Zaokret prema miru u sjeni nuklearne katastrofe

U vijestima o obilježavanju 80. obljetnice atomske katastrofe u Hirošimi i Nagasakiu dogodine najvjerojatnije, kao ni do sada, neće biti spomena o japanskom laičkom reformatorskom pokretu Risshō Kōsei-kai / Društvu za uspostavu zakona i zajedništva. S preko šest milijuna članova, taj je pokret stasao u pravu ”religiju za mir”.

Kritičko sučeljavanje s militarističko-imperijalnom prošlošću Japana, RKK je nagnalo na rad oko pomirenja, a iskustvo atomskih napada na zagovaranje atomskog razoružanja.

RKK je, zajedno sa suprugom Myoko Naganuma, 1938. utemeljio Nikkyo Niwano, napustivši s 30-ak pristaša budistički pokret Reiyu-kai. Namjera mu je bila da u suvremenom svijetu učini pristupačnom i djelatnom izvornu budističku poruku. Nadahnuće mu je pružila Lotos Sutra, omiljena u mahayana budizmu, u kojoj je pronašao spasonosnu poruku mira za sve ljude.

Poziv na jedinstvo

Lotos Sutra govori o jednakosti i jedinstvu čovječanstva koje se korijeni u ”velikom životu univerzuma” odnosno u ”vječnom Budi” kojega druge religije nazivaju ”božanskim Stvoriteljem”. Sva su živa bića djeca vječnog Bude.

Nemir u svijetu posljedica je napuštanja vječnog zakona univerzuma koji je na temelju razuma dostupan svim ljudima. Spasenje u svijet – obnovu jednakosti i jedinstva čovječanstva – unose prosvijetljeni (bodhisattve) koji se odriču nirvane iz solidarnosti s još neprosvijetljenim svijetom u kojem dobrovoljno ostaju. Živeći ne samo za sebe nego i za druge, pridonose prosvjetljenju univerzuma u želji da sa svim ljudima, drvećem, pticama…. uđu u nirvanu, život prožet vječnom sućuti i mudrošću.

Među njih se ubraja i Kannon, duhovni uzor pripadnika RKK-a, koja ljude spašava beskrajnom sućuti, koju simbolizira njezinih 11 glava i 1.000 ruku. Nasljedujući njezin primjer, pripadnici RKK-a pridonose izgradnji boljeg svijeta.

Niwano je stekao uvjerenje da su povlašteni oblici sućutnog djelovanja u suvremenom svijetu međureligijski dijalog i mirotvorni rad. To je način da religiozni ljudi očituju svijest o odgovornosti za sreću drugih.

Hoza i sangha

Da bi učenje Bude primijenili u svakodnevnom životu, pripadnicima RKK-a pomaže hoza, prastara praksa Bude i njegovih monaha. Riječ je o kružocima od 12 do 20 osoba koje se susreću jednom tjednom da bi u ozračju blizine i povjerenja govorili o svakodnevnim problemima. Dva voditelja pomažu im da za te probleme zajedno pronađu konkretna rješenja na temelju Budina učenja. Harmoniziranje i stabiliziranje pojedinca nisu jedini duhovni plodovi hoze.

Njezina nezaobilazna sastavnica priznanje je vlastitih grijeha pred zajednicom. U prvom planu nije priznanje pojedinačnih prijestupa već općenite krivnje – poput sebičnosti – koje uzrokuju pojedinačne grijehe.

U svijesti o međuovisnosti svega postojećega, pripadnici RKK uče da su problemi u odnosima s drugim ljudima nerijetko odraz našeg karaktera i naših slabosti. Prvotni uzrok patnje treba tražiti kod sebe, a ne kod drugog, kako je to običaj. Stečeni uvid o vlastitoj krivnji treba polučiti unutarnju promjenu koja će poroditi promjenu našega ponašanja spram drugoga. U hozi se spajaju priznanje, pokajanje i pokora.

Kao mjesto učenja empatije i izricanja vlastitih problema, hoza-kružoci ljudima vraćaju izgubljenu harmoniju i osjećaj pripadnosti. Zapravo, hoza-kružoci smatraju se manifestacijom idealne budističke zajednice – unutarnje sanghe. No, sreću i nutarnji mir koju pronađu u hoza-kružocima pripadnici RKK-a ne smiju zadržati za sebe već je moraju širiti na obitelj, društvo, domovinu, zapravo, na cijeli svijet. Unutarnja sangha nije sektaška zajednica čistih. Ona treba prerasti u izvanjsku sanghu, koja nije ništa do zajednica ljudi koji se, neovisno o religijskoj pripadnosti, zajednički zalažu za harmoniju među ljudima, potencijalno cjelokupni ljudski rod.

Putem hoze svaki pojedinac, ma kojega društvenog položaja bio, spoznaje da radom na vlastitoj promjeni zbilja pridonosi pozitivnoj promjeni svijeta.

Spomenute sastavnice hoze – samokritika, empatija, sveopće zajedništvo, vrijednost pojedinca, međuovisnost svega postojećega… – imaju veliko praktično značenje za međureligijski i mirotvorni rad RKK-a.

Poticajni susreti

Od samog početka Niwano je zagovarao suradnju religijskih zajednica u Japanu.

Mirotvorni i međureligijski rad na međunarodnoj razini započeo je 1963. kao član japanske Mirovne delegacije religijskih vođa za zabranu atomskog oružja. Apel za opću zabranu atomskog oružja i korištenje atomske energije kao pomoći za ublažavanje siromaštva u Trećem svijetu, Delegacija je predala važnim vjerskim vođama i političkim dužnosnicima u svijetu. Konkretan plod toga angažmana, i to u vrijeme zbiljske opasnosti atomskog rata, bilo je potpisivanje ugovora o djelomičnom zaustavljanju atomskog naoružavanja. Posebna dužnost Japana u borbi protiv atomskog naoružanja zasnivala se, prema Niwanu na japanskom traumatičnom iskustvu Hirošime i Nagasakia, ali i na japanskoj militantno-imperijalističkoj prošlosti koja je traumatizirala druge narode.

Za međunarodni međureligijski i mirotvorni rad RKK-a presudan je, međutim, bio susret Niwana i pape Pavla VI. tijekom posljednjeg zasjedanja II. vatikanskog koncila 1965, na koje je Niwano bio pozvan kao jedini budistički gost. Više od pohvalnih riječi o njegovom međureligijskom radu, izrečenih tijekom audijencije, na Niwana je djelovao papin stisak ruke. U toj, za njega simboličkoj gesti, razaznao je ne samo priznanje RKK-a kao ozbiljne svjetske religije već i poslanje da bude most između Istoka i Zapada, i to kao avangarda međureligijskog dijaloga u svijetu. U budističkom učenju o ”velikoj sućuti” i kršćanskom govoru o ”božanskoj sveobuhvatnoj ljubavi” pronašao je zajedničku točku kršćanstva i budizma, no moguće i svih svjetskih religija.

Svijest o međureligijskom i mirotvornom poslanju RKK-a na međunarodnoj razini trajno će jačati suradnja s priznatim međunarodnim organizacijama poput Svjetske konferencije religija za mir (WCRP) i Međunarodne asocijacije za religijsku slobodu (IARF), a Niwano će u mnogima povremeno vršiti i vodeće funkcije.

Suradnju RKK-a s Ujedinjenim narodima produbit će budističko uvjerenje da se svijet nalazi na putu ponovne uspostave izvornog jedinstva koje je uništeno ljudskom pohlepom i egoizmom. Novi harmonični svijet u nastanku – ”Budina zemlja” ili ”zemlja mironosnog svjetla” – nije onostrana već ovostrana zbilja koja potrebuje i konkretne političke strukture. Uvjeren da svjetska federacija ili svjetska država može poslužiti kao model globalnog ljudskog društva, Niwano je u UN-u vidio važan korak u smjeru ustrojavanju svjetske vlade.

Izazov pomirenja

Pomirenje Japana s neprijateljima iz II. svjetskog rata nezamislivo je bez doprinosa RKK-a.

Presudni razlog neprijateljstva spram Japana, koje se osjećalo i nekoliko desetljeća nakon II. svjetskog rata, za Niwana je, u skladu sa samokritičnim polaženjem od sebe koje zahtijeva hoza, bilo držanje samih Japanaca koji su sami morali poduzeti inicijativu za izgradnju novog povjerenja.

Za vrijeme međureligijskog savjetovanja o japansko-američkim odnosima 1972. na Havajima, Niwano je u ime religioznih Japanaca javno izrazio pokajanje za napad na Pearl Harbor, uz nadu da ime Pearl Harbor više neće podsjećati na rat već na to savjetovanje kao prvi korak prema pomirenju. Potom je jedan od Amerikanaca izrazio kajanje zbog američkog napada na Hirošimu i Nagasaki. Time je proces pomirenja između Japana i SAD-a bio pokrenut, a uvelike se odvijao u okrilju WCRP-a.

Pomirenje s azijskim zemljama bilo je još veći izazov jer se radilo isključivo o patnji koju su Japanci kao okupatori nanijeli drugima.

Tijekom 1. azijske konferencije religija za mir u Singapuru 1976, Niwano je posjetio nekoliko mjesta sjećanja na žrtve japanske okupacije. Te geste pokajanja bile su dostatne za začetak novih odnosa između Japana i Kine u duhu pomirenja.

U pomirenju na Filipinima, pored početnih poticaja Niwana, ključnu ulogu imat će mladež RKK-a. U okviru godišnje Peace Mission od 1973. grupa mladih pristaša RKK-a posjećuje Filipine, što je bio plod 1. svjetske konferencije religija za mir u Kyotu 1970. kojoj je domaćin bio RKK.

Sa stanovnicima Bagaca iz provincije Bataan mladi RKK izgradili su 27 metara visok Toranj prijateljstva, obilježivši mjesto na kojemu su Japanci za vrijeme okupacije pobili brojne filipinske i američke zatvorenike tijekom bataanskog marša smrti. Toranj je, kako je to istaknuto na 15. godišnjicu njegove izgradnje, znak žaljenja zbog japanske invazije na Filipine, ali i novog prijateljstva između Filipina i Japana. Povjerenje je ojačao boravak mladih RKK-a u filipinskim obiteljima, skopčan s volonterskom izgradnjom bolnica i škola, kao i posjeta stanovnika Filipina Japanu na poziv RKK-a od 1976.

Mirovne akcije i kampanje

Brojne mirovne akcije i kampanje RKK-a u biti i počivaju na angažmanu mladih.

Značenjem se izdvaja gigantska akcija prikupljanja potpisa peticije s različitim zahtjevima za razoružanje u svijetu pred sjednicu Generalne skupštine UN-a o razoružanju 1982, na kojoj je kao predsjedatelj IARF-a govorio Niwano, uvjeren da je već samo posjedovanje atomskog naoružanja zločin protiv čovječanstva.

37 milijuna prikupljenih potpisa mladi RKK uručili su 10. lipnja 1982. generalnom tajniku UN-a Perezu de Cuellaru.

Putem sličnih kampanja RKK je pitanje svjetskog mira učinio brigom običnih ljudi. Globalna odgovornost i lokalni angažman u njima su se sretno ispreplitali.

Kampanja Donate one Mael / Darujte jedan obrok započela je 1974. u sklopu 2. svjetske konferencije WCRP-a u Löwenu, posvećene svjetskom gospodarstvu i ekologiji. Povod joj je bila spoznaja da Japanci imaju 20 puta više hrane i resursa od stanovnika azijskih zemalja u razvoju.

Iako je idejni začetnik kampanje bio šintoist, kampanju je popularizirao prije svega RKK. U specijalni fond, iz kojega su financirani humanitarni i razvojni projekti, nadasve oni usmjereni suzbijanju gladi, ljudi su darovali novac u vrijednosti jednog objeda kojega bi se odrekli tjedno ili mjesečno. Kampanja je, sukladna temeljnim budističkim učenjima, polučila veliki uspjeh, jačajući empatičku solidarnost pripadnika RKK-a, ovaj put s gladnima.

Niwano je često isticao da mirovna edukacija i mora započeti praksom darivanja kao ozbiljenju zalaganja za druge, ali i svijesti o uzajamnoj povezanosti svega u univerzumu na osnovi koje darivanje postaje i izraz zahvalnosti za ono što po milosti imamo. Nemir se kao plod gubitka harmonije jedino i može prevladati uklanjanjem jaza između bogatih i siromašnih naroda i pojedinaca.

Od 1983. Niwano Peace Foundation dodjeljuje međunarodnu Niwano-mirovnu nagradu čiji je prvi dobitnik bio latinoamerički katolički biskup Dom Hélder Câmara.

Moć izbora

Kreativna prerada japanske prošlosti od strane RKK-a pokazuje da našu budućnost bezuvjetno ne određuju niti zločini koje smo pretrpjeli niti zločini koje smo počinili. Naprotiv, čak nas i jedna i druga iskustva mogu, na osnovi časnog sučeljavanja s prošlošću, osloboditi začaranog kruga osvete i mržnje, preobražavajući nas u djelatne subjekte u lokalnim i globalnim procesima pomirenja, onkraj umišljene nevinosti i fiksiranosti na pretrpljeno zlo.

No, jedan od preduvjeta za to je da i vjernice i vjernice na našim prostorima, poput pripadnika RKK-a, prestanu biti puki statisti u svojim religijskim zajednicama i da na temelju osobne odgovornosti preuzmu smjele inicijative za mirovnu preobrazbu kako religijskih institucija tako i društva u cjelini. Svim otporima unatoč! I ne čekajući da drugi učine pravi korak u tom smjeru!

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Aristides de Sousa Mendes na putu građanske hrabrosti
    •  Pobratimstvo mistike i politike u životu Daga Hammarskjölda
    •  Čitati ga valja i danas: testamentarne misli Amosa Oza
    •  Pokajanjem do pomirenja po uzoru na Franka Buchmana
    •  Estetika kršćanskog u stvaralačkom opusu Navida Kermanija
    •  Stijenj Evanđelja zapaljen u rudarskoj jami
    •  Mirovno revolucioniranje religija i Abdul Ghaffar Khan
    •  Potraga za novim obličjem Crkve i Dorothy Day
    •  Brodolom civilizacije i mudrost Simone Weil
    •  Dorothee Sölle: Vjera i politika

> Svi tekstovi ovog autora