autograf.hr

Nešto mi brani i ne da da ljude vidim iz prevelike blizine. Tako i Seida Serdarevića obično u mislima gledam s pristojne distance, u dvije duže dokumentarne sekvence, i u desetak godina razmaka.

Da nije Ahmeta Kalajdžića i posljednjih ostataka klasičnog novinarstva u Hrvatskoj, vjerojatno nikad ne bismo ni saznali za najezdu bankomata na Dubrovnik, pogubniju i od srednjovjekovne najezde štakora koji su donosili kugu, i od manje davnih turskih, francuskih i crnogorskih opsada grada.

U vrijeme kada sam išao u osnovnu školu, a bilo je to prije četrdeset i kusur godina, u mračna vremena komunizma, kada su književnost i umjetnost bili u funkciji vladajuće ideologije, ovi su živi pisci bili u obavezujućem programu školske lektire: Branko Ćopić, Ahmed Hromadžić, Ivan Kušan, Miroslav Antić, Anđelko Vuletić, Zvonimir Balog, Anđelka Martić…

O toj bi se konzervativno-katoličkoj obitelji danas trebalo šutjeti. Najprije zato što se nije govorilo dok se imalo što reći. Sjećam se, recimo, toga kako sam ispred ulaza u njihov dućan u kojem sam godinama kupovao zatekao zagovornike referenduma o braku. Postavili su montažni stolčić, dijelili reklamni materijal i sakupljali potpise, sve to pod patronatom […]

”Kada govorimo o pritiscima, kritikama ili napadima, akteri s kulturne scene često zauzimaju neku vrstu ‘rezervne’ pozicije kao da nisu dio te scene, kao da problemi ili uspjesi tog područja nisu i njihovi”, rekla je ministrica kulture Andrea Zlatar u intervjuu u novome broju magazina Objektiv o kritikama na njezin dosadašnji rad.   ”Mnogo je […]