to dobroga i povjerenja dostojnog mogao vidjeti u očima ovoga bivšeg oficira KGB-a i proračunato megalomansko ambicioznog političara.

Meni je još i danas teško vjerovati da su partijski sekretari, komunistički generali, šefovi tajnih službi i ini dužnosnici bivših jednoumnih totalitarnih režima mentalno u stanju biti predvodnicima liberalne demokracije.

Dugovječni politički manipulator Putin je odonda u mnogo navrata pokazao svoje (ne)demokratske zube u razračunavanju sa svima koji su mogli ugroziti njegov autoritarni uspon prema prijestolju apsolutističkog vladara.

To su najprije osjetili neovisni mediji, kritički raspoloženi novinari te promotori civilnog društva. Zatim su došli na red njegovi najjači politički oponenti, a potom i nedovoljno lojalni tajkuni.

Meni je još i danas teško vjerovati da su partijski sekretari, komunistički generali, šefovi tajnih službi i ini dužnosnici bivših jednoumnih totalitarnih režima mentalno u stanju biti predvodnicima liberalne demokracije

Ostatak priče je svima dobro poznat.

Ti i takvi višestruki, grubi a povremeno i smrtonosni izrazi vladareve svemoći (bilo gdje) redovito su znak slabosti društvene zajednice u kojoj se pojavljuju.

Na neki sam neobičan način, koji kao kršćanski teolog pripisujem providnosti, bio u Ukrajini te osobno prisutan na Majdanu, glavnom kijevskom trgu, u vrijeme masovnih i presudnih prosvjeda 2014. godine, kojima je bila pokrenuta takozvana Ukrajinska revolucija.

Ti su prosvjedi bili uzrokovani suspenzijom Sporazuma o pridruživanju s Europskom unijom, a rezultirali su svrgavanjem proruskog predsjednika Viktora Janukoviča.

Putinova Rusija je reagirala tako što je anektirala Krim i režirala pobunu u jugoistočnoj Ukrajini u regijama s velikim brojem etnički ruskog stanovništva koji su danas opet u žiži zanimanja svijeta zbog Putinova službenog priznavanja i okupacije republika Donjeck i Lugansk u regiji Donbas.

Šokirani smo svjedoci kako se ruska vojska nije zadržala u Donbasu nego pogubno krenula dalje u smišljenoj okupaciji većeg dijela navodno suverene Ukrajine.

Svega toga sam se prisjetio ovih dana dok sam čitao neke zapadne analitičare koji ističu da je glavni cilj vojnog pohoda Rusije u okupaciji Ukrajine doći na glavni kijevski trg Majdan koji je simbol ukrajinske neovisnosti.

Osobno sam već desetljećima (od Sovjetskog Saveza nadalje) na neki način prisutan u Rusiji i Ukrajini.

U Moskvi sam imao privilegiju govoriti na prvom Molitvenom doručku u tamošnjoj Dumi (parlamentu). Prije toga sam još u vrijeme komunizma imao tada rijetku priliku kao stranac propovijedati u tada još uvijek jedinoj protestantskoj (baptističkoj) crkvi tog multimilijunskog grada.

U obje zemlje imam velik broj prijatelja i bivših studenata. Imao sam privilegiju sudjelovati u osnivanju prvih teoloških škola u tim zemljama te upoznati utjecajne kršćanske, kulturne i društvene lidere.

Tijekom godina sam o njima, ali i o Putinu, pisao i u elektronskim medijima, govorio u više navrata i prigoda na različitim mjestima pa i kontinentima.

Više puta sam upozoravao na Putina kao boljševički formiranog frustriranog lidera nikada prežaljene Velike Rusije, to jest bivšeg Sovjetskog Saveza te stoga potencijalno opasnog gospodara života i smrti.

Nisam jedini koji je na više mjesta Putina proglasio ”carem” zbog njegovih megalomanskih planova da obnovi Rusiju kao velesilu, pri tome okrivljujući SAD i EU za njihov navodni ekonomski imperijalizam koji uništava sve države koje se ne pokoravaju njihovom diktatu.

Moje pitanje Bushu bilo je što je to dobroga i povjerenja dostojnog mogao vidjeti u očima ovoga bivšeg oficira KGB-a i proračunato megalomansko ambicioznog političara

Ovih dana intenzivno pratim zapadne analize i u velikoj mjeri zakašnjela upozorenja na opasnosti koje prijete Ukrajini i svijetu zbog Putinove neracionalne agresivnosti.

Neke od tih analiza ukazuju na Putinovu ”surovu autoritarnu figuru koja je opsjednuta vraćanjem slave Carske Rusije” te sugeriraju da je ”opsjednut time da postane novi car Rusije”.

U javnosti se pojavljuju i psihološke analize u kojima se tvrdi da je ”Putin postao megaloman i da više nije uravnotežen u donošenju odgovarajućih odluka”.

Putin je nakon napada na Ukrajinu oživio i neka europska strahovanja da njegov cilj nije da se zaustavi na Ukrajini.

Osim načelnog europskog i UN-ovog opredjeljenja protiv prisilnog mijenjanja granica, žestokoj reakciji u vidu najstrožih sankcija u povijesti, vjerojatno su doprinijeli i ti donekle prikriveni, ali prisutni strahovi.

Gideon Rachman, jedan od najkompetentnijih britanskih komentatora vanjskih poslova smatra da će Putin vjerojatno iskoristiti rat kao izgovor da ukine i ono malo što je ostalo od političkih sloboda u Rusiji te da je ruski predsjednik na putu prema sveobuhvatnoj diktaturi.

Na tom putu bi ga netko svakako morao zaustaviti.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora