Sinodalni put i teologija nakon Sotina

Početkom ožujka završilo je peto sinodalno okupljanje Sinodalnog puta u Njemačkoj. Krajem ožujka uznemireni smo medijskim otkrivanjem pedofilnog skandala u Sotinu.

Ova dva događaja imaju veze jer tražimo kako se suočiti s nasiljem koje pogađa žrtve pedofilije, a i svih drugih seksualnih zlostavljanja.

Svjesni smo da problem pedofilije nije samo ograničen na klerike u Katoličkoj Crkvi. Ipak u ovom tekstu se ograničavamo na Crkvu, da ne relativiziramo problem i da fokusiranjem na crkveni kontekst jasnije vidimo mogući izlaz.

U traženju izlaza iz pedofilnih skandala kao katolici nalazimo putokaz u tekstovima/nagovorima/molitvenim nakanama pape Franje koji piše kako za solidarnost sa žrtvama pedofilije ”nije dovoljno moliti za oproštenje” kolikogod je potrebno tražiti oproštenje. Treba nešto više, a to je da žrtve pronađu odgovore, što znači ”konkretno djelovanje za popravak užasa koje su pretrpjele i sprečavanje da se on ponovi”.

Upravo na tragu ove smjernice prepoznajemo sinodalni put, reformski pokret Katoličke Crkve u Njemačkoj kao moguć put do konkretnog, djelatnog i dugoročnog odgovora. Premda se radi o reformama jedne mjesne crkve promišljanja i rezultati dvogodišnjeg rada više od 230 katolika izabranih da budu tijela u sinodalnom putu mogu biti blagodatni za cijelu Katoličku Crkvu.

Sinodalni put u Katoličkoj Crkvi u Njemačkoj važan nam je iz dvaju razloga: prvi je taj što je sam proces reforme pokrenut kao dogovor na pedofilne skandale u toj Crkvi. Studija MHG[i] Njemačke biskupske konferencije je pokazala razmjere ovog skandala.

I kao i slična studija provedena u Francuskoj potvrdila da se ne radi o pojedinačnoj patologiji nekih klerika, da pedofilija i drugi oblici seksualnog zlostavljanja jesu problem strukturalne prirode. Jer ne radi se samo o zlostavljaču, radi se o desetljećima skrivanja i zataškavanja koje je postojeća struktura Katoličke Crkve podržala.

Zato je odgovor u obliku sinodalnog puta konkretno djelovanje na promjeni tih struktura. Dakle, prvi zaključak sinodalnog puta koji bi nama u Hrvatskoj trebao pomoći glasi: ne hvatajte se na isprazne rečenice kao što je ”svi smo mi ljudi i griješimo”, a nije dovoljno ni moralno se zgražavati.

Treba se suočiti s vlastitim grijehom struktura i pozabaviti s neuralgičnim točkama unutar strukture Katoličke Crkve koje podržavaju ili barem olakšavaju zlostavljanje ranjivih (djece, redovnica najčešće).

Te neuralgične točke su: pitanje moći, pitanje uloge svećenika danas / u sklopu čega i pitanje obaveznog celibata, ređenja oženjenih muškaraca, pitanje položaja žena u Crkvi / u sklopu kojeg i pitanje ređenja žena, kao i pitanje seksualnosti u što ulazi i pitanje odnosa prema različitim seksualnim orijentacijama.

No još nešto je važno: sinodalni put nije samo ŠTO ili teme koje otvara nego i KAKO na koji način raspravlja. A to znači, dijalog na ravnopravnoj razini, davanje prednosti slušanju, a odricanje od dociranja, njegovanje temeljne ravnopravnosti svih krštenih u Crkvi, a istrebljivanja klerikalne oholosti.

O tome govori i podatak da je sjedenje na sinodalnim zasjedanjima u Njemačkoj određeno po abecedi: tako su biskupi mogli biti bliže i na taj način laicima i obratno. Tako su u iskustvu diskusija mogli biti jedni drugima sličniji, jednakiji.

Kada kažemo strukturalni problem koji traži strukturalne reforme, mislimo dakle na ova pitanja i na ovaj pristup. Jesmo li se ovim pitanjima igdje u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj pozabavili? Jesmo li se igdje upitali, a što je sa ženama u Crkvi? Kako je prošla isprika jednog biskupa prema homoseksualcima za nepravde i nasilje koje su doživjeli od katolika?

U tom smo mi kontekstu. Ako tako teško otvaramo pitanja koja bi nam mogla pomoći da se izvučemo iz gadnog problema pedofilije u Crkvi, onda je točno što smatramo da nismo mi Njemačka. U Njemačkoj je više biskupa ponudilo ostavku papi Franji, jedna je prihvaćena. Druge čekaju odgovor Pape.

No to što nismo u Njemačkoj ne znači da nismo jedna Katolička Crkva. Pa bi pedofilni skandali u masovnosti koju je studija MHG dokazala bili i naša briga, umjesto da se dičimo kako kod nas nema takvog razmjera pedofilije. Premda nemamo za tu tvrdnju dokaza.

Umjesto toga, moglo bi nas iskustvo Njemačke biskupske konferencije potaknuti da provedemo slično nezavisno istraživanje. Možda i zato da se preveniraju zločini poput onog u Sotinu.

Koliko je teško postići zaista djelotvorne konkretne odgovore vidimo opet na njemačkom primjeru. Naime prethodno sinodalno zasjedanje zaključilo je da je potrebno u biskupijama osnivati sinodalna vijeća, stalna tijela koja bi uz biskupa odlučivala o životu te konkretne biskupije kao osnovne jedinice mjesne crkve.

Ovaj zaključak naišao je na jak otpor ne samo u Vatikanu nego i među dijelom biskupa u Njemačkoj. Dakle, kada se dirne u moć onda postaje dinamično. Za sada Njemačka biskupska konferencija i Središnji odbor njemačkih katolika (ZKdK) ne odustaju od sinodalnih vijeća.

Radikalne, a ne tek kozmetičke reforme traže i svoju teološku podršku. Zato nas je problem pedofilije asocirao na teologiju koja se razvijala poslije Drugog svjetskog rata, a nazvala se ”teologija nakon Auschwitza”.

Ovdje napominjemo da ne uspoređujemo Auschwitz s pedofilijom u Sotinu ili s Katoličkom Crkvom. Uspoređujemo teološki stav iz zaprepaštenja, nemoći i jada koji su imali teolozi nakon strahota koncentracijskih logora sa sličim bijesom nemoći i nemirom koji izazivaju pedofilni skandali.

Odgovor ”teologije nakon Auschwitza” na zločin holokausta bio je: ne možemo samo ponavljati i dalje govor o svemogućem Bogu, o Majci Crkvi, koja brine i štiti svoju djecu, ne možemo biti vjerodostojni u svojoj dobroj nakani da pokažemo dobro lice Crkve i njenu božansku utemeljenost, ako se ne suočimo sa zločinom koji nisu uspjeli spriječiti kršćani. Tada u vrijeme nacizma, danas mi ovdje.

Kakvog smisla ima govoriti o Bogu danas, a nadasve o svemogućem kralju svjetova. Naprotiv, konzekvenca dosljedne potresenosti zločinom pedofilije, je prepoznati Boga u onome koji trpi i Boga koji ”treba naše ruke”.

E te naše ruke i naše riječi otpora nasilju pedofilije danas trebamo da dostojanstvo žrtve podržano našim jasnim govorom protiv strukturalnog grijeha Crkve polako jača do zacjeljenja rana.

Od nas, kršćana bili mi klerici ili laici, se prvo traži da smo ljudi koji djeluju iz osobne odgovornosti, a ne samo iz dokazivanja da ”smo sve učinili po propisima”.

______________________________________

[i] Kratica se odnosi na tri sveučilišta: u Mannheimu, Heidelbergu i Giessenu koja su dala stručnjake u istraživački tim za provođenje studije o seksualnom/pedofilnom zlostavljanju. Proučene su svih 27 biskupija u razdoblju od 1946. do 2014. Rezultat je: 3.677 žrtava, pretežno maloljetnih dječaka i 1.670 počinitelja, klerika. Čak ¾ žrtava bilo je u nekom crkvenom, dušobrižničkom odnosu s počiniteljem. Više od polovice žrtava bilo je u trenutku kaznenog djela maksimalno 13 godina staro. Izvor: https://www.spiegel.de/panorama/gesellschaft/katholische-kirche-in-deutschland-studie-zaehlt-3677-missbrauchsopfer-a-1227688.html

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Prigovor savjesti u miru i ratu
    •  Mir radi Vivian Silva
    •  Biskupi pozivaju na otpor radikalnoj desnici
    •  Mir je održiv i samo u miru možemo razgranati svoje živote
    •  Gospodo na trgovima, korizma je: odrecite se nasilja
    •  Da ljudi budu ljudskiji
    •  Rodoljublje nije batinanje petnaestogodišnjih Vukovaraca
    •  Mirovnjačke minijature ili koga biramo za svoje vođe
    •  Baš sada, unatoč svemu, poticaj Vjernika ZA MIR
    •  Nasilje nad ženom u Ljubuškom: ne bi se šteli mešat

> Svi tekstovi ovog autora