novinarstvo s potpisom
Prije dva mjeseca stupio je na snagu novi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Već dulje vremena jasno je da je hrvatski znanstveni i visokoobrazovni sustav opterećen ozbiljnim slabostima te da postoji potreba za njegovom sveobuhvatnom reformom.
Štrajk učitelja i profesora ušao je u fazu kad ono početno pitanje koeficijenta, zbog kojeg su prosvjetari krenuli u štrajk i od čega ne odustaju, više nije najvažnije. Motiv je obrana dostojanstva cijele profesije kojoj su povjereni odgoj i obrazovanje naše djece.
Esej je slobodna prozna forma, u pravilu nonfikcionalna, koja ne pretendira na cjelinu mišljenja, niti na zaokruženost teme. Esej je fragment koji se bavi fragmentarnošću svijeta. Sukladan je s načinom čovjekova mišljenja, te se iz umjetničke i publicističke proze često selio u znanstveni tekst.
Polemika hrvatske ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek sa srpskim kolegom Vladanom Vukosavljevićem protekla je u skladu sa zajedničkim imperativom njihovih državnih politika: da se dvije kulture dovedu u trajni i djelatni antagonizam, preko čega će se dva društva držati u permanentnom neprijateljstvu.
Šutnja je najbolja obrana kada nisi naučio lekciju, pa se tako i državni vrh poput ustrašenog srednjoškolca odlučio praviti mutav na neželjenom satu povijesti u Jasenovcu.
U vrijeme kada sam išao u osnovnu školu, a bilo je to prije četrdeset i kusur godina, u mračna vremena komunizma, kada su književnost i umjetnost bili u funkciji vladajuće ideologije, ovi su živi pisci bili u obavezujućem programu školske lektire: Branko Ćopić, Ahmed Hromadžić, Ivan Kušan, Miroslav Antić, Anđelko Vuletić, Zvonimir Balog, Anđelka Martić…
Ministrica obrazovanja i znanosti Blaženka Divjak valjda se toliko pretrgla pripremajući svoj skromni pilot kurikularne reforme da nije stigla pogledati udžbenike po kojima će djeca učiti i ove ”prijelomne” i ”reformske” obrazovne godine.
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autorice). Kad bi škole bile vojarne, možda bi i logično bilo da njima upravljaju branitelji. Nećemo se zavaravati – i sadašnji ravnatelji u većini su simpatizeri i vojnici partije što najduže vlada Hrvatskom!
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autorice). Kad bi škole bile vojarne, možda bi i logično bilo da njima upravljaju branitelji. Nećemo se zavaravati – i sadašnji ravnatelji u većini su simpatizeri i vojnici partije što najduže vlada Hrvatskom!
Kad bi škole bile vojarne, možda bi i logično bilo da njima upravljaju branitelji. Nećemo se zavaravati – i sadašnji ravnatelji u većini su simpatizeri i vojnici partije što najduže vlada Hrvatskom!
Osoba godine, prijelomni i presudni događaji, pozitivci i negativci koji su obilježili proteklih 12 mjeseci, izbori i proglašenja naj ovoga i naj onoga, vječne su medijske teme dok se kalendar približava kraju, uz nezaobilazno pitanje: Što očekujete od nove?
U startu tjedna ministrica obrazovanja Blaženka Divjak progovorila je u intervjuu Jutarnjem listu o “ogromnim, neočekivanim i dosta jakim” pritiscima gospodarskih lobija zbog milijardu kuna iz europskih fondova namijenjenih strukovnim školama.
Njegov zadnji čin nije bio teatralna gesta, ni bijeg od odgovornosti za svoje čine, ni gesta kukavice u strahu pred osudom, ni potez očajnika koji u depresiji bježi od kazne…
Otkad je HNS ušao u Vladu opet smo prisiljeni slušati nepodnošljive gluposti o depolitizaciji obrazovne reforme. U tome prednjači upravo dvoje HNS-ovih ministara.