Prije točno četrdeset godina (1978.) najpoznatiji sovjetski pisac, nobelovac i disident Aleksandar Solženjicin (1918. – 2008.) je po prvi put u svom prisilnom izbjeglištvu odlučio javno nastupiti.
Užasavajuća je činjenica da tu, oko nas, u bivšim republikama, žive ljudi koji su devedesetih vršili užasne ratne zločine kao što sada vidimo neke druge ljude koji iz obijesti (kako konstatira Renata Rašović) pucaju na životinje. Drugi/e će samo tako prebiti stranca na ulici.