San o ekološkom obraćenju vjerskih zajednica u BiH

(Opaska uredništva: Donosimo govor Alena Kristića, voditelja Pokreta za ekološko obraćenje i programskog menadžera Centra za mirovno obrazovanje – CMO, na svečanom otvorenju konferencije ”Sva stvorenja slavu Tvoju kazuju” u povodu 800. obljetnice ”Pjesme stvorenja” sv. Franje Asiškog 21. listopada 2025. u Dvorani sv. Franje Asiškog na Kovačićima u Sarajevu).  

Zamolio bih Vas za dopuštenje da s Vama, krajnje osobno, pri koncu svečanog otvorenja konferencije podijelim svoj san, iz kojeg je zapravo izniknuo Pokret za ekološko obraćenje, a korijen tog sna je u mojoj mladenačkoj zaljubljenosti, dapače ljubavi prema sv. Franji Asiškom koja je kroz različite faze mog života – ne prestajući nikad – mijenjala samo svoje vanjsko obličje i načine manifestacije. Riječ je o ljudskom koliko i vjerničkom, o vjerničkom koliko i ljudskom snu, a ovo su njegovi odabrani fragmenti, njegove probrane niti…

Sanjam da će bh. vjerske lidere, svaku vjernicu i svakog vjernika ponaosob, sve bh. vjerske zajednice do dna duše potresti ”vapaj Zemlje i vapaj siromašnih”, koji sve snažnije odjekuje i našom domovinom zbog beskrupuloznog razaranja okoliša, i nagnati ih da se svi zajedno odvažno zapute stazom ekološkog obraćenja.

Sanjam da će bh. vjerske škole, a naročito bh. teološka učilišta, postati rasadišta ekoteološke kulture kroz osmišljavanje i realizaciju suvremenih ekoteoloških studijskih programa.

Sanjam da će bh. vjeronaučni udžbenici uključivati nastavne jedinice o brizi za stvoreni svijet, kao jednoj od temeljnih vjerničkih obaveza, uz pružanje sustavne ekoteološke edukacije vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima.

Sanjam da će se bh. vjerske zajednice zajedno založiti za otvorenje centra za cjelovitu ekologiju i izgradnju mira u sklopu sarajevskog sveučilišta.

Sanjam da će bh. religijski omladinski pokreti i mreže, naročito franjevačke provenijencije, postati najodvažniji promicatelji religijske (su)odgovornosti za zaštitu okoliša u vremenu odlučujuće borbe za očuvanje radikalno ugroženog bh. prirodnog blaga.

Sanjam da će bh. religijski mediji postati korifeji razvoja ekoteološke i ekološke pismenosti općenito što je preduvjet razvoja ekološke duhovnosti i njom nadahnutog religijskog ekološkog aktivizma kao zrelog ploda ekološkog obraćenja.

Sanjam da će obredna i liturgijska slavlja u našoj domovini, naročito sveta pokornička vremena, kao što su ramazan, advent ili korizma, u sebe uključivati ekoteološku dimenziju, kritičko propitivanje vjerničkog odnosa prema stvorenom svijetu, jer vjernost Tvorcu nije moguća bez predane brige za njegova stvorenja i tvorevinu u cjelini.

Sanjam da će bh. sakralna arhitektura odražavati opredijeljenost bh. vjerskih zajednica za očuvanje bioraznolikosti i klimatsku pravdu u svim segmentima njihovog života, pa i kad je riječ o gospodarenju prirodnim i svim drugim dobrima kojim raspolažu.

Sanjam da će bh. lokalne vjerske zajednice – župe, džemati i parohije – postati laboratorije religijski motiviranog održivog načina života, ali i novih formi duhovnog, molitvenog i obrednog života, u čijem će se središtu nalaziti poticanje ekološkog obraćenja i razvoj ekološke duhovnosti.

Sanjam da više neće biti ni jedne ekološke borbe u našoj domovini, bilo da je riječ o zaštiti rijeka, planina ili izvora, bilo da je riječ o zaštiti jezera, šuma ili prašuma, a da u njoj preko vjernika i vjernica, ali i samih vjerskih lidera, neće sudjelovati bh. vjerske zajednice u svijesti da obrana pogaženog dostojanstva stvorenog svijeta, pa i najmanjeg stvorenja, predstavlja obranu dostojanstva samog Tvorca.

Sanjam da bh. vjerske zajednice više neće ni nesvjesno, ni svjesno pristajati na green washing, primajući novac tvrtki, koncerna ili lobija koji na taj način žele stvoriti privid društveno odgovornog djelovanja, a u stvarnosti iza sebe ostavljaju opustošenu prirodu i osiromašene stanovnike, zgrćući dobit isključivo za sebe.

Sanjam da će bh. ekološki pokret u bh. vjerskim zajednicama, naročito u bh. vjerskim liderima dobiti neslućenog, ali predragocjenog saveznika u sprječavanju pogubnih ekološko-socijalnih posljedica beskrupuloznog razaranja prirode, nošenog logikom

što više dobiti u što kraće vrijeme bez obzira na razorne posljedice – ekološke katastrofe i nebrojene ljudske, ali i životinjske i biljne žrtve.

Sanjam da će ugroženi bh. ekološki aktivisti i aktivistice, naročito žrtve SLAPP tužbi zastrašivanja, kao najodvažniji bh. branitelji i braniteljice dostojanstva stvorenog svijeta, svih stvorenja, a time i dostojanstva samog Tvorca, u svakom trenutku moći računati na obranu i potporu bh. vjerskih lidera.

Sanjam da će se gotovo posvemašnja ravnodušnost bh. vjerskih zajednica pred ugroženošću, pa čak i izumiranjem biljnih i životinjskih vrsta preobraziti u ustrajnu posvećenost njihovoj zaštiti i očuvanju u svijesti da svaka vrsta, svako stvorenje, slavi Tvorca na jedinstven način i u stvorenom svijetu na neponovljiv način odražava nešto od Tvorčeve misteriozne ljepote.

Sanjam da će bh. vjerski lideri, zasebno i zajedno, koristeći svoj religijski i društvenopolitički kapital, postati najglasniji i najuporniji zagovornici povećanja nedopustivo niskog procenta zaštićenih područja u našoj domovini u svijesti da su zaštićena područja sekularizirana religijska baština koja je ključna za očuvanje i zaštitu bioraznolikosti, i to ne samo zbog toga što je bioraznolikost preduvjet našeg biološkog opstanka nego i zbog toga što je to preduvjet naše vjernosti Tvorcu koji nas baš kroz dar bioraznolikosti – raskošne kozmičke tapiserije života – podučava zajedništvu, brižnoj solidarnosti i uzajamnoj ovisnosti.

Sanjam da bh. lokalni vjerski lideri više nikad neće ravnodušno okretati glavu od ekoloških borbi u sredinama gdje žive i o kojima ovisi budućnost vjernika i vjernica za koje se brinu nego da će proročki raskrinkavati i po čovjeka i po prirodu razorne projekte koji se lažno predstavljaju kao garant sveopćeg napretka i bolje budućnosti svjesni da njihovi vjernici i vjernice, njihovi sugrađani i sugrađanke, za to često nisu u stanju ne samo zbog neznanja nego puno češće jer su različitim egzistencijalnim ucjenama zastrašeni i ušutkani od strane počinitelja ekoloških zločina i korumpiranih struktura čiju potporu uživaju.

Sanjam da će bh. žrtve sve češćih ekoloških katastrofa, čiju razornu i ubilačku moć višestruko uvećava obijesno razaranje okoliša omogućeno korupcijom – od nezakonite sječe šuma preko gušenja rijeka prekomjernim brojem hidrocentrala do otvaranja rudnika usred oaza bioraznolikosti – u svakom trenutku moći računati na pomoć, potporu i obranu bh. vjerskih lidera.

Sanjam da će bh. vjerske zajednice, boreći se protiv kulture otpada, početi u javnosti konačno zajedno proročki zahtijevati pravednu zelenu tranziciju, u kojoj će svi a ne samo odabrane klike biti dobitnici, brinući se da najslabiji i najranjiviji, poput rudara i radnika, ne budu prezreni poput smeća tijekom neizbježnih gospodarsko-socijalnih promjena.

Sanjam da će bh. vjerske zajednice, napose bh. vjerski lideri, zalažući se zajedno za zaštitu okoliša, kao najveći izazov bh. društva, ali i ljudske civilizacije općenito u dobu antropocena, najzad povratiti povjerenje javnosti u religijsku vjerodostojnost i društvenopolitičku relevantnost dijaloga religija i religijski motivirane izgradnje mir.

Sanjam da će bh. vjerskim zajednicama na srcu na osobit način biti ekološke borbe koje se tiču vodne pravde kao temeljnog prava svih stvorenja jer voda nije samo preduvjet našeg biološkog opstanka nego i vjerničke egzistencije kao najčešći i najsnažniji simbol besplatne i sveobuhvatne Božje milosti koja svoj religijsko simbolički, pa i sakramentalni karakter gubi kad biva onečišćena ili zbog monopola pretvorena u robu dostupnu samo povlaštenima.

Da, ni više, ni manje, sanjam da će bh. religijske zajednice, pozvane da budu najodvažnije zaštitnice stvorenog svijeta, postati ključna karika očuvanja bh. prirodnog blaga u odlučujućem trenutku borbe za njegovu zaštitu i očuvanje, a ne nijemi i ravnodušni svjedoci njegove rasprodaje i uništenja zbog bogaćenja nekolicine, naprosto da će postati nepotkupljiv proročki glas obrane ekološko-socijalne pravde u bh. društvom.

Nadam se da ćemo u predstojećim godinama svi danas ovdje nazočni još odlučnije i još složnije raditi na ostvarivanju tog sna, dakako ne zbog toga što je to moj san ili zbog toga što ga dijele članice Pokreta za ekološkog obraćanje, pa čak ni zbog toga što je taj san u dosluhu s ekoteološkom vizijom pape Franje ili u doticaju s baštinom sv. Franje Asiškog, nego zbog toga jer taj san, usudit ću se to reći, baca svjetlo i podsjeća na božanski poziv koji nam sam Tvorac upućuje svima, posve konkretno da braneći Tvorčevo dostojanstvo, solidarno odgovorimo na ”vapaj Zemlje i vapaj siromašnih”, da budemo na strani ugroženog dostojanstva stvorenog svijeta, svakog, pa i najmanjeg stvorenja, od brata leptira i sestre ribe preko brata jezera i sestre rijeke do brata i sestre čovjeka, jer se na koncu konca Tvorčev odraz nalazi i u najsitnijem zrnu prašine našeg planeta.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Vjerske zajednice kao zaštitnice stvorenog svijeta
    •  Jutarnja molitva – Laude
    •  Romi – narod bez države
    •  Ekoteološki pabirci I.
    •  Mistika zemlje u životu Alfreda Delpa
    •  Aristides de Sousa Mendes na putu građanske hrabrosti
    •  Pobratimstvo mistike i politike u životu Daga Hammarskjölda
    •  Zaokret prema miru u sjeni nuklearne katastrofe
    •  Čitati ga valja i danas: testamentarne misli Amosa Oza
    •  Pokajanjem do pomirenja po uzoru na Franka Buchmana

> Svi tekstovi ovog autora