Šta nakon 8. marta?

”Simbol teške borbe za temeljna prava i slobode koje nismo imale i podsjetnik na sve što nas tek čeka da bismo i stvarno postale ravnopravne, u svim sferama života. I zato što nam stvarnost stalno pokazuje da taj put nije ni blizu gotov, trebat ćemo i Dan žena i sve svakodnevne bitke, dok god bude potrebno osvještavati da feminizam nije prosta riječ, nego minimum”, jasno je objasnila advokatkinja i zaštitnica ljudskih prava Vanja Jurić.

Prošao nam je još jedan Međunarodni dan žena, u narodu poznatiji pod nazivom 8. mart. Ovogodišnji 8. mart obeležen je pod parolom ”Za SVE žene i devojke. Prava. Ravnopravnost. Osnaživanje”. Posmatrajaći, jer svi ti ljudi jesu za posmatranje, koga su izabrale Sjedinjene Američke Države da im vodi zemlju nije neophodan Google translate da se razume da smo svi daleko od tako neostvarene ravnopravnosti.

Naša vredna pravobraniteljica za ravnopravnost polova (Višnja Ljubičić) na svojem je webu objavila saopštenje koje nas iznova upozorava da živimo u opasnim vremenima punih izazova, te da su prava žena i pokušaji ravnopravnosti između žena i muškaraca na dugačkom štapu.

Gde smo mi u svemu tome, mizoginiji i očekivanom patrijarhatu, pokazuju nam podaci da smo i pored svih aktivnosti sa pozitivnim pomacima i dalje na donjim delovima praga kojim se meri napredak (ne)očekivane ravnopravnosti.

Uzimajući u obzir istorijsko društveno-evolucijski kontekst, potrebno je da se podseti da je razvoj prava žena i približavanje stvarnoj ravnopravnosti polova postupan i dugotrajan proces te da ravnopravnost polova nije postignuta nigde u svetu.

Nakon što su polovinom prošlog veka doneseni glavni ljudsko-pravni međunarodni dokumenti, 1979. godine donesen je temeljni dokument u području ravnopravnosti polova, Konvencija UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), koju je Republika Hrvatska ratifikovala 9. septembra 1992. godine.

Nakon toga, donesen je Fakultativni protokol uz Konvenciju (NN, Međunarodni ugovori, br. 3/01, 4/01, 15/03), dok CEDAW odbor periodično donosi opšte preporuke i razmatra izveštaje o sprovođenju Konvencije.

Polazište svih postojećih mehanizama vrlo je jednostavno: ukoliko polovina stanovništva (žene) nema jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava i jednaku korist od ostvarenih rezultata, utoliko je to stanovništvo zakinuto je za temeljna ljudska prava, a društvo u celini je na velikom gubitku.

U našoj zemlji je jako izražen prekarni rad koji mnogo više pogađa žene nego muškarce. Podaci iz evidencije registrovane nezaposlenosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ukazuju da se ugovori o radu na određeno vreme sklapaju približno 6,5 puta češće nego ugovori o radu na neodređeno vreme sa ženama.

Kada se tome priroda činjenica da su životna dob, trudnoća i majčinstvo dominantni faktori rodne diskriminacije žena na tržištu rada, nije teško shvatiti posledice koje takve okolnosti ostavljaju na položaj žena u području zapošljavanja i rada te u hrvatskom društvu u celini.

Pravobraniteljica navodi i da veliki problem predstavlja i dalje prisutno rodno utemeljeno nasilje. U posljednjih desetak godina prisutan je kontinuirani rast broja krivičnih dela nasilničkih ponašanja u porodici i među bliskim osobama, te istovremeno pad broja prekršajnih dela, što ukazuje na tzv. brutalizaciju nasilja, pri čemu su žrtve većinom žene, a počinitelji većinom muškarci.

Prošle godine su zabeležili i rast broja krivičnog dela teškog ubistva ženske osobe, tzv. femicida. Osim toga, različiti oblici seksualnog nasilja poput seksualnog uznemiravanja i dalje ostaju problem u poslovnom okruženju u području rada.

U području reproduktivnog zdravlja i prava pojavljuju se problemi u zdravstvenom sistemu u kojem se briga u delatnosti zdravstvene zaštite žena nikako ne podiže na optimalni i očekivani nivo kojim bi se osiguralo da žene nemaju razloga za podnošenje pritužbi na uslove u porodilištima, dostupnost ginekološke zaštite i zdravstvenih usluga vezanih za planiranje porodice te propuste u postupanju zdravstvenog osoblja.

Rodni stereotipi o poželjnim i tradicionalno predodređenim ulogama za žene i muškarce još uvijek su snažno prisutni te se, po rečima pravobraniteljice, iskorenjuju sporim tempom. Jedno od područja u kojem je izrazito važno raditi na njihovom iskorenjivanju, a u kojem su još uvek prisutni, je područje vaspitanja i obrazovanja.

”U cilju prevladavanja navedenih problema, u narednom razdoblju važna je društvena odlučnost i politička volja kako bi se definirani ljudsko-pravni standardi postupno i učinkovito integrirali u društvene tokove, odnosno kako se provedba svih rodno osjetljivih politika ne bi zadržala samo na deklaratornoj razini. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova će, kao i do sada, činiti sve što je u njezinoj nadležnosti i moći da pridonese napretku”, zaključuje pravobraniteljica Ljubičić.

Na kraju treba pronaći neki smisao u svom tom besmislu, rđavoj i sveprisutnoj društvenoj razlici između žena i muškaraca, te promeniti ugao gledanja sa ozbiljnog na onaj neozbiljni i u narodu rašireniji i jednostavniji. Neki načitaniji bi kazali svedeniji: ”Šta je 14. februara? (Valentinovo) – Osmi mart!”.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Evropa svetonazorski baulja i gubi identitet i autentičnost
    •  Ovo je kuća za sve nas
    •  Prošla su vremena poverenja među ljudima. Raste egoizam
    •  Za banalizaciju zla spremni!
    •  Marš iz moje avlije!
    •  Nacija je socijalno demolirana i treba nam kolektivna pomoć
    •  Šoder lista srpske diplomatije
    •  Milanovićev mandat i nije za neku pohvalu
    •  Мир Божији – Христос се роди!
    •  Beograd je svet!

> Svi tekstovi ovog autora